Liječenje sinusitisa
Kod akutnog sinusitisa ciljevi liječenja su poboljšanje pražnjenja i nadzor nad infekcijom. Vazokonstrikciju u nosu poboljšavaju, a pražnjenje olakšavaju inhalacije pare i topli, vlažni oblozi iznad zahvaćenih sinusa i vrući napitci. Lokalni dekongestivi poput 0,25%-tnog fenilefrina u obliku spreja svakih 3 sata su učinkoviti, no njihova primjena ne smije trajati dulje od 5 dana, ili se primjenjuju u ponavljajućim ciklusima od 3 dana primjene i 3 dana bez primjene, sve dok se sinusitis ne povuče. Manje su učinkoviti sistemski dekongestivi poput pseudoefedrina.Katkada se propisuju i kortikosteroidni sprejevi za nos kako bi se smanjila upala i otečenost sluznice. Jednako tako, mogu se primjeniti i sredstva za ublažavanje bolova poput acetilsalicilne kiseline, ibuprofena i dr..
Kod akutnog i kroničnog sinusitisa, antibiotici se primjenjuju barem 10 dana, a često i 14 dana. Inače, infekcije sinusa su peti vodeći razlog za propisivanje antibiotika.
Kod akutnog sinusitisa primarno se liječenje sastoji od amoksicilina, sa ili bez klavulonske kiseline. Bolesnicima alergičnim na penicilin može se davati eritromicin u kombinaciji s trimetoprim-sulfametoksazolom. Lijek drugog izbora je cefuroksim ili moksifloksacin.
Djeci se propisuju slični antibiotici u dozi prilagođenoj njihovoj tjelesnoj težini. Djeci se ne propisuju fluorokinoloni zbog bojazni od prijevremenog zatvaranja epifizne hrskavice pri rastu.
Kod egzacerbacija kroničnog sinusitisa u djece ili odraslih rabi se antibiotik širokog spektra poput kombinacije amoksicilina i klavulonske kiseline, cefuroksima, ili u odraslih i moksifloksacina.
Kod kroničnog sinusitisa produljeno liječenje antibioticima tijekom 4 do 6 tjedana često dovodi do potpunog oporavka. Naknadno liječenje ovisi o osjetljivosti uzročnika izoliranog iz sinusa i terapijskom odgovoru bolesnika.
Kod sinusitisa koji ne odgovara na antibiotsko liječenje može biti potrebna kirurška terapija (maksilarna sinusotomija, etmoidektomija, ili sfenoidna sinusotomija) kako bi se poboljšalo prozračivanje i pražnjenje te odstranjenje mukopurolentnog eksudata, epitelnog detritusa i hipertrofične sluznice. Ovi se postupci obično izvode intranazalno, pomoću endoskopa.
Kronični frontalni sinusitis se može liječiti ili osteoplastičnom obliteracijom frontalnih sinusa ili, u određenih bolesnika, pomoću endoskopa. Uobičajena je postala i primjena intraoperativne kompjutorske pomoći prilikom lokalizacije bolesti i sprječavanja ozljede okolnih struktura (poput mozga i oka).
