Arterijska hipertenzija kao vodeći faktor rizika oboljevanja i smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti

AUTOR ČLANKA

dr dr Sanela Rošić-Ramić

Internista, specijalista interne medicinePoliklinika FM Biografija

Arterijska hipertenzija (HTA) je važan globalni izazov i vodeći spriječivi faktor rizika prerane smrti i invalidnosti u svijetu. Poznato je da je hipertenzija direktno povezana sa nizom bolesti, kao što su npr. zatajenje srca, hipertrofija lijevog ventrikula, infarkt miokarda, hipertenzivna encefalopatija, cerebralno krvarenje, preeklampsija i eklampsija, moždani udar, hronično zatajenje bubrega, sljepilo, ruptura aneurizme aorte ..itd.

Liječenje hipertenzije ima dva cilja: održavanje optimalnih vrijednosti krvnog tlaka i smanjenje rizika kardiovaskularnih incidenata i smrtnosti. Smatra se da je tek 18 % liječenih pacijenata pod adekvatnom terapijom i kontrolom, dok je više od 40 % pacijenata u grupi neliječenih.

Šta je arterijska hipertenzija?

Prema preporukama Evropskog društva za hipertenziju ( ESH) i Evropskog kardiološkog društva (ESC), hipertenzija se definiše vrijednostima krvnog pritiska koji je veći od 140/90 mmHg. Vrijednosti tlaka ispod 120 mHg za sistolni tj ispod 80 mmHg za dijastoni tlak smatraju se optimalnim, od 120-129 mmHg , odnosno 80 – 84 mmHg normalnim. Potom dolaze vrijednosti 130 – 139 i 85-89 mmHg se smatraju visoko normalnim, a slijede ga vrijednosti tlaka koje idu u rasponima 140 -159 mmHG , 160 -179 mmHg odnosno 90-99 mmHg i 100-109 mmHg što bi predstavljalo prvi i drugi stepen hipertenzije. Vrijednosti veće od 180 mmHg odnosno iznad 110 mmHg za dijastolni tlak smatraju se trećim stepenom hipertenzije. Naravno o daljem praćenju , dijagnostici , terapiji odluku donosi ljekar koji vrši i procjenu ukupnog kardiovaskularnog rizika na osnovu prisustva drugih riziko faktora, asimptomatskog organskog oštećenja ili prisustva dijabetesa i razvijene cerebrovaskularne ili bubrežne bolesti.

Kako često mjeriti tlak?

Kod pacijenata koji su u grupi optimalnog i normalnog tlaka mjerenje tlaka nije potrebno tako često raditi. Prema preporukama ESH i ESC pacijentima iz ove dvije grupe praktično bi trebalo tek povremeno provjeriti tlak (preporuke kažu najmanje jednom u tri godine). Kod pacijenata sa visoko normalnim tlakom potrebne su kontrole tlaka najmanje jednom godišnje, nakon što se isključi maskirana hipertenzija, što radimo vanambulantnim mjerenjima tlaka ili po mogućnosti kontinuiranim mjerenjem tlaka. Pacijentima sa vijednostima tlaka iznad 140/ 90 mmHg se ponavljano mjeri tlak i u ambulantama i u vanambulantnim ( kućnim) mjerenjema, te se dalji dijagnostički i terapijski pristup dogovara sa ordinarijusom. Jedno mjerenje povišenih vrijendosti tlaka iznad 140/ 90 mmHg , nije dovoljno za dijagnozu hipertenzije, osim u slučaju kad je tim jednim mjerenjem izmjerena vrlo visoka vrijednost tlaka ( npr. iz intervala trećeg stepena hieprtenzije) ili su prisutni jasni dokazi postojanja oštećenja perifernih organa uzrokovanog hipertenzijom.

Maskirana hipertenzija-šta to znači?

U zadnje vrijeme se često pominju dva termina – jedan je maskirana hipertenzija, a drugi je –hipertenzija bijelog mantila. Ako imamo pacijenta kojem u ambulantnim oslovima, znači u ordinaciji mjerimo povišene vrijednosti tlaka, dok u opetovanim kućnim mjerenjima imamo uredne vrijednosti tlaka, što se potvrdi i kontinuiranim mjerenjem, znači i noćnim mjerenjima, tada govorimo o hipertenziji bijelog mantila. U obrnutoj situaciji kad u kućnim uslovima, imamo povišene vrijednosti tlaka , dok je u ordinaciji tlak uredan, tada govorimo o maskiranoj hipertenziji. U početku su oba ova termina korištena samo za netretirane pacijente, dok se sad već govori i o tretiranim pacijentima ( pod terapijom) sa nekontroliranom maskiranom hipertenzijom i nekontroliranom hipertenzijom bijelog mantila.

-Kako liječiti hipertenziju ?

Postoje dvije paralelne strategije u tretmanu hipertenzije. Jedno je promjena životnog stila, a drugo je terapija lijekovima. Što se promjene životnog stila tiče – preporučuje se redukcija soli, umjerena fizička aktivnost, apstinencija od pušenja, redukcija tjelesne težine i dijetalni režim prehrane, gdje se preferira mediteranski način ishrane. Što se terapije lijekovima tiče, danas imamo cijeli dijapazon antihipertenzivnih lijekova, grupisane u određene grupe. U slučajevima kad je pacijent u grupi niskog kardiovaskularnog rizika ( kojeg procjenjuje ljekar) i sa hipertenzijom prvog stepena gdje vrijednosti sistolnog tlaka ne prelaze 150 mmHg, koristi se jedan lijek – monoterapija. Također se monoterapija preporučuje i pacijentima koji imaju vrlo visoki kardiovaskularni rizik a pripadaju grupi visoko normalnog tlaka. Međutim u svim drugim slučajevima za adkevatnu terapiju hipertenzije moramo koristiti kombinaciju dva lijeka iz različite grupe, ili ponekad više lijekova iz nekoliko grupa, da bi postigli zadovoljavajući rezultat. U ovakvim situacijama znatno bolje rezultate postižemo kombinacijom dva ili više lijeka u jednoj tableti, gdje uz odličnu efikasnost imamo i bolju suradljivost pacijenta