Žene ne ulaze direktno u menopauzu. Prije ovog razdoblja javlja se perimenopauza koja obuhvata nekoliko godina prije posljednje menstruacije. U tom periodu događaju se mnoge promjene u organizmu žene - hormoni ne rade uobičajeno, nema ovulacije, nerjedovne su menstruacije ili učestalije krvarenje. S obzirom na to da nema dovoljno polnog hormona, estrogena, javljaju se i druge neuobičajene promjene u metabolizmu, na koži, kao i u raspoloženju.
Menopauza se najčešće javlja između 48. i 50. godine. Međutim, postoji određeni broj žena koje u klimaks ulaze vrlo rano, oko 42-43, pa čak i prije 40. godine. Kada će kod žene početi menopauza prije svega zavisi od genetike, načina života, stresova i drugih okolnosti koje su ih pratile tokom života. Zahvaljujući supsitucionoj terapiji hormonima, danas je mlađim ženama omogućeno da ne uđu prerano u klimaks. Međutim, da bi ova terapija imala maksimalan efekat veoma je važno da se žena na vrijeme javi ginekologu. Prvi simptom za blagovremeno reagovanje je neuredan ciklus, izostanak menstruacije ili neregularno krvarenje.
Da bi se u menopauzi spriječilo naglo starenje kože potrebno je unositi dovoljne količine tečnosti. Preporučuje se voda, mineralna voda i čajevi. Bezalkoholni pića sa dodatnim šećerom se ne preporučuju, kao ni "kola" napici, zbog visokog sadržaja ortofosforne kiseline koja nepovoljno utiče na zdravlje kostiju, a zbog visokog sadržaja kofeina nepovoljno deluje na krvni pritisak i san.
Najupečatljiviji simptomi koji nagovještavaju početak menopauze su valunzi, talasi vrućine, crvenilo i znojenje. Valunzi se javljaju kao posljedica nedostatka hormona estrogena koji je u menopauzi na minimumu, zbog čega se navedeni simptomi još više pojačavaju. Često je ovaj period praćen i depresijama koje su organske prirode, jer u mozgu postoje receptori koji reaguju na estrogen, pa kada ovoga hormona nema mogu nastati depresivne krize.
Postoji li neki simptom karakterističan za menopauzu, a da se o njemu nedovoljno govori?
Nedovoljno se priča o suvoći vagine koja je takođe nezaobilazna pojava u klimaksu. Zbog nedostatka estrogena vaginalna sluzokoža postaje suvlja i tanka. U takvoj situaciji žena je više podložna infekcijama, koje ranije nikada nije imala. Infekcije nastaju upravo zbog istanjene sluzokože i promenjenog Ph faktora, odnosno kiselosti vagine i mokraćnih kanala. Ukoliko do infekcija dođe, uzimanje antibiotika nije preporučljivo.
Za suvoću vaginalne sluzokože neophodno je uzimati preparate koji vraćaju prirodnu kiselost, a kod težih slučajeva ljekar može da preporuči lokalno davanje estrogena u obliku krema. Za to vrijeme infekcija se liječi lokalno vaginaletama, a kada sluzokoža stekne prirodnu odbranu, infekcija će se postepeno povlačiti i nestati. Najvažnije je ne uzimati antibiotike, jer oni ubijaju i ono malo normalne flore. U suprotnom, ukoliko se uzimaju antibiotici, stvara se situacija u kojoj se mijenjaju samo vrste bakterija, a izliječenje izostaje. Ali, kako je svaka žena priča za sebe, o ovakvim stvarima najbolje je da se posavjetuje sa svojim ginekologom.
Ukoliko se doživi na pravi način i tegobe eliminišu, i ovaj period u životu žene može da bude izuzetno lijep. Tokom menopauze žena je oslobođena straha od neželjene trudnoće, zbog čega bez opterećenja može da uživa u seksu. Uostalom, danas u svijetu važi pravilo da su pedesete nove tridesete, jer je ljudski vijek produžen zbog kvaliteta života. Zdrava ishrana i brojni tretmani omogućavaju da se žena i u pedesetim godinama osjeća mlado, željna da živi punim životom.
Iako u menopauzi dolazi do smanjenja libida, žena može apsolutno da uživa u seksu, čak i ukoliko ima problem suve vaginalne sluzokože. Ali, vlaženje vaginalne sluzokože nije smak svijeta, jer i za to postoji rješenje. U bolje snabdjevenim apotekama mogu se nabaviti razni lubrikanti, odnosno sredstva koja služe za vlaženje vaginalnog zida. Postoje razni gelovi, kreme i slični preparati koji su apsolutno neškodljivi za zdravlje. Osim toga, u ponudi su i prirodni preparati na bazi biljaka, koji takođe nisu škodljivi.
Najčešća zabluda je da se u menopauzi ishranom može nadomjestiti estrogen. Pri tom se prvenstveno misli na fitoestrogene, biljne hormone koji sadrže izoflavone i lignane, koje crevna flora pretvara u oblike slične estrogenu. Fitoestrogeni mogu biti značajni u prevenciji karcinoma dojke, ali do sada nisu dokazani povoljni uticaji fitoestrogena u ishrani žena u menopauzi. Odnosno, hranom se u ovom dobu ne može nadoknaditi nedostatak estrogena. Međutim, za dobro zdravlje u ovom životnom dobu ishrana bi trebalo da se zasniva na namirnicama od cijelog zrna, većim količinama svježeg voća i povrća, mršavom mesu, mliječnim proizvodima i malim količinama ulja dobrog kvaliteta, a hrana bi trebalo da bude barena ili grilovana.
Ulaskom žene u menopauzu smanjuje se lučenje estradiola, glavnog ženskog polnog hormona, koji bi na neki način trebalo nadoknaditi. Većina neželjenih efekata na koje su se žene žalile prilikom uzimanja hormona prevaziđene su.
Sada se upotrebljava niskodozni hormonski preparat, često sa drospirenonom ili prirodnim progesteronom. To znači da pri uzimanju ovakvih preparata nema porasta tjelesne težine, nema osećaja nadutosti, a koža i kosa su lepše.
Neke žene u ovom periodu prvi put imaju povišen krvni pritisak, što je posljedica pada estrogena. Pri uvođenju terapije polnim hormonima pritisak se reguliše. Osim toga, savremena terapija idealna je za žene koje pate od simptoma menopauze, a istovremeno je najbolja prevencija osteoporoze i urogenitalne atrofije. Osim toga, poboljšava opšti izgled i zdravlje starijih žena.
Kada se žena približi menopauzi, doživljava brojne biološke promjene. Zbog toga ona mora drugačije da uredi svoj život. To znači da češće mora da se mjeri i kontroliše tjelesnu težinu, da bude fizički aktivnija nego ranije, da prestane da puši i konzumira alkohol. I naravno, da uzima kombinovanu hormonsku terapiju.
