Na nedavnoj konferenciji onkologa u Hrvatskoj prezentiran je i slučaj pacijentice oboljele od jednog od najagresivnijih tumora, metastatskog melanoma, kancera kože. Kod nje je koža bila bez benova i bilo kakvih drugih izraslina. Ali, na tom mjestu ju je nešto uporno svrbjelo.
“Ubrzo je kod nje konstatovan rak, i to najtežeg oblika”, kaže nam kolega iz Deutsche Wellea Zdravko Ljubas, jedan od inicijatora osnivanja Udruženja oboljelih od ove opake bolesti, kojih je, prema nekim podacima, u Federaciji BiH od 2011. godine registrovano više od 250. Od tada do danas, ističe Ljubas, više od polovine njih nije među živima.
Veliko je pitanje koliko je uopće danas onih koje je napao melanom, ali je činjenica: njihov broj je u porastu.
Naš kolega je, u neku ruku, imao sreću. Jer, pravilo je: što se otkrije ranije, veće su šanse za život.
Oboljeli u FBiH suočeni su sa još jednim velikim problemom, zbog kojeg je klinički onkolog dr. Maja Banjin bila takođe među osnivačima UOM. Ne krije doktorica svoju frustriranost zbog toga što oboljeli od melanoma u FBiH, o trošku ZZO, imaju samo lijek (Dacarbazine) koji se koristi 42 godine.
Ljubas je jasan: “Taj lijek pomaže jako malo. Postoji još jedan kojim se, eventualno, može samo zaustaviti ova bolest, a koji služi i protiv nekih drugih oboljenja. Oni koji imaju najgori melanom ne mogu dobiti taj lijek preko liste Zavoda”, ističe Ljubas, napominjući da se u svijetu već uveliko upotrebljavaju tzv. imuno i ciljana terapija, zahvaljujući kojima melanom u velikoj mjeri postaje hronična bolest.
Dan ove terapije košta 7.000 eura, godišnje više od 200.000 eura, kaže Ljubas. Ko to sebi u BiH može priuštiti?
U ZZOFBiH napominju da je korištenje lijekova Fonda solidarnosti definisano odlukom Vlade FBiH, i to na prijedlog federalnog Ministarstva zdravstva.
“Dakle, ZZO ne uvrštava lijekove na listu lijekova Fonda solidarnosti”, ističu u ZZO, negirajući da u posljednjih pet godina na tu listu nije uveden nijedan novi citostatik.
“U prilog ovoj tvrdnji informišemo vas da su na osnovnoj listi i dva lijeka koja su se nalazila na listi citostatika sa posebnim načinom propisivanja kao novi lijekovi (imatinib mesilat, za liječenje HMLeukemije i GIST-a i lijek temozolamid za terapiju glioblastoma). Uvedeni su i citostatici sa posebnim režimom propisivanja, njih devet, koji pripadaju inovativnoj grupi lijekova (tzv. biološki, pametni lijekovi i dr.). U toku ove godine iz Posebnog programa u terapiju su uvedena još četiri inovativna citostatijska lijeka uz sufinansiranje proizvođača”, kažu nam juče u ZZO.
No, zašto nema na toj listi lijekova za najmaligniji karcinom?
Novca ima
U ZZO tvrde da su podržali zahtjev UOM, te da očekuju da će naredna lista lijekova sadržavati i one za liječenje metastatskog melanoma. Podsjećaju i na to da ukupna sredstva kojima raspolaže Zavod jesu oko 150 miliona KM, a realna potreba je, po njima, oko 200 miliona godišnje.
“Ako se ovo uporedi sa ukupno ostvarenim sredstvima u zdravstvu FBiH, koja su za 2016. godinu bila nepunih 1,8 milijardi KM, onda je naše učešće svega 8,3 posto, što je neprihvatljivo. Mi uporno o tome govorimo i tražimo povećanje”, tvrde u ZZOFBiH.
A Spomenka Hadžić, čelnica Renesanse, asocijacije koja okuplja oboljele i liječene od raka dojke, godinama ukazuje na to da para za liječenje ovo društvo ima, može ih biti još, ali nema volje.
“Na zahtjeve da se svima osigura odgovarajuće liječenje, često se gleda kao da se traži luksuzno putovanje”, ogorčena je Hadžić.
Piše: Edina Kamenica/Oslobođenje
