Katarakta je vodeći uzrok sljepila u svijetu. Smatra se da je 2000. godine preko 20 miliona ljudi širom svijeta patilo od zamućenog sočiva. Potrebu za operacijom katarakte ima 30 miliona ljudi godišnje ali je samo 10 miliona operiše. Danas je u razvijenom svijetu katarakta bolest koja je 100 % izlječiva dosta jednostavnom operacijom uklanjanja mrene ultrazvukom ( fakoemulzifikacija). Neoperisane mrene te sljepilo uzrokovano mrenom je problem nerazvijenog dijela svijeta. U doba savremene tehnologije operacija mrene je najčešće izvođen operativni zahvat sa dosta predvidljivim rezultatom. Danas se svim pacijentima preporučuje da mrenu uklanjaju što prije ili onda kada pacijent osjet bilo kakvu smetnju u svakodnevnom životu, čitanju novina ili vožnji automobilom.

Katarakta je zamućenje sočiva koje je u zdravom oku potpuno kristalno prozirno. Javlja se u drugoj polovini života, iza 55. godine kada se govori o starosno uzrokovanoj katarakti koja je posljedica skleroze sočiva. Ova vrsta katarakte je najčešća i predstavlja 90% svih operiranih katarakti. Uzrok je poremećaj metabolizma samog sočiva koje dovodi do zamućenja u obliku oblačića te smanjenje prozirnosti samog organa. Obično su obostrane i progresivne i ako se ne liječe odnosno operiraju dovode do kompletnog sljepila. Od ostalih uzroka treba navesti nasljeđe, upale, metaboličke bolesti, izloženost zračenju, tupu ili otvorenu povredu oka. Posebno stanje predstavljaju mrene koje su posljedica drugih bolesti oka ili organizma i njih nazivamo sekundarnim kataraktama. Ukoliko se javi prilikom rođenja najčešće je izazvana upalom u trbuhumajke ili u ranoj dojenačkoj fazi pa ih nazivamo urođenim mrenama. Tu vrstu mrene treba rješavati operativno i to što prije da se oku obezbijedi prolazak svjetlosnih zraka te omogući razvoj oka u prve dvije godine života koje su nezamjenjive u razvoju očnog aparata.

Najvažniji znakovi te simpromi pojave mrene su: smanjenje vidne oštrine, povremeno zamagljenje vida, rasipanje svjetla, pojava blagog blještanja te areole oko izvora svjetla, prebojenost ili bljeđa slika posmatranog predmeta, dupla slika, otežano čitanje ili vožnja pogotovo noću, stalna promjena optičkih pomagala te potreba za stalnom promjenom i pojačanjem stakala za daljinu ili za blizinu. Često pacijenti navode poboljšanje vidne oštrine na blizinu uz istovremeno slabljenje vida na daljinu. To je znak miopizacije oka uzrokovano pojavom i razvojem mrene koja pojačava „minus“ stakla na daljinu a uklanja potrebu za naočalama za blizinu. Svaka nejasnoća vezana za promjenu oštrine vida zahtijeva ozbiljan oftalmološki pregled. Ispituje se vidna oštrina na daljinu i na blizinu, detaljno se pregleda prednji segment oka na široku zjenicu te verificira postojanje, lokaciju i raširenost zamućenja u sočivu. Svakako se stanje poredi sa drugim okom. Istovremeno se detaljno pregleda očno dno sa ciljem isključenja ostalih očnih bolesti koje dovode do pada vida i mogu „ zavesti“ u procjeni pravog uzroka slabije vidne oštrine. Prije svega se misli na stanje očnog živca i zdravlje makule ili žute pjege. Razvoj glaukoma ili pojava te progresija degeneracije makule su najčešće bolesti oka koje se obično javljaju skupa sa pojavom početnih zamućenja sočiva. Oftalmolog mora procijeniti šta je uzrok slabljenja vida , dati adekvatnu terapiju te savjetovati blagovremeno operaciju mrene.

Jedini način liječenja katarakte je operacija. Fakoemulzifikacija je operacija mrene uz pomoć ultrazvuka gdje se savremenom tehnologijom uz pomoć ultrazvučne sonde katarakta izdrobi, usisa i na njeno mjesto ugradi savitljivo sočivo ranije određene jačine i dizajna ovisno o dobi pacijenta i njegovim životnim navikama. Do danas nisu izumljene kapi ili tablete koje mogu usporiti, zaustaviti ili ukloniti već nastalo zamućenje u sočivu.

