SPECIJALNA BOLNICA ZA OFTALMOLOGIJU SVJETLOST U SARAJEVU
Ocjena
Foto galerija
Prikaži sve fotografije
Rječnik medicinskih pojmova
Priručnik Bolesti
Interpretacija lab. nalaza
Mr. Pacient
Korisni dokumenti
O nama
Specijalna bolnica za oftalmologiju Svjetlost vodeća je oftalmološka ustanova u regiji koja pruža kompletnu uslugu. Poznata je po najvišim standardima tehničke podrške i ljudskog znanja te se konstantno pokazuje kao predstavnik najnovije tehnologije u oftalmološkoj praksi. Matična ustanova smještena je u Zagrebu, koja je ujedno i prva univerzitetska klinika u Hrvatskoj, a svoje centre ima i u Sarajevu, Splitu, Banja Luci i Budvi. Centar u Sarajevu otvoren je u junu 2011.
Vrhunska tehnologija i princip jednodnevne hirurgije
Centar u Sarajevu posjeduje dvije vrhunsko opremljene operacijske dvorane u kojima je moguće zbrinuti bolesti oka koje zahtijevaju hirurško liječenje – lasersko skidanje dioptrije, ultrazvučna operacija katarakte, operacija vitrektomije, operativno liječenje glaukoma (povišenog očnog pritiska) plastični i rekonstruktivni zahvati na kapcima i crosslinking, šest ambulanti, dijagnostički centrar, prostoriju za predoperativnu pripremu pacijenata te prostoriju za sterilizaciju.
Ostale operativne zahvate moguće je uraditi na Klinici u Zagrebu, kao što su operacije uzrokovane bolestima žute pjege ili degenerativnim promjenama mrežnice, operativno liječenje strabizma (razrokosti) te transplantacije rožnice.
Većina hirurgije na oku izvodi se u sklopu dnevne bolnice gdje su pacijenti pola sata po zahvatu u mogućnosti ići kući (tzv. one-day surgery).
Edukacija mladih
Specijalna bolnica za oftalmologiju Svjetlost vjeruje u edukaciju i obrazovanje mladih tako da svake godine zapošljava nekoliko novih doktora koji dobivaju mogućnost specijalizacije iz oftalmologije. Osim što imaju u potpunosti pokrivene troškove specijalizacije, ldoktori imaju mogućnost odlaska na prestižne svjetske kongrese te posjete najpoznatijim oftalmološkim centrima, gdje mogu steći nova znanja te uvijek biti u korak s najnovijim dostignućima u struci.
Visoka profesionalnost, stručnost te ljubaznost liječnika i ostalog medicinskog osoblja uz suvremenu tehnologiju nude najbolji način liječenja bolesti najdelikatnijih struktura Vašeg oka.
Usluge / Djelatnosti
Odsjek za bolesti stražnjeg dijela oka bavi se prevencijom, dijagnostikom i liječenjem bolesti koje zahvaćaju najdublje strukture oka, odnosno retinu ili mrežnicu. Ultrazvučna dijagnostika uz detaljan pregled očne pozadine omogućava dobru vizualizaciju najsitnijih struktura staklovine, mrežnice i žilnice oka. Oštećenja u centru vida, kao što su degenerativne bolesti žute pjege te oštećenja oka zbog dijabetesa snimaju se i analiziraju nasuvremenijim uređajem visoke rezolucije za trodimenzionalni prikaz dubine oka tzv. optičkom koherentnom tomografijom (OCT). Odsjek je također opremljen kamerama za snimanje protoka krvnih žila dubine oka (fluoresceinska angiografija-FAG). Fundus fotografijom se promjene na očnom dnu mogu snimiti te kroz vrijeme pratiti njihov razvoj. Dostupne su također elektroretinografske pretrage za mjerenje vidnih evociranih potencijala (VEP) kod pacijenata sa upalama vidnih živaca ili kod nekih nasljednih bolesti mrežnice.
Komplikacije dijabetesa na očima te bolestima žute pjege, kao i degenerativne promjene na retini kod visoko kratkovidnih pacijenata zbrinjavaju se laserskom fotokoagulacijiom (Argon laser). Na odsjeku se nalazi i poseban kabinet za primjenu najmodernijih intraokularnih injekcija (Avastin, Lucentis, Ozurdex) u liječenju bolesti žute pjege, komplicirane visoke kratkovidnosti, komplikacija šećerne bolesti, začepljenja centralne mrežnične vene i sličnih stanja. Odsjek za retinu također dijagnosticira, postavlja indikacije te kontrolira pacijente za operativne zahvate tzv. vitrektomije u stanjima poput ablacije retine, dijabetesa te bolestima makule koji se obavljaju u nasoj klinici. Visoka profesionalnost, stručnost te ljubaznost liječnika i ostalog medicinskog osoblja uz suvremenu tehnologiju nude najbolji način liječenja bolesti najdelikatnijih struktura Vašeg oka.
Prvi odobreni lijek za liječenje vlažne forme senilne makularne degeneracije ili bolesti žute pjege u svezi sa staranjem primjenjujemo u našoj klinici već od 2008 godine. Ovaj novi tip liječenja degeneracije makule injekcijama anti-VEGF faktora u svijetu se počeo primjenjivati u ljeto 2005. godine primjenom Avastina u Sjedinjenim Američkim Državama. U jesen 2005.g. mi smo započeli s primjenom Avastina u našoj poliklinici te tijekom ovih 4 godine primjenili oko 5000 tisuća injekcija, te spasili vid mnogim pacijentima koji su dotada bili osuđeni na centralnu sljepoću. Iako i dalje primjenjujemo Avastin injekcije, lijek koji se primjenjuje i nadalje u svijetu i Sjedinjenim Američkim Državama posebice zbog niže cijene lijeka, treba ipak istaknuti da je Lucentis ispitan u multicentričnim studijama i odobren za očnu primjenu, dok za Avastin postoje iskustva tijekom 4 godine primjene koja ukazuju na njegovu učinkovitost i sigurnost, ali je njegova primjena i dalje “off label”.
Dosadašnja iskustva primjene injekcija Lucentisa su vrlo dobra i nije bilo nikakvih sigurnosnih pitanja niti neželjenih reakcija na primjenu samog lijeka. Lucentis injekcije kao i Avastin injekcije djeluju na način da blokiraju faktor koji je odgovoran za krvarenje i stvaranje novih krvnih žilica kod vlažne degeneracije makule, te na taj način usporavaju, zaustavljaju, a u nekih pacijenata i popravljaju vidnu oštrinu. Potrebno je dati veći broj injekcija da se bolest stavi pod kontrolu, te se ne može unaprijed reći koliko je injekcija potrebno te hoće li se bolest ponovo javiti nakon što se primirila poslije primjene injekcija.
