Dijagnosticiranje glaukoma
Na glaukom treba posumnjati u bolesnika s ispadima vidnog polja, promijenjenim vidnim diskom kod pregleda očne pozadine ili povišenim očnim tlakom.Dijagnoza glaukoma može se postaviti pomoću sljedećih pretraga:
Mjerenje očnog tlaka (tonometrija) - je jednostavan, bezbolan postupak kojim se mjeri očni tlak. To je obično prva pretraga za utvrđivanje glaukoma. Najtočnije se tlak mjeri aplanacionim tonometrom, malim aparatom koji obično stoji na biomikroskopu kojim liječnik blago dodirne površinu oka. Oko se prethodno anestezira kapima kako ne bi došlo do refleksnog treptaja.
Pregled stražnjeg segmenta oka (očna pozadina, fundus) - pregledava se pomoću instrumenta (oftalmoskop, lupa) kroz zjenicu, a između ostalog analizira se i vidni živac. Tim pregledom mogu se otkriti male promjene koje mogu ukazati na početak glaukoma.
Mjerenje debljine rožnice (pahimetrija) - izmjereni intraokularni tlak korigira se za vrijednost pahimetrije. Ako je rožnica deblja, ona pruža veći otpor pritisku tonometra pa je stvarni intraokularni tlak niži, a ako je ona tanja, otpor pritisku tonometra je manji te je tlak viši od izmjerenog.
Gonioskopija - je metoda kod koje se uz pomoć posebne zrcalne prizme promatra sobični kut (kut između rožnice i šarenice). Pomaže u razlikovanju glaukoma otvorenog i zatvorenog kuta.
Tonografijom se može mjeriti brzina otjecanja očne vodice iz oka. Ona predstavlja kvantitativnu analizu funkcionalnog stanja drenažnog sistema u oku.
Određivanje dnevne krivulje očnog tlaka - mjerenje očnog tlaka svaka 2 sata, najmanje 5 puta tijekom dana. Ova krivulja daje oftalmologu detaljnije podatke o visini očnog tlaka i o variacijama tijekom dana.
Pretraga vidnog polja - ispitivanje širine vidnog polja automatskom perimetrijom (Octopus ili Humphrey) neizostavna je funkcionalna pretraga u ranom otkrivanju i praćenju progresije glaukoma. Propadanje živčanih vlakana kao posljedica glaukomskog oštećenja prezentira se karakterističnim ispadima u vidnom polju.Vidno polje nam pokazuje da li postoje funkcionalna oštećenja vidnog živca i u kojoj mjeri.
Optička koherentna tomografija (OCT) je novija, jednostavna, neinvazivna, nekontaktna metoda laserskog snimanja struktura očne pozadine, u prvom redu makule i vidnog živca, a daje nam uvid u strukturalne promjene vidnog živca. OCT omogućuje snimanje pojedinih slojeva retine, a jedan od njih je i sloj živčanih niti, pa ga posebno koristimo kod rane dijagnostike glaukoma gdje se mjerenjem debljine živčanih vlakana oko glave vidnog živca (programi RNFL-retinal nerve fibre layer) može otkriti najraniji stadij glaukomske bolesti koji nije moguće utvrditi drugim metodama.