Često je dilema kada je pravo vrijeme za operaciju mrene. Mislim da ta odluka zavisi o kulturi, životnim navikama i potrebama za dobrom vidnom oštrinom te običajima sredine pacijenta. Neki navode da se već pad vida od 0,7 ili 0,5 predstavlja sigurnu indikaciju za operativni zahvat a neki ističu da je pad vida na 30 % momenat koji ne treba propustiti ukoliko se radi o sigurnoj operaciji. Moj je stav da je pravi momenat onda kada pacijentu slabljenje vida počne da smeta da se žali da ga ometa u svakodnevnom životu. Svakako ne treba čekati da vidna oštrina ozbiljno padne iako i danas imam postpuno slijepih ljudi koji jedva naziru prste ili broje prste pred okom čak i onih koji jedva razlikuju mrak od upaljenog svjetla. Ti pacijenti moraju biti svjesni da je njihova operacija visoko rizična, da traje duže i da je postoperativni tok duži i zahtijeva dužu upotrebu lijekova. Prognoza kod tako zapuštenih katarakti nije sjajna jer se prilikom opracije oštećuju tkiva koja su do tog momenta bila netaknuta i potpuno zdrava. Stoga je preporuka da se sa operacijom ne čeka dugo. Ranija operacija je preduslov lagane, komforne i sigurne operacije sa predvidljivim i kontroliranim postoperativnim tokom.

Iako je opracija katarakte kratka i bezbolna neophodno je da pacijenti prije operaciju budu pregledani od strane interniste te da su laboratorijska i biohemijska analiza krvi bude uredna. Anestezija je lokalna u kapima, izuzetno parabulbarna. Komplikacije su rijetke i svode se na upale, prolaps staklastog tijela, sekundarnu kataraktu. Sekundarno uzrokovana katarakta se javlja u 20 % pacijenata uglavnom mlađih kada dolazi do fibroze ili reakcije stražnje kapsule koje dodiruje umjetno sočivo, ona zadebljava i uzrokuje stanje koje nalikuje na kataraktu te dovodi do ponovnog pada vida. Rješava se ambulantno i to je jedina katarakta koja se liječi laserom ( Yag kapsulotomija). Pojava sekundarne katarakte se ne može predvidjeti i očekivati njezina pojava. Jednom uklonjena sekundarna mrena se obično ne javlja ponovo.

Svim pacijentiima se nakon uklanjanja prirodnog zamućenog sočiva ugrađuje ili implantira vještačko savitljivo sočivo. Svrha umjetnog sočiva je da nadoknadi optičku snagu i funkciju prirodnog sočiva koje je izdrobljeno i usisano kroz mali rez od 2,2 mm na rožnici te istovremeno čuva statiku kompletnog oka štiteći i formirajući barijeru između zadnjeg i prednjeg dijela oka. Snaga ugrađenog sočiva je od -5,0 do + 30 dioptrija zavisno od refraktivne snage te dužine očne osovine oka koje se operira.

Uklanjanje te ugradnja sočiva je istovremeno i refraktivna operacija koja u određenim slučajevima uklanja potrebu nošenja sočiva ili naočala. Tada i bez postojanja zamućenja se savjetuje uklanjanje čistog i prozirnog sočiva te ugradnja onog koji će riješiti refraktivnu grešku ( visoko kratkovidni ili dalekovidni ljudi).

Pacijent nakon operacije ide kući sa zavojem na operiranom oku. Sutradan je kontrola, savjetuje se terapija te način kapanja kapi i masti u operirano oko. Mjesec dana nakon operacije se utvrđuje postoperativno stanje sa preporukom za daljnje kontrole. Istovremeno se određuju naočale za čitanje ili gledanje televizije. Često je pitanje kada operirati drugo oko. Opšteg pravila nema ali je to obično mjesec dana kada se prvo operirano oko u potpunosti oporavi.