Fluoresceinska angiografija je nezamjenjiva metoda u dijagnostici bolesti mrežnice. Mrežnica je fotoosjetljivi sloj na očnoj pozadini na koji pada slika vanjskog svijeta. Mnoge bolesti mogu zahvatiti mrežnicu a njihovo liječenje ovisi prevenstveno o točno postavljenoj dijagnozi. Kako je struktura mrežnice vrlo fina, isprepletena tankim žilicama, i finim barijerama između slojeva, dijagnoza bolesti mrežnice ne može se uvijek postaviti samo pregledom očne pozadine. Stoga je potrebno učiniti fluoresceinsku angiografiju.
Pretraga se sastoji u davanju kontrasta u lakatnu venu. Taj kontrast dolazi u žilice očne pozadine za 10tak sekundi i obasjan posebnim plavim svjetlom počinje fluorescirati u žutom-zelenom spektru. Tada se učine fotografije očne pozadine i može se vidjeti da li su sve žilice prohodne, da li ima propuštanja iz žilica da li ima nakupljanja boje u nekim dijelovima itd. Dakle analiza je znatno olakšana zbog bolje vizualizacije, a osim toga može se pratiti dinamika promjena jer se fotografira čitava serija slika.
Sam pacijent nema nikakvih poteškoća tijekom same pretrage, izuzetno rijetko može se osjetiti mala mučnina koja brzo prolazi. Nakon pretrage koža pacijenta može biti malo žučkasta ali to prolazi za 24 sata. Potrebno je naglasiti da kontrast koji dajemo nije jodni kontrast, dakle nije alergen.
Analiza je znatno ubrzana na Zeiss digitalnom aparatu koji sada imamo u “Svjetlosti”, jer dok su se nekada slike fotografirale na klasični film koji je bilo potrebno razvijati u foto laboratoriju, danas na ovom aparatu odmah dobijemo pregled slika na ekranu koje odmah i isprintamo za pacijenta da ih može ponijeti sa sobom. Osim toga pohrana slika u kompjutoru omogućuje nam kasniju usporedbu i praćenje promjena na očnoj pozadini.
Osim slika nakon kontrasta, samom pacijentu dajemo i slike očne pozadine u boji da se pacijent sam može upoznati sa svojim stanjem ili eventualno s našim slikama potražiti i neko drugo mišljenje.
Na dvije slike gore vidi se kako izgleda fotografija u boji nakon tromboze mrežnične vene i kako se mogu vizualizirati krvne žilice kad se dade kontrast, a potom učini fotografija.
Flouresceniska angiografija radi se kod raznih bolesti od kojih najčešće u:
- dijabetičkoj retinopatiji ( bolesti očne pozadine kod šečera)
- kod pračenja učinka laserskog tretmana kod dijabetičke retinopatije
- u degeneraciji makule odnoso žute pjege ( centra vida na očnoj pozadini)
- kod bolesti krvnih žila mrežnice ( tromboze vena, grana vena, arterija)
- kod upalnih stanja na očnoj pozadini
- kod nasljednih bolesti mrežnice
- kod sumnje na neke očne tumore
- kod nekih bolesti očnog živca
- kod nekih nerazjašnjenih stanja i bolesti mrežnice
- itd.
Upute za pacijente koji su naručeni za FAG snimanje:
- doći na pretragu sat vremena prije samog snimanja radi širenja zjenica
- zjenice se šire Mydriacyl kapljicama koje se ukapavaju nekoliko puta u oba oka-zjenice ostaju široke oko 2 sata nakon pretrage
- na snimanje nije potrebno doći natašte
- samo snimanje traje oko 10tak minuta
- nakon snimanja potrebno je pričekati još 15 minuta radi nadzora pacijenta
- nakon odlaska kući pacijent može normalno jesti i piti te nastaviti sa svojim redovitim poslom
Šećerna bolest oštećuje male krvne žile u tijelu pa tako i na očnoj pozadini. Praktički nema bolesnika od šećerne bolesti koji nakon nekoliko godina ne razvije promjene na žilama očne pozadine što se naziva dijabetička retinopatija. Naime, krvne žilice postaju propusne i propuštaju tekućinu ili krv te pacijent sve mutnije i slabije vidi. Bitno je napomenuti da promjene mogu napredovati i bez da pacijent primijeti ikakve probleme s vidom, stoga je važno naglasiti redovite kontrole očne pozadine (ne samo naočala) kod pacijenata sa šećernom bolesti kako bi se što ranije krenulo s liječenjem.
Slika s lijeve strane prikazuje zdravu očnu pozadinu, bez promjena na žilama koje bi uzrokovala šećerna bolest. Promjene napreduju i s vremenom mogu značajno oštetiti vid. Što se duže čeka s liječenjem, sve je teže postići zadovoljavajući rezultat, a u konačnici za očuvanje kakvog-takvog vida jedina opcija ostaje složeni operacijski zahvat.
Ova slika prikazuje bolesnu očnu pozadinu na kojoj se vide krvarenja (crvene mrlje) i eksudati (žute mrlje) po očnoj pozadini kao jasan znak propuštanja i začepljivanja malih krvnih žilica u oku.
Danas je jedini učinkoviti i u svijetu priznati način liječenja, laser fotokoagulacija očne pozadine koja može usporiti ili u najboljem slučaju zaustaviti propadanje vida, na način da pečati krvne žilice koje krvare ili su se začepile. To je ambulantni zahvat u trajanju od 10-ak minuta koji se obično provodi nekoliko puta na svakom oku u vremenskom intervalu od nekoliko tjedana. Sam zahvat nije posebno bolan, ali se može osjetiti lagana bol. Laserska zraka je zelene boje, a pacijent je vidi kao bljeskanje pred okom koje ulazi u oko putem prislonjene kontaktne lupe. Nakon zahvata pacijent normalno odlazi kući. Par minuta nakon zahvata oko je malo zabljesnuto, ali osjećaj je sličan kao kod slikanja fotoaparatom s bljeskalicom.
Na lijevoj strani gornje slike, prikazan je centar vida na očnoj pozadini bolesnog oka gdje se vide brojni žuti eksudati (puštanje iz krvnih žilica) te sitne crvene točkice (proširene male kapilarice) koje su odgovorne za propuštanje tekućine. Pacijent s takvim promjenama vidi mutno kao kroz vodu te postoji opasnost da se vid još pogorša. Na desnoj strani slike vidi se tretirana očna pozadina s lijevog dijela slike na kojoj se vide tamni ožiljci nakon lasera sa značajno smanjenim propuštanjem iz žilice te smanjenim nakupljanjem tekućine, što dovodi do poboljšanja vida jer je centar vida postao suh kakav i treba biti.
