Kako se postavlja dijagnoza sinkope povezane sa srčanom bolešću?
Postavljanje ispravne dijagnoze sinkope koja je povezana sa srčanom bolešću iznimno je važno, budući da je rizik smrti uslijed sinkope uzrokovane srčanom bolešću udvostručen i može imati 6-mjesečnu smrtnost veću od 10%.Nažalost, postavljanje ove dijagnoze nije uvijek jednostavno. U osnovi leži dobra anamneza, tj. precizan razgovor s osobom koja je doživjela sinkopu. U prvom je redu važno opisati situaciju u kojoj je došlo do gubitka svijesti, da li se zaista radilo o potpunom gubitku svijesti (pomaže ukoliko je netko sa strane promatrao događaj), koliko je događaj trajao, da li je tome prethodio neki neobični osjećaj (bol, vrtoglavica, lupanje srca itd), da li se osoba pri tome ozlijedila i kako. Ukratko, potrebno je na temelju anamneze, razgovora s bolesnikom, ustanoviti da li se opisani događaj u prvom redu uklapa u preciznu definiciju sinkope.
Slijedeći korak je tjelesni pregled (primjerice, auskultacijom, slušanjem, moguće je otkriti aortnu stenozu), a nakon toga je osnovna pretraga elektrokardiogram (EKG).
Ovisno o ovim nalazima, liječnik se odlučuje za moguće dodatne pretrage koje mogu uključiti ultrazvuk srca, test opterećenja, 24-satni Holter EKG-a, sve do invazivnih pretraga kao što je kateterizacija srca ili elektrofiziološko ispitivanje. Kod jednog dijela bolesnika s nerazjašnjenom sinkopom preporuča se ugradnja minijaturnog uređaja za snimanje srčanog ritma (eng. loop recorder) veličine upaljača, dimenzija otprilike 6x2x0,8 cm, koji se postavlja pod kožu u području prsne kosti, a može bilježiti svaki otkucaj srca tijekom razdoblja do 3 godine.