O tome koliko je glaukom ozbiljno oboljenje, govori i podatak Svjetske zdravstvene organizacije da više od sto miliona ljudi u svijetu boluje od glaukoma, a 19 miliona ljudi je slijepo. I u BiH ima puno pacijenata oboljelih od glaukoma. To je bolest starije populacije, gdje dolazi do skleroze odvodnog puta očne vodice sa posljedicom stvaranja povišenog očnog pritiska, jednog od glavnih simptoma glaukoma. Danas, međutim, dijagnoza glaukoma više ne predstavlja „ kraj svijeta te početak kraja te bolesti“ za pacijenta, zato što su dijagnostičke metode i postupci tako uznapredovali, da bolest možemo otkriti još u ranoj fazi i na taj način usporiti propadanje vidnog živca. Na nesreću, bolest povišenog očnog pritiska ne boli, pa pacijent često i ne zna da ima ovo oboljenje, iako ima i vrlo ozbiljnih situacija razvijenog glaukoma, bez povišenog očnog pritiska. Glaukom najčešće otkrijemo kad pacijenti dođu da odrede naočale za blizinu. Danas je moguće smanjiti pritisak u oku uz pomoć medikamenata, laserom i klasičnom operacijom i tako zaustaviti razvoj glaukoma, koji bi inače doveo do sljepila. Međutim, ukoliko se radi o vrsti glaukoma otvorenog ugla, gdje lijekovi ne pomažu, onda savjetujemo pacijentu da prije operacije uradi Selektivnu Laser Trabekuloplastiku (SLT).

Šta je Mikropulsna Laser Trabekuloplastika i koje su prednosti ove metode?

Mikropulsna Laser Trabekuloplastika (MLT) je potpuno nova neinvazivna laserska metoda liječenja glaukoma, koja se radi u ambulanti. Tokom ove procedure, u oku pacijenta se uz pomoć laserske zrake, koja selektivno pogađa pigmentne stanice u trabekularnoj mreži, prave laserski pečati,odnosno male šupljine koje pomažu trabekularnom sistemu u oku da odvede višak očne vodice koja dovodi po povišenog očnog pritiska. Selektivna Laser Trabekuloplastika (SLT) razlikuje se od klasične laserske trabekuloplastike (ALT) jer se radi sa potpuno drukčijim, novim argon laserom. Očna poliklinika “Dr. Sefić” u Sarajevu jedina u BiH ima novi argon laser za liječenje glaukoma SLT- metodom. Kod većine pacijenata, nakon primjene SLT-metode, dolazi do sniženja intraokularnog pritiska od 26 do 32 odsto u periodu od pet godina. Ova SLT metoda ima čitav niz prednosti pred medikamentoznim, zatim ranijom laserskom ALT metodom, kao i klasičnim operativnim načinima liječenja glaukoma. Primjena SLT je posebno važna kada se zna da 25 do 40 odsto bolesnika, kojima je prepisana glaukomska terapija, nikada ne uzima lijekove. A prednost Selektivne Laser Trabekuloplastike u odnosu na klasične operacije je u tome što se oko ne otvara, intervencija se radi u kapljičnoj anesteziji, pacijenta ništa ne boli i može koristiti propisanu terapiju lijekovima, a rezultat intervencije je izvanredan. Međutim, nije dugotrajan i ukoliko se desi da se ponovo začepi odvodni suzni kanal, ova metoda se može i nekoliko puta ponoviti. Na ovaj način se, praktično, može odgoditi klasična hirurška intervencija glaukoma.

Jedina metoda koja danas omogućava da se promjene biomehaničke osobine rožnice je kornealni cross-linking (CXL ili Ultra B2 metoda). Theo Seiler,profesor oftalmologije i doktor nauka iz oblasti fizike u Njemačkoj,osmislio je i prvi primjenio ovu metodu. Predkliničke studije su započete još 1993. godine a prvi pacijent tretiran 1997.godine, da bi već poslije godinu dana započela pilot studija s obzirom da nisu dokazani nikakvi neželjeni efekti. Ultra B 2 je metoda kojom se rožnica tretira riboflavinom (vitaminom B2) i UV-A zracima,pri čemu dolazi do mijenjanja njene strukture čime dolazi do učvršćavanja. Riboflavin se koristi kao fotosenzitajzer oslobađajući slobodne radikale pod uticajem UV-A zračenja. Na taj način dolazi do formiranja kovalentnih veza u samim kolagenim vlaknima kao i između vlakana fotosenzitivnom oksidacijom. Tako se učvršćuje i stabilizira rožnica koja je poslije ove metode čvršća više od tri puta.