Sam zahvat radi se pod anestezijom kapljicama, na način da pacijent sjedi s jedne, a liječnik s druge strane stola na kojemu je laser. Liječnik u ruci drži kontaktnu lupu prislonjenu na oko pacijenta. Pacijent vidi bljeskove zelenog svjetla koji ulaze u oko kroz lupu. Zahvat traje 10-ak minuta nakog čega pacijent normalno ide kući i ne mora uzimati nikakvu terapiju.
Pravovremena laserska terapija je jedini pravi put zbrinjavanja dijabetičke retinopatije!!! Stabilizacija vidne oštrine smatra se terapijskim uspjehom! I nakon adekvatnog tretmana može i dalje dolaziti do pogoršanja vida, ali je ta mogućnost značajno smanjena!
Anti VEGF terapija kod dijabetičke retinopatije
Iako je lasersko liječnje dugi niz godina bilo zlatni standard u terapiji dijabetičke retinopatije, danas je veliku ulogu preuzela tzv. anti VEGF terapija. Činjenica je da je koncentracija molekule VEGF (što u prijevodu znači čimbenik rasta krvnih žila) povišena u oku koje ima oštećenja uzrokovana dijabetesom. To ima kao posljedicu rast ‘divljih’ krvnih žila, i povećanu propusnost krvnih žila. Tako se došlo na ideju da bi se blokiranjem tih molekula moglo ostvariti poboljšanje stanja očne pozadine oštećene dijabetesom.
Danas se ovaj oblik terapije koristi najčešće kod dijabetičke makulopatije (tzv. oteklina u žutoj pjegi), a također i kod proliferativne dijabetičke retinopatije koju karakterizira prisutnost ‘divljih’ krvnih žila u oku koje imaju sklonost čestim krvarenjima, a samim time dovode do znatnog slabljenja vida.
Terapija se provodi davanjem injekcija u oko (tzv. intravitrealna terapija) kako bi lijek dijelovao tamo gdje su promjene uzrokovane dijabetesom najviše prisutne – na mrežnici i u staklovini. Često je potrebno davati više injekcija u razmacima od 4 do 6 tjedana.
Možemo reći da je anti VEGF terapija postala izuzetno važna u liječenju dijabetičke retinopatije.
Osim ambulantne primjene anti VEGF terapije, ona ima i svoje mjesto u kirurškim postupcima. Prilikom pripreme pacijenata za operativni zahvat na očnoj pozadini (vitrektomija) savjetujemo anti VEGF terapiju 7 dana prije zahvata. A također se može primijeniti za vrijeme operacije mrene u onih pacijenata koji imaju ugroženu makulu zbog šećerne bolesti.
Predstavnici ove grupe lijekova su: Eylea, Lucentis i Avastin.
Siva mrena ili katarakta jedna je od najčešćih bolesti osoba starije životne dobi. Javlja se u 70% osoba starijih od 75 godina. Posljedica je prirodnog procesa starenja koji dovodi do zamućenja očne leće. Katarakta može biti i posljedica traume, metaboličke bolesti (dijabetes, galaktozemija), primjene lijekova (kortikosteroidi), a može nastati i kao komplikacija nekih drugih očnih bolesti (uveitis, glaukom), te se javiti u sklopu nekih sindroma (npr. Downov sindrom).
Manifestira se zamućenjem vida, gubitkom kontrasta, te zablještenjem kod jakog svjetla.
U nekim slučajevima početne mrene, vid se može poboljšati naočalama budući da bubrenje leće izaziva miopizaciju (minus dioptriju) oka. S vremenom, napredovanjem zamućenja leće, naočale više ne mogu biti korisne te kao jedina mogućnost liječenja preostaje operacija mrene.
Operacija sive mrene danas je jedan od najsigurnijih i najčešće izvođenih operativnih zahvata u svijetu. Fakoemulzifikacijska ekstrakcija leće (eng. phacoemulsification-PHACO) s implantacijom intraokularne leće (IOL) u stražnju sobicu je zlatni standard u operaciji sive mrene. Radi se o ultrazvučnom operativnom zahvatu na „mali rez“. Zahvaljujući „malom rezu“ ranu nije potrebno šivati. Operacija se izvodi u topičkoj anesteziji (lokalna anestezija ukapavanjem), bezbolna je te traje manje od 10 minuta. Prednosti moderne metode operacije mrene su manji rez, manji postoperativni astigmatizam, manje očnih komplikacija te brži oporavak vida. Već nakon nekoliko dana pacijent se može vratiti svom poslu i normalnom životu.
Mrena se danas operira kada pacijent subjektivno nije zadovoljan svojim vidom s naočalama te se ne čeka da „mrena sazrije“ kao što je to bilo potrebno kod starijih operativnih procedura. Tzv. klasična operacija mrene (ekstrakapsularna ekstrakcija leće s implantacijom intraokularne leće u stražnju sobicu) je stara metoda operacije mrene koja zahtjeva veći rez, te je duža rehabilitacija vida i cijeli postoperativni oporavak.
Osim sive mrene, PHACO se danas koristi i u refraktivnoj kirurgiji u svrhu rješavanja dioptrije. Fakoemulzificira se leća, koja ne mora biti zamućena, te se na njeno mjesto ugradi intraokularna leća određene dioptrije da bi se postigla emetropizacija, tj. da pacijentu nisu više potrebne naočale ili leće (engl. clear lens extraction).
Postoji više vrsta intraokularnih leća koje se mogu ugraditi u oko prilikom operacije mrene. Odabir optimalne leće za svakog pacijenta ovisi o zdravlju oka te želji pacijenta. Klasične intraokularne leće su monofokalne leće, koje imaju jedan fokus te omogućuju da pacijent nakon operacije vidi dobro na daljinu bez naočala ali mora nositi naočale za blizinu (ili obrnuto ukoliko to pacijent želi).
Ukoliko je pacijent prije operacije imao astigmatizam (dioptrijsku grešku oka koja je posljedica nepravilne zakrivljenosti rožnice), nakon operacije će morati nositi naočale i za daljinu i za blizinu s cilindričnim staklima.
Ugradnjom torične monofokalne leće pri operaciji, postiže se, kod pacijenata s astigmatizmom, dobar vid na daljinu dok su za čitanje potrebne naočale.
