Prvi put u Bosni i Hercegovini se od 3. do 9. oktobra obilježava Međunarodna sedmica podizanja svijesti o disleksiji i Međunarodni dan disleksije radi razvijanja svijesti šire zajednice o problemima s kojima se suočavaju osobe s tim poremećajem.

Koliko prosječni građani, roditelji i djeca znaju o disleksiji te kako obrazovni i zdravstveni sistem tretira osobe koje imaju dijagnozu disleksije, a kako bi trebali, teme su kojima se bavi Udruženje za podršku osobama s disleksijom "Vjetar", formirano početkom ove godine.

Prepušteni sami sebi

Kako je kazao iz Udruženja "Vjetar" Danilo Jovanović, ovo udruženje će primarno djelovati na podizanju svijesti nadležnih institucija, stručnog kadra i šire društvene zajednice da bi se stekli neophodni preduvjeti za eventualne izmjene postojećeg zakonskog okvira o pitanju metoda podučavanja te razbijanja predrasuda o disleksiji.

"U našem obrazovnom sistemu djeci koja imaju disleksiju i srodne poteškoće u učenju ne pruža se adekvatna podrška te su oni, kao i njihovi roditelji, prepušteni sami sebi u borbi za ostvarivanje osnovnog dječijeg prava: prava na obrazovanje. Kao naredni korak planirano je otvaranje drop-in centra za roditelje, gdje će roditeljima biti dostupne informacije o prepoznavanju disleksije, nadležnim institucijama, alternativnim metodama učenja, a planirano je i otvaranje savjetovališta za roditelje i djecu", izjavio je Jovanović.

Nerazumijevanje sredine i neprilagođen obrazovni sistem najveći su problemi, ističe majka dječaka koji ima disleksiju Lejla Kovačević.

"Tek u devetoj godini mom djetetu je ustanovljena disleksija. Zbog stigme djece i nastavnika prebacio se u drugu školu. Nažalost, i u novoj školi, iako je uvijek briljirao na usmenim, zbog loših ocjena na pismenim ispitima imao je lošije zaključne te zbog toga nije ni upisao srednju školu koju je htio", navodi ona.

Procjenjuje se da svako 10. dijete u svijetu pati od disleksije, rečeno je na konferenciji za novinare.

Na vrijeme prepoznati

"Za BiH ne postoje statistike, kao ni mjere unutar obrazovnog i zdravstvenog sistema koje bi pomogle djeci s poteškoćama da napreduju i razvijaju svoje kapacitete. Disleksija se često uviđa tek kada dijete počinje zaostajati u čitanju, pisanju i razumijevanju pročitanog za vršnjacima", istakla je defektolog Edinalda Jakupović.

Naglasila je da je ovaj poremećaj bitno na vrijeme prepoznati, jer korištenjem odgovarajućih metoda podučavanja osobe s disleksijom mogu uspješno učiti i dosegnuti puni potencijal.

Objašnjeno je da je disleksija različitost koja čini teškim sticanje i korištenje vještina čitanja i pisanja.

Neurološkog je porijekla i razlikuje se od ostalih poteškoća u čitanju koje su posljedica lošeg vida ili sluha te slabe i neprimjerene edukacije.

Nema povezanosti između nivoa inteligencije, truda pojedinca ili socio-ekonomskog položaja i prisutnosti disleksije.

NajDoktor.ba