INDIKACIJE ZA UB2

Glavna klinička indikacija za primjenu UB2 je zaustavljanje progresije ektazija kod bolesti rožnice kao što su keratokonus ili marginalna pelucidna degeneracija rožnice. Sa istim ciljem se tretman koristi i kao profilaksa ili tretiranje ektazija poslije LASIK procedure, kod lječenja stanja koja tope rožnicu (melting conditions) ili infektivnih keratitisa gdje se takođe učvršćuje rožnica a UV-A zračenje vrši sterilizaciju infektivnog agenta.Sva ova stanja koja dovode do ektazija kao što je keratokonus koji ugrožavaju biomehaničku stabilnost rožnice i samim tim dovode do nastanka iregularnog astigmatizma i miopije uz gubitak najbolje oštrine vida.

UB2 se primjenjuje i u kombinaciji sa drugim metodama kao što su ¸ugradnja intrakornealnih prstenova,fotoablacija egzajmer laserom vođena topografijom T-CAT (Topography-guided Customized Ablation Treatment).

Kombinovanjem više metoda omogućava se da se sačuva i ne ugrozi biomehanička stabilnost rožnice. Istovremeno se smanjuje njena zakrivljenost. Na taj način se povećava oštrina vida pacijenata i smanjuje zavisnost od optičkih pomagala. Sve ove metode nose određene rizike, rrezultati su im limitirani a ponekada i nepredvidivi.

Prvi klinički rezultati primjene UB2 prijavili su 2003. godine istraživači sa Univerziteta u Drezdenu. U ovoj studiji UB2 je primijenjen na 23 oka kod 22 pacijenta sa kliničkim znakovima keratokonusa. Tretirani su jedno oko a samo kod jednog pacijenta su tretirana oba oka istovremeno. Period praćenja je od dvije godine a rezultati su bili slijedeći. Najbolje korigovana vidna oštrina ( to je vidna oštrina sa pomagalom naočalima ili sočivima) se povećala kod 65 % pacijenata za više od jednog reda ( više od 15 %), kod 70 % pacijenata zakljivljenost rožnice K se smanjila za 2,0 dioptrije , kod 5 pacijenata je zakrivljenost mjerena u dioptrijama ostala ista. S druge strane, kod 22% pacijenata je na drugom oku za ovaj period došlo do pogoršanja keratokonusa. Zakrivljenost je povećana K za 1,48 dioptrija. 15 godina od kako je metoda u kliničkoj praksi u Drezdenu je objavljeno više studija kojima je dokazanoda primjena UB2 kod keratokonusa dovodi do učvšćivanja i ojačavanja rožnice. Na taj način je progresija same bolesti zaustavljena u 97% slučajeva.

Hirurška procedura

Za bezbjedno i uspješno obavljanje ove metode neophodno je pratiti jasno određen hirurški protokol. Procedura se izvodi u strogo kontrolisanim i sterilnim uslovima u topikalnoj, kapljičnoj anesteziji. Prvo se vrši dezepitelizacija do oko 7 mm kako bi ribofalvin prodro u dublje slojeve strome rožnice i kompletno se apsorbovao. Prije same intervencije ultrazvučnom pahimetrijom je neophodno da se izmjeri najtanje mjesto dezepitelizovane rožnice koje ne smije biti tanje od 400 mikrona kako se ne bi oštetio i ugrozio endotel i dublje strukture oka ( sočivo, staklovina i mrežnica) tokom intervencije. Rastvor 0,5 % riboflavina u 20% dextranaT-500 se ukapava svakih tri minute tokom 15 do 30 minuta. Tako se obezbjeđuje trajna zasićenost i hidratacija rožnice. Osvjetljavanjem UV-A zraacima se vrši tretiranje rožnice narednih 30 minuta.