Sve intraokularne leće imaju zaštitu od UV zraka. Postoje i leće koje uz UV zrake, blokiraju i plavo svjetlo koje se smatra čimbenikom rizika za razvoj ili progresiju staračke degeneracije žute pjege, a nazivaju se „žute leće“ zbog svoje boje.
Napretkom tehnologije operacije mrene, razvijale su se i modernije intraokularne leće. Multifokalne intraokularne leće imaju 2 ili 3 fokusa te omogućuju pacijentu nakon operacije mrene dobar vid na različitim udaljenostima bez naočala.
Pri svakoj operaciji mrene u oko se ugrađuje intraokularna leća koja nadomješta pacijentovu zamućenu leću tj. mrenu. Postoji više vrsta intraokularnih leća koje se mogu ugraditi u oko prilikom operacije mrene. Odabir optimalne leće za svakog pacijenta ovisi o zdravlju oka te želji pacijenta. Klasične intraokularne leće su monofokalne leće, koje kako im i samo ime kaže, imaju jedan fokus te omogućuju da pacijent nakon operacije vidi dobro na daljinu bez naočala ali mora nositi naočale za blizinu (ili obrnuto ukoliko to pacijent želi). Ukoliko je pacijent prije operacije imao astigmatizam (dioptrijsku grešku oka koja je posljedica nepravilne zakrivljenosti rožnice) ili je on induciran operacijom, nakon operacije će morati nositi naočale i za daljinu i za blizinu.
Standardne monofokalne leće ne rješavaju vid na blizinu niti astigmatizam.
Napretkom tehnologije operacije mrene, razvijale su se i modernije intraokularne leće.
Sve je veći broj pacijenata koji nakon opercije mrene žele imati dobar vid na svim udaljenostima bez nošenja naočala.
Multifokalne leće imaju više fokusa te omogućuju pacijentu nakon operacije mrene dobar vid na različitim udaljenostima bez nošenja naočala. Predstavljaju najmodernije intraokularne leće. Većina multifokalnih leća su bifokalne leće koje omogućuju dobar vid na daljinu te dobar vid na blizinu. Vid na srednjoj udaljenosti (80-100 cm) je nešto lošiji u odnosu na vid na daljinu i blizinu. Primjeri bifokalnih multifokalnih leća su Tecnis (AMO); AT LISA (Carl Zeiss Meditec); AcrySof IQ ReSTOR (Alcon); M-flex (Rayner); Lentis Mplus (Oculentis); ReZoom (AMO).
Najnovija generacija multifokalnih leća su trifokalne leće koje uz dobar vid na daljinu i blizinu, omogućuju i dobar vid na srednjoj udaljenosti što je posebno bitno pacijentima koji puno rade za računalom. Trifokalne leće oponašaju prirodnu akomodaciju omogućujući pacijentu dobar vid na svim udaljenostima (daljina, blizina i srednja udaljenost) čime se postiže potpuna neovisnost o naočalama. Primjeri trifokalnih multifokalnih leća su AT LISA tri ( Carl Zeiss Meditec) te FineVision trifocal (Physiol).
Multifokalne (bifokalne i trifokalne) intraokularne leće mogu biti dizajnirane i kao torične leće, što znači da uz standardnu dioptriju mogu korigirati i astigmatizam. Osim pacijentima s mrenom, multifokalne leće se mogu ugraditi i pacijentima koji nemaju mrenu ali se žele riješiti naočala za daljinu i blizinu. Kandidati za taj zahvat su osobe starije od 45 godina koji osim što nose naočale, nemaju drugih očnih bolesti. Nakon operacije, pacijenti kojima je ugrađena multifokalna leća, mogu vidjeti svjetlosne krugove oko izvora svjetla u mraku (halo) ili zablještenja pri jakom svjetlu koja su uzrokovana dizajnom leće ali se te smetnje s vremenom i prilagodbom smanjuju. Iskustvo operatera, moderna tehnologija i precizan izračun jakosti leće koja se ugrađuje pri operaciji mrene najvažniji su čimbenici za ostvarivanje dobrog postoperativnog rezultata i zadovoljstva pacijenta.
Specijalna bolnica za oftalmologiju Svjetlost među prvim je bolnicama u Europi koja je započela s ugradnjom najnovije intraokularne leće prilikom operacije sive mrene i operacije korekcije dioptrije. Radi se o „Symfony“ intraokularnoj leći tvrtke Abott Medical Optics, prvoj leći na svijetu koja ima tzv. prošireni raspon vida. Specijalni dizajn leće omogućuje novi oblik prelamanja svjetla koji produžuje fokus oka što rezultira proširenim rasponom vida. Također, zahvaljujući akromatskoj tehnologiji, Symfony leća pruža bolju kontrastnu osjetljivost u odnosu na dosadašnje leće.
Do sada su na tržistu bile na raspolaganju monofokalne i multifokalne intraokularne leće za pacijente kojima je potrebna operacija sive mrene te za pacijente koji se odlučuju za operaciju u svrhu rješavanja dioptrije. Monofokalne leće pružaju dobar vid na daljinu dok multifokalne leće pružaju dobar vid i na daljinu i na blizinu nakon operacije.
Glavni nedostatak multifokalnih leća su zablještenja svjetlom koja se javljaju nakon operacije iako se ona nakon nekoliko mjeseci znatno smanjuju i postepeno gube. Prednost Symfony leće u odnosu na multifokalne leće je u tome što pruža kontinurani raspon vida uključujući daljinu, srednju udaljenost i blizinu te znatno manje izražene vidne smetnje kao što je blještanje svjetla nakon operacije.
Sve je veći broj pacijenata koji nakon operacije sive mrene imaju visoka očekivanja te želju za postizanjem dobrog vida na svim udaljenostima i rješavanjem potrebe za naočalama. Symfony leća je odličan odabir za takve pacijente jer omogućuje neovisnost o naočalama te visoku kvalitetu vida u svim uvjetima osvjetljenja uz minimalne vidne smetnje.
U osnovi svako konzervativnim putem neizlječivo zamućenje rožnice, uz pretpostavku zdravog stražnjeg dijela oka, predstavlja razlog za transplantaciju rožnice. Među najčešće bolesti koje se liječe transplantacijom spadaju keratokonus, pseudofakna bulozna keratopatija, Fuchsova distrofija, ožiljci rožnice, stanja nakon herpetičnog keratitisa i propadanje prethodnog transplantata. Rjeđe se tranplantacija izvodi radi ulkusa, distrofija i degeneracija, traumatskih ožiljaka ili kongenitalnih zamućenja. U našoj Klinici rade se perforativna (pune debljine) i lamelarna (slojevita) transplantacija. Perforativna transplantacija se radi u većini slučajeva, dok se lamelarna transplantacija radi prvenstveno kod pseudofaknih buloznih keratopatija ukoliko rožnica nije zamućena u svim slojevima (unutar jedne godine od nastanka keratopatije) te Fuchsove endotelne distrofije. Prije transplantacije potrebno je napraviti detaljan oftalmološki pregled čime se stekne uvid u stanje pacijentovog oka nakon čega slijedi detaljan razgovor sa objašnjenjem koja metoda je najbolja za njegovo oko.
