Posttraumatski stresni poremećaj se definira kao razvijanje karakterističnih simptoma nakon konfrontacije s nekim ekstremno traumatičnim događajem. I ljudi koji su bili samo svjedoci traumatičnog događaja također mogu razviti PTSP.
O nastanku i posljedicama PTSP-a govori neuropsihijatar dr. Mevludin Hasanović.
"Ona je jedan normalan odgovor na jedno nenormalno stanje kroz koje čovjek prođe. Posttraumatski stresni poremećaj nastaje kod svih ljudi koji prođu neku veliki traumu, ako su prethodno u životu imali određene tegobe psihičke, naročito u djetinjstvu", kaže dr. Hasanović.
Kako dalje pojašnjava dr. Hasanović kada se osoba nađe u životnoj opasnosti i na određeni način osjeti užas i bespomoćnost iz te situacije se kasnije razvija PTSP koji može da pogodi sve dobne uzraste.
Dr. Hasanović: PTSP može pogoditi sve dobne uzraste (Foto: Screenshot)
"Nakon saobraćajnih nesreća, nakon pokušaja silovanja, nakon silovanja, nakon raznih drugih zlostavljanja ili naprimjer nakon određenih prirodnih kataklizmi kao što su zemljotresi, poplave, i požari".
Nažalost do poražavajućih rezulatata dolazimo i kada analiziramo djecu roditelja koji imaju PTSP. Takva djeca imaju velike probleme, a poznato je da se trauma prenosi transgeneracijski. Na taj način dolazimo u situaciju da simptome PTSP-a mogu razviti i djeca koja žive u takvom okruženju.
"Pod znacima navoda kažem da je (PTSP) zarazan. Osoba koja ima PTSP zbog svog ponašanja, koje je za porodicu vrlo često nepodnošljivo i ubitačno, onda to utiče na članove porodice tako da se oni loše osjećaju. Onda se to prenosi u vidu ili depresije, ili somatskih tegoba ili u vidu PTSP-a kod djece", kaže dr. Hasanović.
U BiH ne postoji nijedan adekvatan program koji bi pratio dugoročne posljedice rata, naročito ako se uzme u obzir da je relativno mali broj ljudi potražio stručnu pomoć, izuzev pojedinačnih analiza kakva je i dr. Hasanovića.
"Preko 57 posto djece ima posttraumatski stresni poremećaj, koji su bili uzrasta srednje i osnovne škole 1999. godine kada sam radio svoje istraživanje. To znači da su oni tokom rata imali od tri do osam godina i da su oni razvili svoj PTSP, koji se opet na drugi način manifestuje u poremećaju ponašanja kod djece, u poremećaju učenja i sposobnosti", kaže dr. Hasanović.
U neposrednom poratnom periodu bio je pokrenut značaj broj projekata uz pomoć raznih stranih organizacija i fondacija, ali vremenom, pojašnjava dr. Hasanović, kao da se i kod domaćih instanci izgubio interes za problem mentalnog zdravlja djece, što predstavlja situaciju nad kojom bismo se svi trebali zabrinuti.
(NajDoktor.ba/RTV SLON)