Poslije završene intervencije koristi se lokalna antibiotska i antiinflamatorna terapija ( kapi) narednih nekoliko mjeseci promjenjljivim režimom. Terapijsko kontaktno sočivo se skida nakon 3 do 5 dana. Vidna funkcija se vraća u prvobitno stanje 2 do 3 nedjelje nakon intervencije. Konfokalnom biomikroskopijom utvrđeno je da tokom prvog mjeseca nakon intervencije počinje repopularizacija keratocita same rožnice koji nakon 6 mjeseci dosežu kvalitativne i kvantitativne osobine kao i prije same intervencije.

Ostali radovi pokazuju indirektne efekte crosslinkinga na debljinu rožnice tokom i poslije intervencije. Analizira se kompaktnost i čvrstina rožnice. Utvrđeno je da postoji statistički značajno smanjenje debljine rožnice za 75 mikrona u centru tokom deepitelizacije. Razlika se ne vidi u broju endotelnih stanica prije i mjesec dana poslije intervencije što pokazuje da endotelne stanice, strogo poštujući protokol nisu ugrožene tokom ovog tretmana.

UB2 u liječenju keratokonusa

Najbitnija stavka kod praćenja keratokonus „ forme frust“ je da se utvrdi stepen progresije keratokonusa. S obzirom da se ova vrsta keratokonusa uglavnom otkriva kompjuteriziranom tomografijom rožnice gdje je prednja strana normalna a samo se vidi abnormalno ispupčenje zadnje strane od preko 15 mikrona. Ako se keratometrija povećala za 1 dioptriju u periodu od pola godine ili ako se rožnica istanjila za više od desetak mikrona neophodno je procijeniti koliko je ovo napredovanje uticalo na kvalitet ošrine vida te preduzeti mjere da se zaustavi daljnje napredovanje. Glavni faktori za napredovanje keratokonusa su godine, često trljanje očiju i trudnoća. Isto tako više pažnje treba posvetiti pacijentima čiji bliski rođaci imaju dijagnostifikovan ili liječen keratkokonus te kod nerazjašnjenih stanja slabovidnosti ili sljepoće u porodici. Pacijente mlađe od dvadeset godina potrebno je pratiti i vršiti redovne kontrolne tomografske preglede na tri do šest mjeseci. Starijima se ista vrsta kontrole radi od 6 do 8 mjeseci. Ne postoji donja granica od kada treba primijeniti UB2. Kod mlađih pacijenata keratokonus ima dovoljno vremena da napreduje do tridesetih godina života kada se spontano zaustavlja napredovanje te usporava pogoršanje stanja stanjenja rožnice.

Studije su pokazale da je progresija keratokonusa i marginalne pelucidne degeneracije zaustavljena nakon tretmana crosslinkinga kod pacijenata kod kojih je bolest napredovala 6 mjeseci prije tretmana. Maksimalna keratometrija se smanjila za dvije dioptrije a astigmatizam se smanjio za oko pola dioptrije.

UB2 u kombinaciji sa drugim metodama

U nekim se slučajevima preporučuje da se crosslinking koristi kao profilaktička metoda kada je rožnica tanka i planira se lasersko skidanje dioptrije metodom lasika ili fotorefraktivne keratektomije. Kod dijagnostikovanog keratokonusa „forme frust“ sa malom miopijom i astigmatismom UB2 se kobinira sa fotorefraktivnom keratektomijom za ispravljanje refraktivne greške. Ove dvije metode mogu da se tretiraju zajedno u jednom mahu ili odvojenu u razmaku od 6 mjeseci.

T-CAT ( fotoablacija vođena topografijom) je jedna od preciznih metoda koja omogućava korekciju iregularnog astigmatizma pomoću excimer lasera. Neophodno je naglasiti da je cilj kombinacije ove dvije metode normalizovanje rožnice u mjeri u kojoj je to moguće a ne tretiranje čitave refraktivne greške. Primarno se tretira neregularni astigmatizam kako bi se povećala najbolje korigovana vidna oštrina ( sa pomagalom) a potom i smanjivanje sfere, koliko to dozvoljava dato stanje debljine rožnice. 

Ugradnja intrakorenealnih prstenova je najmanje invazivna metoda za smanjenje astigmatizma kod pacijenata sa keratokonusom koji ne mogu da koriste gas propusna sočiva.