Glaukom je bolest očnoga živca koja nastaje kao posljedica nereguliranog očnog tlaka. Rezultat toga je sužavanje vidnog polja, slabljenje vidne oštrine, te u najtežim slučajevima trajni gubitak vida. Drugi je uzrok sljepoće u svijetu, odmah iza makularne degeneracije. Međutim, sve je više statističkih podataka koji glaukom definiraju kao vodeći uzrok sljepoće. Nije ga lako dijagnosticirati jer je najčešće asimptomatska bolest, te ga zato s pravom nazivaju tihim kradljivcem vida. Osnovna podjela je na glaukom otvorenog i zatvorenog kuta, te primarni i sekundarni glaukom.
Glaukom se može dijagnosticirati u svim dobnim skupinama, uključujući novorođenu ili sasvim malu djecu. Također ga susrećemo kod mladih ljudi, kao i u srednjoj dobnoj skupini. Ali najviše ga ipak ima u starijoj dobi. Teško se prepoznaje. Čak i u razvijenim zemljama s ustaljenim programom ranog otkrivanja glaukoma, 50% slučajeva ostaje nedijagnosticirano.
Uglavnom su nepoznati uzroci koji dovode do poremećaja u istjecanju očne vodice, što dovodi do pritiska na očni živac i njegovog trajnog propadanja. Manja je skupina pacijenata kod kojih se mogu definirati razlozi povišenog očnog tlaka, a to su ozljede očne jabučice, određene bolesti kao dijabetes i sl.
Simptoma najčešće uopće nema. Pacijenti često navode sasvim netipične simptome kao što je suzenje očiju, povremene glavobolje praćene kratkotrajnim zamagljivanjem vida, osjetljivost na svjetlo, te haloi u vidu duginih boja oko promatranog izvora svjetlosti.
Očni tlak koji se definira kao faktor rizika za razvoj glaukoma je onaj koji prelazi 21,00 mmHg, a sigurno povišen ako prelazi 24,00 mmHg. Međutim postoje i glaukomi kod kojih očni tlak nije nužno povišen, pa govorimo o normotenzivnom glaukomu i glaukomu s niskim vrijednostima očnog tlaka. Također, povećan gubitak živčanih niti u centru glave očnog živca kojeg označavamo kao ekskavacija, sumnja je na postojanje glaukoma.
Pojava glaukoma u obitelji ne znači da će oboljeti svi njeni članovi, nego da je mogućnost pojave bolesti veća nego u obiteljima bez glaukoma. To svakako poziva na veći oprez i češće kontrole očnog tlaka.
Visoka kratkovidnost nosi povećani rizik od glaukoma, kao i ranije spomenuta šećerna bolest. Hipotireoza također može utjecati na nastanak glaukoma. Vaskularne bolesti te arterijska hipertenzija mogu dovesti do slabije prehrane očnog živca radi terapije kojom se liječe.
Kako bi se dijagnosticira glaukom, osnovno je detaljno uzeti osobnu i obiteljsku anamnezu pacijenta, provjeriti vidnu oštrinu, izmjeriti očni tlak, pregledati očni kut, izmjeriti debljinu rožnice, te pregledati očnu pozadinu s posebnim osvrtom na izgled očnog živca. Ukoliko je moguće treba napraviti optičku koherentnu tomografiju(OCT). Svakako je potrebno napraviti vidno polje koje nam pokazuje stanje PNO.
Liječenje glaukoma primarno se provodi ukapavanjem antiglaukomskih kapljica u oči. To je doživotna terapija, ali je najbolje dok se glaukom može regulirati na ovaj način. Pritom liječnik mora uzeti u obzir opće zdravstveno stanje pacijenta i na osnovu toga ordinirati odgovarajuće kapljice. Ukoliko ta terapija nije dostatna kombinira se s laserskom terapijom. Ona uključuje argon laser, Yag laser, i u zadnje vrijeme veoma primjenjivanu selektivnu lasersku trabekuloplastiku (SLT). Koji će se od ovih lasera upotrijebiti ovisi o tipu dijagnosticiranog glaukoma. Kao krajnji način liječenja glaukoma smatraju se mnogobrojni operativni zahvati. Međutim oni vrlo često nisu trajno rješenje, pa se izvode samo kada niti jedna od ranije navedenih metoda više nije dostatna. U svakom slučaju glaukom je bolest koja unatoč svim terapijama napreduje do kraja života. Ali kada se uz pomoć terapije stavi pod kontrolu, napredovanje bolesti je vrlo sporo, tako da ti pacijenti imaju vrlo optimističnu prognozu bez straha od trajnog gubitka vida.
Prevencijom do zdravlja i kvalitetnijeg života
Mnoge očne bolesti u početku ne pokazuju nikakve znakove upozorenja, niti su simptomi jasno izraženi, iako dio njih može biti opasan za vid. Rano otkrivanje i liječenje može spriječiti sljepoću i održati kvalitetu života. Za pravovremeno otkrivanje takvih bolesti neophodni su preventivni ili opći pregledi očiju.
Često se zaboravlja na važnost redovitih oftalmoloških pregleda sve dok se ne primijete promjene u kvaliteti vida. Kada nastupe takve promjene, bolest je već u uznapredovalom stadiju.
Upravo iz tog razloga u Klinici Svjetlost dajemo veliku važnost općem pregledu jer upravo o njemu ovisi daljnji tijek i preporuka za liječenje.
OPĆI PREGLED obuhvaća:
- Uzimanje povijesti bolesti i obiteljske anamneze
- Određivanje vidne oštrine
- Ispitivanje reakcija zjenica
- Ispitivanje pokretljivosti oka
- Mjerenje očnog tlaka
- Pregled prednjeg i stražnjeg dijela oka
Važno je napomenuti da su osobe koje u svojoj obitelji imaju povijest očnih bolesti pod povećanim rizikom od razvoja istih bolesti. Mnoge bolesti svoje prve znakove mogu davati baš na očima, kao što su dijabetes, povišeni krvni tlak, imunološke i neurološke bolesti. Preporuka je da se nakon četrdesete godine života redovno odlazi na oftalmološke preglede budući da se s godinama povećava i broj očnih bolesti.
