Povijest epilepsije

Riječ epilepsija potječe od grčke riječi koja označava napadaj ili obuzetost. Epilepsija se prvi puta spominje još u drevnom Babilonu. Stari su je Grci smatrali "svetom bolešću" i nadprirodnim fenomenom. U kasnijim civilizacijskim kulturama uglavnom je povezivana s demonima i mistificirana zbog svoje dramatične kliničke slike. Smatralo se da su ljudi koji boluju od epilepsije opsjednuti zlim duhovima i vrazima. 1875. godine engleski je neurolog John Hughlings Jackson opisao epilepsiju kao poremećaj živčanog sustava koji nastaje zbog pretjeranog izbijanja moždanog živčanog tkiva prema mišićima. Ova se definicija i danas koristi.