Kombinacija UB2 sa ugradnjom intrakornealnih prstenova ima sinergični efekat na smanjivanje neregularnog astigmatizma kod keratokonusa ili jatrogenih ektazija. Obično se preporučuje prvo ugradnja prstenova pa naknadno učvršćivanje rožnice sa UB2 metodom. Moguća je i ugradnja prstenova u već učvršćenu rožnicu kod pacijenata koji su kasnije postali intolerantni na kontaktna sočiva. Moguća je ugradnja Ferrara i INTACS intrakornealnih prstenova sa UB 2 metodom.

UB2 je sigurna i uspješna metoda prije svega za zaustavljanje progresije keratokonusa, marginalne pelucidne degeneracije i jatrogenih ektazija. Treba je primijeniti čim se utvrdi napredovanje keratokonusa, naročito ako je debljina rožnice kritična i to bez donje starosne granice. UB2 može uspješno da se kombinuje sa drugim refraktivnim metodama kao što su ugradnja intrekornealnih prstenova, fotoablacija excimer laserom vođena topografijom.

Vitrektomija je mikrohiruška operativna tehnika koja se izvodi u zadnjem dijelu oka, kod različitih upalnih i degenerativnih bolesti mrežnjače- Za mnoge od ovih bolesti doprije par godina nade i lijeka nije bilo, većina se bolesnih stanja smatralna trajnim i nepovratnio uzgubljenim stanjima trajnog gubitka vida. Danas se u većini slučajeva, čak i do 80% mogu uspješno operirati kao što su: krvarenja u staklovini kod šećerne bolesti, upalne bolesti koje su praćenezamućenjem inače potpuno prozirne staklovine, ablacija ili odljubljenje mrežnjače, makularne rupe, strana tijela u oku, upalne bolesti dubokih dijelova oka ( endophthalmitis) .

Većina hirurga biraju pristup na par plana ( pars plana vitrektomija) tako da s oštećenja sočiva i drugih struktura oka izbjegavaju. Odstranjuje se staklovina ( corpus vitreum) kro milimetarski rez uz samu rožnicu oka. Odstranjena zamućena staklovina se zamjenjuje gasom ili silikonskim uljem. Operacija se izvodi mikrohirurškim tehnikama pod velikim uvečanjem oprativnog mikroskopa te uz jak izvor svjtla koji se ubaci u oko. Većina današnjih vitraktomija se izvodi u kapljičnoj, lokalnoj anestteziji, a u težim slučajevima gdje se predviđa duže trajanje operacije i u opštoj.

Stavljanje gasa ( perfluoropropan C3F8 ili sumpornog hexaflorida SF6 ) koji se miješa sa sterilnim vazduhom nadomješćuje odstranjenu staklovinu i vremenom, kontrolisano se resorbira i mijenja sa očnom tekućinom koju postepeno stvara samo oko. Gas se koristi da poravna manja odljubljenja senzorne retine te zadržavanje svih struktura zadnjeg segmenta. Koristi se i kod operacija ruptura makule.

Nakon stavljanja gasa savjetuje se sedmicu dana što više držati spuštenu glavu u položaju prema naprijed. Vidna je oštrin slabija nego kod operacija sa slikonskim uljem. Moguće su neželjene komplikacijenakon operacije i to mrene, operacijom izazvanog glaukoma. Ne savjetuje se let avionom neposredno iza operacije.

Silikonsko ulje se može staviti umjesto gasa i ono duže ostaje uoko te se spontatno ne može resorbirati. Savjetuje se 6 do 12 mjeseci nakon operacije ponovljena operacija vašenja silikonskog ullja kada se pretpostavlja da je odljubljena retina zauzela trajno pravilan položaj na oslim strukturama. Tehnika se primjenjuje kada jepotrebno duže vremena pritisnuti i tamporanirati odvojenu mrežnicu. Česta je kod ponovljenih ablacija mrežnjače. Pacijent bolje vidi nakon opracije poredeći sa gasom ali i ovdje postoji opasnost sekundarnog glaukoma i pojave mrene.