Ukoliko se prilikom općeg oftalmološkog pregleda postavi sumnja na određenu bolest, tada se pacijentu indicira subspecijalistički pregled, kao i određene dijagnostičke pretrage kojima se potvrđuje ili isključuje određena bolest oka.
Da bismo olakšali našim pacijentima koji već imaju određenu dijagnozu očne bolesti, kao npr. glaukom ili problem s pozadinom oka, napravili smo pakete usluga koji obuhvaćaju potreban subspecijalistički pregled i određene dijagnostičke ali i terapijske postupke.
Ukoliko se pokaže da zbog visine dioptrije, debljine rožnice ili nekog drugog razloga ne možete pristupiti laserskoj korekciji vida, to ne znači da vam se ne može pomoći da se riješite naočala i leća. Osim laserske operacije, dioptrija se može korigirati i ugradnjom leća.
Za osobe s dioptrijama preko -10.00D ili +5.00D i kod osoba s iznimno tankom rožnicom ne preferira se lasersko skidanje dioptrije zbog prevelikog stanjenja rožnice, veće učestalosti povrata dijela dioptrije i povećane mogućnosti za svjetlosne aberacije (halo, glare). Implantacija intraokularnih leća u prednju očnu sobicu kod visoke miopije daje do sada najbolje rezultate. ICL, Verisyse i Veriflex leće ugrađuju se pacijentima sa stabilnom dioptrijom od -2.00 D do -23.5 D kod miopije te od +1.00 D do +12.00 D kod hiperopije, te kod osoba s tankom rožnicom umjesto primjene LASIK tretmana.
Implantacija ICL, Verisyse i Veriflex leća je izvrstan izbor za pacijenta koji nisu pogodni za LASIK. Sigurni su i prediktivni u korekciji visoke miopije i visoke hiperopije. Operacije nije kataraktogena, a leća se lako može ukloniti obrnutim procesom implantacije u slučaju razvoja nove, bolje tehnologije ili kod pojave katarakte.
KERATOKONUS
Keratokonus je progresivna bolest rožnice koja se manifestira promjenom njenog oblika te slabljenjem vidne oštrine, a često krajnja faza napredovanja bolesti zahtijeva transplantaciju rožnice. Pojavnost keratokonusa na žalost je vrlo visoka i gotovo da doseže status epidemije. Nekada se o ovoj bolesti govorilo kao o rijetkosti, međutim zadnje desetljeće je to mišljenje definitivno promijenilo. Ubrzan razvoj refraktivne kirurgije i visoke tehnologije svakako su doprinijeli otkrivanju većeg broja pacijenata s ovom bolešću.
Svi razlozi nastanka keratokonusa nisu poznati. Sigurno je da određeni postotak genetski naslijeđen, ali je keratokonusa toliko mnogo tako da se svi slučajevi ne mogu vezati isključivo za naslijeđe. U svakom slučaju, kod svih pacijenata se radi o progresivnom slabljenju kolagenskih veza rožnice što može rezultirati njenim pucanjem i stvaranjem ožiljaka. Rožnica gubi svoj prirodni oblik i šilji se prema naprijed poput šatorskog krila. Pri tome se znatno stanjuje, poput balona koji se napuhuje. Krajnji ishod može biti znatan pad vidne oštrine i toliko tanka i promijenjena rožnica da se jednostavno mora promijeniti operativnim zahvatom keratoplastike, tj. transplantacije rožnice.(slika 1)
Bolest je uglavnom vezana za sasvim mladu i mlađu životnu populaciju. Ima slučajeva gdje je keratokonus konstatiran kod djece u dobi od 6-7 godina, ali je najčešći u dobi od 15-20 godina. Što je pacijent mlađi napredovanje bolesti je brže, a progresija je moguća do četrdesete godine života kada dob predstavlja prirodnu barijeru u napredovanju bolesti. Međutim treba spomenuti da su u zadnje vrijeme zabilježeni i slučajevi novonastalog keratokonusa i u dobi od 50-60 godina. Međutim tu se uglavnom radi o početnim stupnjevima i napredovanje bolesti nije zabilježeno.
U početnim fazama keratokonusa svakako je bitno popraviti vidnu oštrinu koja postaje lošija radi promjene lomne moći rožnice. To se u određenom postotku može postići naočalama ili mekim kontaktnim lećama. Ukoliko je stupanj keratokonusa viši, pacijentu se mogu ordinirati tvrde plinopropusne leće koje imaju za cilj poboljšati vidnu oštrinu. Pogrešno je tvrditi da ove leće zaustavljaju keratokonus jer bolest napreduje s unutarnje strane rožnice gdje leća nikako ne doseže. Ono što se svakako predlaže pacijentima je procedura koja se naziva crosslinking.
CROSSLINKING
Crosslinking je zahvat kojim se pokušavaju pojačati oslabljene kolagenske veze rožnice i tako usporiti napredovanje bolesti keratokonusa. Naglasak je na riječi usporiti, jer se procedura koristi u svijetu oko 15 godina, tako da još uvijek ne postoji dovoljan vremenski period da bi se sa sigurnošću moglo utvrditi da crosslinking definitivno zaustavlja keratokonus. Prema dosadašnjim iskustvima, od pet pacijenata kojima je napravljen ovaj zahvat četvero pacijenata je uspješno zaustavljen proces, dok se jednom pacijentu morala izvršiti transplantacija rožnice.
Osobe kojima se preporučuje crosslinking su pacijenti s keratokonusom čija debljina rožnice nije ispod 390 mikrona, pacijenti čija je rožnica bistra i bez ožiljaka, kojima su vrijednosti strmijeg meridijana rožnice maksimalno 58 dioptrija, a vidna oštrina s naočalama može iznositi 0,9 ili niže. Pacijenti s drugim bolestima rožnice i naravno pacijentice koje su trudne nisu kandidati za crosslinking.
