Upalna reumatska bolest krvnih žila, poznata i kao Wegenerov vaskulitis, odnosno jedna vrsta vaskulitisa. Mehanizam nastanka i razvoja WG razlikuje se od većine drugih vaskulitisa. Osnovno patohistološko obilježje WG jest stvaranje upalnih tvorbi – granuloma, u stijenci zahvaćene žile i nekroza njezine stijenke. Tipično je zahvaćanje pluća i bubrega bolešću (takozvani renopulmonalni sindrom), ali moguće je zahvaćanje bilo kojeg organa. Zglobovi su obično prolazno zahvaćeni bez trajnijih posljedica. Nije poznat uzročnik odnosno uzročni faktor koji dovodi do nastanka bolesti, a najčešće su spominjani infektivni agensi (bakterije, virusi). Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici (uporni simptomi upale gornjih dišnih puteva i sinusa, znakovi upale pluća), laboratorijskim i radiološkim nalazima koji potvrđuju afekciju bubrega i pluća, biopsijom zahvaćenog tkiva (pluća ili bubrega). Ciklofosfamid je osnovni lijek za Wegenerovu granulomatozu, a alternativno se može rabiti azatioprin. Glukokortikoidi se također primjenjuju, ali za razliku od drugih upalnih reumatskih bolesti nemaju tako značajnu ulogu.