Često se uz navedeu opraciju radi i endofotokoagulacija argonskim endolaserom gdje se tretiraju prnuća ili rupture mrežnjače kod raznih bolesti, kod urođenih ili stečenih bolsti degeneracije periferuija mrežnjače, kod ablacije sa i bez rupture mrežnjače kod fibroznih promjena kod proliferativne retinopatije. Pravilnim izborom snage laserskog pečata, njegove veličine i trajanja te preciziranog broja laser pečata olakšavamo i ubrzavamo cijeljenje mrežnjače te održavanje u prirodnom položaju.

Navedene mikrohirurške operacije koriste izuzetno specifične instrumente za mikrohirurgiju sa kojima odvajaju nježne membrane, zaustavljaju krvarenja na očnom dnu. Vitrektormija traje sat ili dva ali ako se kombinira sa ostalim operativnim zahvatima u posebno složenim slučaejvima može trajati i satima.

Aparat za fakoemulzifikaciju mrene i vitrektomiju

CONSTELLATION^® VISION SYSTEM je najnoviji sistem koji u potpunosti omogućava obavljanje hirurških procedura prednjeg i stražnjeg segmenta oka, te kombinovane operativne zahvate (vitrektomije i fako operacije).

Potpuna konfiguracija sistema sadrži 4 komponente/aparata koji su neophodni za hirurške zahvate na oku:

1. Vitrectom aparat – za operacije straznjeg segmenta oka

2. Fako aparat – za fako operacije prednjeg segmenta oka

3. Integriran PurePoint Endolaser najnovije generacje, zeleni fotokoagulator, valna duljina 532nm

4. Integriran Xenonski izvor svjetla

Sistem koristi najnaprednije softwere koji se primjenjuju u ovoj tehnologiji, te omogućava hirurzima lako rukovanje, brže izvodjenje operacija, potpunu automatsku kontrolu intraokularnog pritiska oka u toku zahvata, te brži oporavak pacijenta izvodjenjem operacija kroz male hirurške rezove (20ga, 23ga, 25ga i 27ga, 7500 rez/min).

Vrhunska tehnologija kakvu danas koriste eminentni hirurški centri Evrope i SAD-a, omogućava hirururzima da savremenim metodama rješavaju problematiku očnih oboljenja, te pacijentima brži post operativni oporavak zahvaljujući malom hirurškom rezu.

Operacije halaciona

U lokalnoj anesteziji nakon hemostaze specijalnim blefarostatom, s unutrašnje, spojničke strane otvori se halacion, ekskohleiraju gnojne mase i odstrani kapsula kako se ne bi ponovo pojavljivala bolest na istom mjestu. Operacija je bezbolna, bolesnik ide odmah kući uz primjenu analgetika. Sutradan se skida veliki zavoj, a prekosutra i mali.

Nema izvana nikakvog ožiljka!

Operacije tumora i izraslina na kapcima i oku

Sve operacije se vrše u lokalnoj anesteziji i praktično su bezbolne. Tumor se odstranujuje u cijelosti uz stavljanje odgovarajućih šavova. Bolesnici odmah nakon operativnog zahvata mogu ići kući. Zavoj se nosi zavisno od vrste i veličine tumora.

Operacija pterigija

U lokalnoj anesteziji se odstrani pterigij i rana sašije. Stavlja se zavoj i bolesnik odlazi odmah kući. Operacija je bezbolna.

Kauterizacija

Koristi se kod određenih israslina po kapcima i licu (verruca, cornu cutaneum). Nakon lokalne anestezije, promjena se kauterizira, bez krvarenja ili šavova. Postupak je bezbolan i pacijent odmah ide kući.

Laserska korekcija refraktivnih grešaka, popularno nazvana "lasersko skidanje dioptrije" naziv je za različite postupke kojima se vid koriguje oblikovanjem rožnice oka.

Oblikovanje rožnice oka radi se excimer laserom, visoko frekventnim UV laserom. Naziv excimer potiče od riječi “excited dimers” , a označava aktivirane molekule gasa koje laser koristi. Za razliku od drugih lasera koji naginju oštećenju tkiva, svjetlosna zraka excimer lasera ne uzrokuje toplinska oštećenja. Koristi hladnu zraku svjetla za precizno remodeliranje površine oka, tj. rožnice, čime se postiže poboljšanje vida. Svjetlost, točno pulsirajući, skida mikroskopsku količinu tkiva, čime se ispravlja zakrivljenost rožnice i omogućuje jasnije fokusiranje svjetla na mrežnici.