Zahvat crosslinking traje oko dva sata. Radi se u lokalnoj kapljičnoj anesteziji i potpuno je bezbolan. Finom špatulom skloni se površni sloj rožnice, odnosno njen epitel. Nakon toga se rožnica tretira visokim dozama B2 vitamina u obliku guste tekućine koja se zove Riboflavin u trajanju od 20 do 30 minuta. Riboflavin ovdje ima višenamjensku ulogu. Prije svega da pojača rožnicu, ali jednako važno i da zaštiti dublje segmente oka od UV zraka kojima će se oko tretirati kasnije. Po završetku rožnica se tretira UV lampom kroz narednih pola sata uz pauze nakon svakih pet minuta. Lampa se automatski sama isključuje i u pauzi od dvije minute ponovno se ukapava Riboflavin koji s UV zrakama ima zadatak da pojača rožnicu. Nakon završetka zahvata na tretiranu rožnicu se aplicira meka kontaktna leća koja kontinuirano ostaje u oku 4 do 7 dana. Pacijent dobiva lokalnu terapiju u vidu kortikosteroidnih kapljica koje će ukapavati kroz naredna dva mjeseca. Prvi dan po zahvatu pacijent može osjećati jake bolove na što se svakako upozori.
Opisani zahvat pripada tzv. drezdenskom protokolu koji se najčešće izvodi. Postoji i Athena protokol koji se također izvodi u Klinici Svjetlost, a predstavlja nadopunjen drezdenski potokol. Naime, početak Athena protokola izvodi se uz pomoć lasera kojim se mjestimice zaravnjuje rožnica, a nastavak je već opisani drezdenski protokol. Iskustva su pokazala da se sa Athena protokolom možda postiže bolja vidna oštrina, ali dugoročno za rožnicu je bolji drezdenski protokol.
Stvarni rezultati nakon crosslinkinga procjenjuju se nakon 6 do 12 mjeseci po zahvatu kod odraslih pacijenata, a kod djece su potrebna i do 24 mjeseca.
Pacijent može nakon oporavka nastaviti nositi kontaktne leće, a vrlo često su to leće s istim parametrima kao i prije crosslinkinga.
.FUNKCIONALANA I ESTETSKA KIRURGIJA VJEĐA
- BLEFAROPLASTIKA
Najčešći kirurški zahvat na vjeđama koji im vraća svježinu I mladenački izged naziva se blefaroplastika. Estetska blefaroplastika izvodi se u slučaju viška kože na kapcima (dermatochalasis) koja je najčešće zbog starenja izgubila svoj elasticitet pa visi preko ruba vjeđe, a može biti udružena I s proslapsom masnog tkiva iz orbite koje uzrokuje stvaranje masnih jastučića I podočnjaka . Funkcionalna blefaroplastika izvodi se u slučajevim kada osim viška kože oslabljeni mogu biti i mišići te dolazi do spuštanja vjeđe sa nemogućnošću podizanja kapka (ptoza). Operativnim zahvatom pod lokalnom anestezijom odstranjuje se višak kože, masnog tkiva i rastegnutih mišićnih niti sa vjeđa. Rez se radi u prirodnim naborima kapka ili ispod trepavica I zatvori se šavima koji se vade za 7 dana, sa brzim oporavkom i praktički nevidljivim ožiljkom.
- KOREKCIJA PTOZE (SPUŠTENA VJEĐA)
Ptoza je medicinski izraz za spuštenu vjeđu koja osim što je estetski problem također može uzrokovati funkcionalne smetnje vida ukoliko zahvaća vidnu osovinu. Može biti prsutna već pri rođenje djeteta pa se zove prirođena. Stečena ptoza nastaje kao posljedica ozljede ili degenerativnih promjena na mišićima i tetivama vjeđa uzrokovanim starenjem. Izbor zahvata ovisi o vrsti i stupnju ptoze, zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji uz vrlo brzi oporavak pacijenta.
- KOREKCIJA POREMEĆAJA POLOŽAJA VJEĐA (EKTROPIJ, ENTROPIJ)
Zbog promjena u strukturi ruba vjeđa izazvanih starenjem, ožiljcima, povredama ili poremećajem inervacije dolazi do izvrtanja ruba vjeđe s trepavicama prema van (ektropij) pa se oko ne može zatvoriti, suze cure preko ruba i dolazi do sušenja rožnice i prednjeg segmenta oka . Rub vjeđe može se izvrtati i prema unutra (entropij) te trepavice stvaraju rane na rožnici, a pacijent sa bolovima dolazi u liječničku ordinaciju. Operativnim zahvatom u lokalnoj anesteziji ojača se rub vjeđe i namjesti se u odgovarajući položaj ili se formiraju nova hvatišta mišića kako bi se vratilo vjeđi pravi oblik i funkcija.
2.KIRURGIJA SUZNOG KANALIĆA
-LIJEČENJE SUZNOG OKA KOD DJECE (SONDAŽA I PROŠTRCAVANJE SUZNOG KANALIĆA)
-KIRURŠKO LIJEČENJE SUŽENOG ILI OPSTRUIRANOG NAZOLAKRIMALNOG KANALIĆA (DAKRIOCISTORINOSTOMIJA SA ILI BEZ INTUBACIJE NAZOLAKRIMALNOG KANALIĆA BIKANALIKULARNIM ILI MONOKANALIKULARNIM SILIKONSKIM STENTOVIMA)
Dakriocistorinostaomija (DCR) je operativni zahvat kojim se ponovno uspostavlja otjecanje viška suza iz oka kroz suznu vrećicu i suzne puteve prema nosnoj šupljini u slučajevima kada je blokiran protok kroz nazolakrimalni kanal (suzni put). To stanje se manifestira pojačanjim suzenjem ( epifora) i popratnim infekcijama zbog zastoja suza u suznoj vrećici. Zahvat se može izvesti endoskopski ( pristupom iz nosne šupljine) ili vanjskim pristupom (kroz kožu vjeđe) , sa ili bez ugradnje silikonske cjevčice.
3.NEKIRURŠKO LIJEČENJE APLIKACIJOM INJEKCIJA NEUROMODULATORA (BOTOX)
Botulinum toksin je neurotoksični protein kojega proizvodi bakterija Clostridium botulinum, javnosti poznata po tome što najčešće izaziva trovanje kod ljudi koji konzumiraju zagađenu hranu iz konzervi.
Unatoč činjenici da je Botulinum toksin jedan od najsmrtonosnijih prirodnih toksina poznatih današnjoj znanosti, Botulinum toksin tip A ( Botox) se koristi širom svijeta u medicinske svrhe. Toksin djeluje tako da blokira oslobađanje acetilkolina na završecima perifernih živaca pri čemu je onemogućena kontrakcija mišića u tom inervacijskom području . Djelovanje toksina Je privremeno te se njegovom razgradnjom uspostavlja prvobitno stanje zbog čega je potrebno ponavljati liječenje. Koristimo ga u liječenju blefarospazma, distiroidne orbitopatije i paralitičkog strabizma.
Usluga je dostupna u Klinici Svjetlost u Zagrebu.
