Zubar se snebivao. Pacijentica je trebala isprati usnu šupljinu iz koje je liptala krv. Ali, on nije imao čašu. Čak ni najjeftiniju – plastičnu. Očima je išaretio prema sestri i ona je odnekle donijela plastičnu, kao flis papir tanku čašu.
“Doktore, nećete valjda reći da nemate čaše za jednokratnu upotrebu?”, upitala je pacijentkinja.
„Nažalost, nemamo“, rekao je vidno postiđen, a potom su i on, i medicinska sestra, počeli pričati kako često od svog novca kupuju čaše i ubruse, jer im Javna ustanova Dom zdravlja Kantona Sarajevo ne dostavlja dovoljno medicinskog repromaterijala.
Pacijentica je idući dan donijela pakovanje čaša i ubrusa – kako bi ambulanta imala za vrijeme dok se tu liječi - iako je iz njenog ličnog dohotka uredno plaćeno zdravstveno osiguranje.
Kupi zavoje i kanile, pa na operaciju
Ovu epizodu iz ambulante Doma zdravlja u Novom Sarajevu, kao i niz drugih nedostataka koje ističu pacijenti, poput toga da u toaletima u domovima zdravlja skoro nikad nema sapuna ni toalet-papira, prenijeli smo dr. Izetu Hočku, predsjedniku Sindikata doktora medicine i stomatologije (SDMIS) JU Dom zdravlja KS-a, na što je on dodao, da to nije ništa novo, niti se dešava samo u domovima zdravlja, već i u bolnicama, u kojima pacijenti koji idu na operaciju, moraju sa sobom ponijeti gaze, kanile, pa čak i mrežice koje se stavljaju preko mjesta koje se operiše.
Ovaj problem, samo je jedan iz niza nagomilanih, a zbog kojih je SDMIS zatražio rekonstrukciju zdravstvenog sistema u JU Dom zdravlja KS.
„Puno je problema s kojima se suočavamo. Nisu to samo oni koje pacijenti vide, već ima i onih koje oni ne vide, a na kraju se sve, ustvari, odrazi na njih. Domovi zdravlja su postali tvorničke trake u kojima pacijenti samo prolaze, gdje je postao bitan samo kvantitet, a ne i kvalitet“, ovako priču počinje dr. Izet Hočko, specijalista pedijatrije u Domu zdravlja Hadžići.
Kaže da su ljekari i ostalo medicinsko osoblje nezadovoljni primanjima, da ljekar opće prakse ima plaću 600 eura, specijalista 750, a medicinske sestre i tehničari 350 eura.
„Neto satnica je u maju 2014. korigirana sa 2,00 na 2,28 KM (satnica koja se množi sa koeficijentom složenosti) u JU Dom zdravlja KS. Po ovoj satnici primali smo platu samo do maja ove godine, kada je ona smanjena na sramotnih 2,20 KM. I umjesto da očekujemo povišicu, mi se sada borimo da nam vrate standard otprije godinu“, kaže dr. Hočko.
Ljekari su, kaže, isfrustrirani ovako niskim plaćama, kao i ostalo osoblje, a što utječe na kvalitet rada, te da se oni u Sindikatu ne bore samo za svoj status, već i za prava pacijenata.
Borba za promjenu esencijalne liste lijekova
Jedan od glavnih ciljeva SDMIS-a je, kaže, i promjena esencijalne liste lijekova, za koju smatraju da je nelogična i da izvlači novac.
„Lista je puna lijekova koje može kupiti većina pacijenata, a na njoj nema lijekova za hronične bolesnike, onih koje oni moraju kupovati kontinuirano. Osim toga, iznos koji se daje za tu esencijalnu listu je ogroman, čak 77 miliona maraka (38 miliona eura)“, kaže, ističući kako pacijenti sve češće moraju putem humanitarnih organizacija i društvenih mreža tražiti novac da bi kupili neki skupi lijek.
Ovaj specijalista pedijatrije slikovito dočarava uvjete u kojim rade on i njegove kolege iz struke u Kantonu Sarajevo.
Kaže da njegov kolega pedijatar koji radi u Švedskoj, dnevno primi između pet i deset malih pacijenata, a on, u Domu zdravlja Hadžići, u prosjeku – 39.
I to nije sve, veli da neke njegove kolege ponekad dnevno prime i duplo više pacijenata, da isti ljekar istovremeno radi i sa bolesnom i sa zdravom djecom.
„Ja činim štetu, ja činim zlodjelo!“, kaže rezignirano.