Oftalmog pruža pacijentu sve detaljne informacije o proceduri i postoperativnom toku. Ljekar je na rapolaganju za sve savjete i odgovore na moguća pitanja kako bi se pacijent osjećao potpuno siguran i vrlo dobro upoznat i informisanim o svim detaljima operativnog i postoperativnog tretmana.

Vrlo je bitno da se pridržavate svih savjeta i preporuka dobijenih od strane oftalmologa.

Prije samog zahvata potrebno je ljekara obavijestiti o svim lijekovima koje se koriste, bilo kakvu prethodnu upalu ili povredu oka, nasljene bolesti te ostale informacije iz porodične i lične istorije biolesti.

PRIPREMA

Vaš će ljekar obaviti detaljan specijalistički oftamološki pregled kako bi se utvrdilo da li je Vaše oko zdravo i pogodno za predloženi tretman refraktivne hirurgije. Ukoliko nosite kontaktna sočiva potrebno je tvrda ili polutvrda 3 do 4 sedmice zamijeniti naočalima. Ako nosite meka kontaktna sočiva ista je potrebno skinuti sedmicu prije pregleda.

TOK TRETMANA

Na početku tretmana oftalmolog će vam ukapati kapi da bi se postigla lokalna anestezija oka. Nakon toga se provodi jedna od ranije opisanih hirurških procedura u operacionoj sali. Sam laserski zahvat trate kratko, svega desetak sekundi. Dužina trajanja lasera ovisi o visini dioptrije koja se želi skinuti. Savremeni laser aparati skraćuju vrijeme za koje laser postigne željeno modeliranje rožnice. Zato je 400 Hz excimer laser duplo brži, bolji i ugodniji za pacijenta jer sam tretman traje kraće od trajanja procedure koja se izvodi 200 Hz laser aparatom. Kraće trajanje laserskog tretmana istovremeno ubrzava postoperativni oporavak te umanjuje mogućnost pojave komplikacije. Nakon završetka laserskog tretmana i vraćanja lapna rožnjače u oko se ukapaju antibiotske kapi.

NAKON TRETMANA

Nakon tretmana neko vrijeme možete osjećati svrab, peckanje ili pojačanu osjetljivost na svjetlo. Neophodan je odmor, najbolje spavanjem. Obezbijedite osobu sa kojom ćete nakon tretmana otići kući. Izbjegavajte naprezanje očiju do se vaše oko potpuno ne oporavi. Unaprijed obezbijedite kvalitetne zatamnjene naočale koje morate nositi naredne 4 sedmice u budnom stanju. Dok spavate preporučljivo je nositi zaštitnik za oko. Izbjegavajte boravak u zapušenim i zadimljenim prostorima tokom dvije nedjelje oporavka. Umivajte se i tuširajte zatvorenih očiju najmanje 24 h nakon operacije. Vožnja automobilom se preporučuje tek kada postignete zadovoljavjuću vidnu oštrinu. Odlazak na posao i u školu se preporučuje nakon 24 h ukoliko se osjećate prijatno. Izbjegavajte bavljenje sportom 1 do 2 sedmice. Plivanje se ne preporučuje najmanje 2 sedmice nakon zahvata nakon čega je moguće, uz zaštitine naočale za plivanje, a bez naočala nakon 6 sedmica. Šminka se ne preporučuje bar dva dana, maskara 4 sedmice nakon tretmana.

KONTROLE

Oftalmolog će vas pregledati dan iza tretmana, 7. dan nakon tretmana te po dogovoru periodično nakon tretmana. Kontrola podrazumijeva pregled rožnjače isto kao i ostalih dijelova oka.

Veoma se rijetko ponavljanje iste refrakcione anomalije ili regresija stanja. Ukoliko se ne postigne željenja korekcija moguće je, bez problema, istu ponoviti.

PREDNOSTI I MANE REFRAKCIONE HIRURGIJE

Kao isve ostale hirurške intervencije moguće su komplikacije i neželjeni efekti. Neželjeni efekti su vrlo rijetki (manje od 2%). Sve detaljne informacije o neželjenim efektima te mogućim komplikacijama dobićete od oftalmologa prije nego se odlučite za operaciju.