Što je elektrostimulator srca (pacemaker)?

Elektrostimulator srca (eng. pacemaker) jest uređaj koji služi za električnu stimulaciju rada srca. Sustav se sastoji od kućišta veličine kutije šibica, dimenzija otprilike 4,5x4,5x0,7 cm, koje sadrži bateriju i elektronički sklop, i elektroda (jedna ili dvije tanke žice koje se postavljaju u srce). Kućište se malom operacijom u lokalnoj anesteziji postavlja pod kožu u područje ispod lijeve ili desne ključne kosti. Elektrode se kroz venu uvode u desnu pretklijetku i desnu klijetku.



Pacemaker impulsima ispravlja, tj. najčešće ubrzava prespor rad srca tako da ono normalno obavlja svoju funkciju. Radi tako da neprekidno nadgleda vlastiti srčani ritam i ne uključuje se kada je on dovoljno brz ("šuti"). Ukoliko broj otkucaja padne ispod zadane vrijednosti (koju je moguće individualno programirati), pacemaker se uključuje i svojim strujnim impulsima pokreće srce. Moderni pacemakeri su „pametni“, tj. oni posebnim senzorima prepoznaju i tjelesnu aktivnost nositelja, što znači da automatski povećavaju broj otkucaja primjerice kod bržeg hoda, trčanja i sličnog, kada je prirodno organizmu potreban veći broj otkucaja.



Istovremeno, moderni pacemakeri u većini slučajeva imaju i vrlo korisnu memoriju, tj. mogu pohraniti razne podatke o radu srca tijekom višemjesečnog razdoblja, eventualne nastupe aritmije (jedna od najčešćih je primjerice fibrilacija atrija), što dodatno pomaže u određivanju prave terapije za bolesnika.



Baterija pacemakera traje razmjerno dugo, što ovisi o postotku vremena u kojem se uključuje i još nekim individualnim značajkama bolesnika, a tipično iznosi 8-10 godina. Pacemaker se redovito kontrolira bežičnim putem pomoću programatora kojim liječnik komunicira sa sustavom. Pretraga je ambulantna, traje 15-ak minuta i tipično se radi jednom godišnje. Ukoliko se ustanovi potreba za zamjenom uređaja zbog iscrpljenja baterije, to se radi također malom operacijom u lokalnoj anesteziji, koja je najčešće jednostavnija od one prve, budući da nije potrebno mijenjati elektrode, već samo kućište uređaja koje sadrži bateriju.



Život s pacemakerom za većinu osoba je potpuno normalan i nakon prve faze po postavljanju (obično 6-8 tjedana dok sve ne zaraste) moguća je potpuno uobičajena tjelesna aktivnost, bez bitnih ograničenja. Nositelji pacemakera nakon implantacije dobivaju iskaznicu koju treba nositi sa sobom, kako bi podaci o sustavu i parametrima ugradnje bili uvijek dostupni u slučaju hitnog medicinskog zbrinjavanja ili kod putovanja (primjerice ukoliko se moraju zaobići detektori metala u zračnim lukama). Treba, međutim, napomenuti da u najnovije vrijeme postoje i elektrostimulatori s kojima bolesnici prema potrebi kasnije mogu ići na pretragu magnetnom rezonancijom (tzv. MRI pacemakeri).