„Znate, pravilo je da ljekar pacijenta gleda u oči. Sam sebe sam uhvatio ko zna koliko puta da to ne radim jer, jednostavno, nemam vremena. Čim primim pacijenta, ja otvaram njegov karton, žurim da upišem u njega sve što treba, jer drugi čekaju. Strašno, ali to vam je kao na tvorničkoj traci. A povrh svega, često se dešava da domovi zdravlja ili nemaju neke neophodne medicinske aparate ili, ako ih imaju, da ih je malo, da se često kvare, zbog čega dolazi do nervoze pacijenata, ljutnje... I kako će neko u takvim uslovima očekivati kvalitet, kvalitetno liječenje, eto, recite mi.“
Nedostatak liječničkog kadra
Među zahtjevima koje je SDMIS uputio nadležnom Ministarstvu zdravstva je i čuvanje kadra od osipanja, te upošljavanje novih, sposobnih kadrova.
„Mi nemamo specijaliste radiologije, nedostaju nam sposobni, iskusni ljekari, a svjedoci smo novih i novih zapošljavanja u JU Dom zdravlja. Dovode se ljudi koji nisu iz struke, već po nekim, ko zna sve linijama. Mi tražimo da se sve to preispita, da se vidi ko radi, a ko ne, ko zna raditi, a ko ne zna.“
I Sarajka Jasmina P. (prezime poznato redakciji, op. aut.) govori o sličnom problemu.
„Mogu vam sa stopostotnom sigurnošću potvrditi da je moja poznanica platila 5.000 KM (2.500 eura) da joj sina zaposle u jednom od domova zdravlja. On sada tamo radi neke administrativne poslove i ko zna kome zauzima radno mjesto i za šta prima platu. I sada za njegovu platu ima novca, a kada sam tražila da mi dođu svekrvi ugraditi kateter, rekli su mi da ne mogu, jer im je auto u kvaru, te da neće dolaziti u kućne posjete bar 10 dana. Na kraju smo morali nazvati privatnu kliniku i platiti tu uslugu“, rezignirano i ljutito priča ova građanka.
Dr. Hočko posebno ističe činjenicu da sve veći broj ljekara, zbog malih plaća i loših uvjeta rada, napušta zemlju i odlazi u evropske zemlje te da će BiH, nastavi li se ovako, uskoro ostati bez zdravstvenih radnika.
„Nama kažu: 'Ma, neka idu, doći će na njihovo mjesto drugi, doći će ljekari iz inostranstva'. A ja ih pitam: ko će im to doći? Ko će doći na platu od 600 eura? Neće ni oni sa Bliskog istoka, i oni će otići u Evropsku uniju.“
Kaže kako je u cijelom zdravstvenom sistemu stanje alarmantno, ali da je najgore na odjelima za porodičnu medicinu i radiologiju, koji, najviše imaju problema sa nedostatkom kadra i medicinskom opremom.
Koliko je stanje u zdravstvenim ustanovama u Sarajevu, ali i cijeloj BiH loše, govori i činjenica da je nedavno uspostavljena online platforma Otkucaji.net, s namjerom da se na jednom mjestu prikupe svjedočenja građana o problemima u zdravstvu.
'Teško onom kome treba ljekarska pomoć', 'Medicinske sestre su katastrofa', 'Dno dna', 'Daju antibiotike k'o bombone', 'Euri liječe', 'Negoduju i zaposleni i pacijenti'... samo su neki od naslova kojima su građani započeli svoju ispovijest na ovoj platformi. Među njima se našlo i medicinskih radnika, koji poput onih iz JU Dom zdravlja KS, vape za boljim uvjetima i primanjima.
Sindikat doktora medicine i stomatologije Kantona Sarajevo dao je nadležnim instancama rok od dva mjeseca da ispune njihove zahtjeve. U protivnom, najavljuju, bit će prisiljeni stupiti u štrajk.
Snježana Mulić-Softić je novinarka Al Jazeere Balkans. Autorica je nagrađene zbirke priča Sanduk po mjeri i romana Povratak. Više od deset godina bila je urednica magazina Dani te saradnica mnogih domaćih i inostranih medija. Nominirana je za Nobelovu nagradu za mir za 2006. u okviru projekta "1000 Peace women". Autorica je dva dokumentarna filma, a njene priče uvrštene su u tri antologije bh. proze. Članica je PEN centra BiH.
(Izvor: Al Jazeera)
Slični članci
