Liječenje peptičkog ulkusa
Ciljevi antiulkusne terapije su nestanak/olakšanje simptoma, zacjeljenje ulkusa, sprječavanje komplikacija i sprječavanje nastanka recidiva.Iako je želučana kiselina važna u patogenezi nastanka ulkusne bolesti, eradikacija Helicobacter pylori i prevencija/terapija ulkusa nastalih upotrebom nesteroidnih protuupalnih lijekova čine jednako važnu odrednicu terapijskog postupka.
Lijekovi za liječenje ulkusa mogu se podijeliti u dvije skupine:
Lijekovi koji djeluju na želučanu kiselinu:
Antacidi - Neutraliziraju želučanu kiselinu i brzo ublažavaju bol;
Inhibitori protonske pumpe (IPP) - omeprazol, pantoprazol, rabeprazol, lansoprazol, esomeprazol;
Antagonisti H2 receptora - cimetidin, ranitidin, famotidin, nizatidin
Lijekovi koji djeluju citoprotektivno:
Sukralfat - Stvara zaštitni sloj koji štiti sluznicu.
Preparati bizmuta - Imaju sličan mehanizam djelovanja kao i sukralfat i citotoksičan učinak na Helicobacter pylori
Analozi PGE1 - misoprostol
Liječenje infekcije kojoj je uzročnik Helicobacter pylori sastavni je dio liječenja ulkusne bolesti ako je infekcija dokazana. Postoji nekoliko terapijskih shema koje se primjenjuju.
Kombinacija 2 antibiotika i inhibitora protonske pumpe (npr. klaritromicin i amoksicilin ili metronidazol plus pantoprazol). Antibiotici pomažu pri iskorjenjivanju bakterije, a inhibitori protonske pumpe ublažavaju bolove i mučninu, liječe upalu i pojačavaju učinkovitost antibiotika. Kako bi se uvjerio da više nema H. pylori liječnik će vas poslije liječenja ponovo poslati na laboratorijske pretrage.
Kirurško liječenje ulkusne bolesti u domeni je liječenja komplikacija. apsolutne su indikacije perforacija, teško i/ili recidivno krvarenje koje se ne može zaustaviti endoskopski, a ugrožava bolesnikov život, te penetracija i stenoze koje ometaju prolazak u distalne dijelove.
