Kako se dijagnosticiraju alergijske bolesti?

Dijagnoza alegijskih bolesti često se provodi na temelju prepoznavanja simptoma alergije. Ključni parametri važni za dijagnosticiranje bolesti su osobna i porodična anamneza, fizikalni pregled nosa, citološki obrisak nosa te alergološki testovi (kožni test i ukupni IgE u serumu). U prepoznavanju alergijskih bolesti važnu ulogu igra subjektivni iskaz bolesnika (osobna i prodična anamneza). Na temelju razgovora s bolesnikom postavlja se radna dijagnoza koju je potrebno potvrditi (ili isključiti) različitim dijagnostičkim postupcima. Obzirom da bolesnik često nije svjestan veze vanjskih faktora i simptoma bolesti, iskusan ljekar može ciljanim pitanjima znatno povećati dijagnostičku vrijednost bolesnikova iskaza. Tim se postupkom pokušava utvrditi koji alergen okoliša uzrokuje alergijsku reakciju.



Pomoću anamneze se određuje skupina alergena na koju će se ispitivati reakcija. U kontaktu s nanešenim alergenom javlja se reakcija koja potvrđuje preosjetljivost organizma. Nakon pozitivnog kožnog testa nalaz se nadopunjuje određivanjem IgE protutijela u krvi. Ti testovi moraju biti isti. Ako su rezultati različiti, dijagnostički postupak može se nastaviti izvođenjem testova direktim izlaganjem organizma stranoj tvari za koju se pretpostavlja da je uzrok alergije, tzv. provokacijskim testovima. Ostale dijagnostičke metode (određivanje upalnih stanica i njihovih proizvoda u krvi i zahvaćenom organu, mjerenje plućne funkcije) služe za razvrstavanje u kliničke oblike bolesti. Dijagnostički postupci koriste se i kod praćenja učinaka liječenja ili pogoršanja bolesti.



Kada djecu testirati zbog alergija?



Prije se smatralo da kod djece do treće godine života ne treba izvoditi kožne alergijske testove. Danas se zna da se u dojenčadi alergične na bjelančevine kravljeg mlijeka alergija može dokazati i kožnim testom. U dojenačkoj dobi opravdano je testiranje na alergene hrane.



Preporučuje se testiranje na manji broj namirnica (kravlje mlijeko, soja, jaja, brašno) uz određivanje specifičnih IgE protutijela.



Laboratorijska dijagnostika korisna je kod djece s težim oblikom atopijskog dermatitisa, kojoj se, zbog proširenih promjena na koži, ne mogu učiniti kožni testovi. Testiranje na inhalacijske alergene može se svesti na grinje iz kućne prašine, skupne alergene polena te epitel i dlaku mačke.



Alergološka obrada nužna je kod djece s ponavljajućim prehladama, upalama uha, učestalim curenjem nosa, jutarnjim kašljem, čujnim disanjem (sviranjem u plućima), te probavnim i kožnim alergijskim smetnjama.



Možete li sami prepoznati na što ste alergični?



Testiranje na pojedine alergene i cijepljenje određenim antitijelima ne garantuju nam sigurnu zaštitu. Pokušajte se testirati i sami. Svaki put kada se pojave znaci preosjetljivosti, treba odmah zapisati što smo jeli, čega smo se dotakli i što smo pomirisali. pregledom bilješki opazit ćete da se neka tvar, jelo, voće ili cvijet uvijek pojavi na spisku kad dobijete alergijsku reakciju. Tu štetnu tvar koja se ponavlja smatrajte uzrokom preosjetljivosti. Štetnu tvar ili više njih eliminišite iz svog jelovnika ili se čuvajte dodira s njima.



Što su provokacijski testovi?



Provokacijski testovi provode se s ciljem da se kod bolesnika izazove (provocira) blaži alergijski odgovor kao potvrda da boluje od dotične bolesti. U tim se testovima uzročni alergen primjenjuje direktno na sluznici nosa, bronha, očiju ili želuca. Na taj se način izazivaju simptomi alergijske hunjavice, konjunktivitisa i astme. Pozitivan rezultat najsigurniji je dokaz preosjetljivosti na određeni alergen. S obzirom na narav testa, ti testovi nose određeni rizik neželjenih posljedica koje su katkada i vrlo ozbiljne te se izvode samo kada je prijašnji dijagnostički postupak nedostatan. Ti se testovi izvode samo u specijaliziranim, najčešće bolničkim, jedinicama. Provokacijski testovi imaju osobitu vrijednost u dokazu preosjetljivosti na lijekove.



Čemu nam služe krvne pretrage (RIST, RAST, eozinofilija)?



Za konačnu dijagnozu alergije na neku tvar često je nužno određivanje protutijela imunoglobulina E (IgE). Zbog svoje praktičnosti, tačnosti, pouzdanosti i osjetljivosti ti su testovi postali rutinski u dijagnostici alergija. Međutim, valja istaknuti da određivanje IgE nije neophodno ako su anamnestički podaci, klinička slika i rezultat kožnog testa sukladni, a odgovor na terapiju primjeren.



Određivanje ukupnog IgE i specifičnog IgE (usmjeren protiv nekog konkretnog alergena) osobito je vrijedno u slučajevima nesklada između anamneze i kožnog testa ili nezadovoljavajućeg terapijskog odgovora. Ukupni IgE se izražava količinski, a specifični najčešće u razredima (1-4 ili 1-6), što omogućuje procjenu razine osjetljivosti i praćenje učinka liječenja.Povećan broj eozinofilnih leukocita obično karakterizira hroničnu alergijsku upalnu reakciju. Stoga se u dijagnozi alergijskih bolesti često određuje njihov broj u obrisu nosne sluznice (alergijska hunjavica), iskašljaju (astma) ili u perifernoj krvi.



Što su kožni testovi?



Obzirom na jednostavnu primjenu, brze rezultate i prihvatljivu razinu invazivnosti, kožni se testovi vrlo često rabe u dijagnostici alergijskih bolesti. Pozitivni kožni testovi, sukladni s tipičnim anamnestičkim podacima i kliničkom slikom, često su dostatni za postavljanje precizne dijagnoze i odabir liječenja.



Savremene dijagnostičke smjernice tačno određuju odabir pribora, način testiranja i prikaz testa.



Kožno testiranje može se izvesti na različite načine: test ubodom lancetom (prick), test unošenjem alergena u kožu (intradermalni test), test grebanjem (scratch) te test kontaktnim načinom (patch). Uobičajeno mjesto primjene kožnih testova je unutarnja strana podlaktice, uz iznimku kontaktnih testova koji se izvode na koži leđa.