U trenutku kada se dijete rodi njegovo oko još je nezrelo. Dijete mutno vidi, a zbog toga što je oko maleno, djeca su dalekovidna. Poslije rođenja vid se nastavlja razvijati još nekoliko godina, vidne funkcije se formiraju, oko i mozak se uče gledati. Intenzivan razvoj traje do 4 godine života a vid je potpuno razvijen do 12 godine. Dok se vid razvija poremećaji se mogu liječiti kako bi se omogućio normalan razvoj dječjeg oka. S druge strane ako se smetnje ne otkriju na vrijeme rezultati liječenja u kasnijim fazama su znatno lošiji. Stoga dijete nikada nije premalo za oftalmološki pregled. Potrebno je naglasiti da svako dijete čak i ako roditelji misle da je s okom sve u redu i svi u obitelji dobro vide treba dovesti na pregled najkasnije do treće godine života. Pregled je prilagođen dobi djeteta i nije bolan. Dijete treba pripremiti da pregled shvati kao igru.
PREGLED DJETETA
Pregled djeteta obuhvaća:
- određivanje vidne oštrine na blizinu i daljinu
- određivanje ortoptičkog statusa djeteta (testovi za strabizam) s testovima binokularnosti i stereovida
- širenje zjenica i određivanje objektivne refrakcije (dioptrije) skijaskopijom
- kompletnog pregleda prednjeg i stražnjeg segmenta oka
Metode određivanja vidne oštrine su različite ovisno o dobi. Kod malih beba koriste se posebne kartice s uzorkom pomoću kojih se utvrđuje koja veličina uzorka pobuđuje bebinu pažnju te se rezultat uspoređuje s tablicama propisanim za dob.
Za djecu predškolske dobi koriste se sličice (Lea simboli) koje su napravljene po jednakim propisima kao slova za odrasle. Za što bolji uvid u stanje oštrine vida potrebno je ispitati dijete kako prepoznaje sličice na blizinu i na daljinu.
Procedura određivanja objektivne dioptrije djeteta uključuje kapanje u nekoliko navrata i traje oko sat vremena. Preporučljivo je kod kuće pripremiti dijete da će se oči kapati i da će nakon pregleda jedno vrijeme mutnije vidjeti. Nakon što su se zjenice potpuno proširile radi se objektivno određivanje dioptrije-skijaskopiranje, izuzetno važno za određivanje moguće skrivene dioptrije ili nekog drugog poremećaja vida i ordiniranje odgovarajućih naočala. Iako je za određivanje oštrine vida potrebna suradnja djeteta, dioptrija se može odrediti i kod najmanje djece jer za to ne trebamo suradnju djeteta.
Uzimanje ortoptičkog statusa je također neophodni dio pregleda djeteta a radi se i kod odraslih koji imaju strabizam. Služi za provjeru položaja i uredne pokretljivosti te suradnje između oba oka. Time se otkriva i mjeri strabizam, utvrđuju poremećaji binokularnog vida (da li dijete ima prilikom gledanja urednu suradnju oba oka), slabovidnosti (lijenog oka) kao i nistagmusa (titranja) očiju. Utvrđuje se i razvijenost stereovida (3D vida) stereotestovima (Titmus test, Lang test). Kod djece ili odraslih koji imaju nistagmus (titranje oka) u ovom djelu pregleda obavljaju se potrebna mjerenja.
Poremećaji binokularnog vida i slabovidnost kod djece često su posljedica strabizma (škiljenja – gledanja u križ). U ovom dijelu pregleda otkriva se i mjeri ne samo sam strabizam, nego i njegove posljedice na senzorni sustav vida, te otkrivaju i liječe adaptacioni mehanizmi koji nekada mogu u dječjoj dobi biti štetni.
Pregledom prednjeg i stražnjeg segmenta oka utvrđujemo različite oftalmološke bolesti: nepravilnosti nastale u razvoju, upale, alergije, ozljede, strana tijela, prirođene mrene… Taj dio pregleda se vrlo malo razlikuje od pregleda odraslih osoba.
Za liječenje problema nastalih u dječjoj dobi nekada je dovoljno propisivanje odgovarajućih kapljica, ordiniranje naočala ili provođenje okluzije (zatvaranje jednog oka u cilju vježbanja i razvoja vida slabijeg oka), a nekada su potrebni i operativni zahvati kao npr. u nekim slučajevima škiljenja, prirođene mrene, ozljeda ili tumora oka.
NAJČEŠĆI POREMEČAJI OČIJU U DJEČJOJ DOBI
REFRAKCIJSKE GREŠKE (DIOPTRIJA)
Najčešći razlog zbog kojega djeca dolaze na pregled očiju je dioptrija. Obično kod male djece roditelji primijete da se dijete ne vidi jer približava knjige i igračke, gleda televiziju na kratkoj udaljenosti ili stišće oči i učestalo žmirka kod pokušaja fiksiranja udaljenih predmeta, kod starije djece najčešće problemi nastaju kada djeca ne vide na ploču. Isto tako često se djeca koja imaju refrakcijsku grešku nakon dugotrajnijeg čitanja ili igranja igrica se tuže na glavobolje. S obzirom da je dječje oko u razvoju svaku refrakcijsku grešku potrebno je ispravno korigirati.
SLABOVIDNOST (AMBLYOPIA)
Ukoliko su vidne oštrine smanjene na oba oka, dijete jasno pokazuje znakove slabijeg vida. No, ukoliko je vid oslabljen samo na jednom oku, roditelji i okolina ne primjećuju problem, s obzirom da se dijete koristi boljim okom. Pri tomu, mozak preuzima informacije koje dolaze iz boljeg oka, a informacije iz drugog oka se potiskuju što dovodi do razvoja slabovidnosti, odnosno zaostajanja u razvoju oka koje se ne koristi. Ukoliko se to događa u najranijoj dobi kada mozak i oko još nisu razvijeni vid na zahvačenom oku može ostati jako slab jer slabije oko biva zapostavljeno od početka i ne dobije šansu da se razvija. Šansa da će dijete imati takav problem je veća ako netko u obitelji ima sliačn problem.
ŠKILJENJE (STRABIZAM)
Strabizam je poremečaj položaja ili pokretljivosti očiju. Kod zdravih očiju oba oka stoje ravno gledajući u istu točku a pokreti pomicanja su usklađeni. Svako oko pokreće 6 mišića a impuls za pokretanje dolazi iz mozga. Usklađenim pokretima očiju postiže se savršena suradnja oba oka što omogućava razvoj binokularnog vida, odnosno suradnje prilikom gledanja s oba oka u isto vrijeme pri čemu se dvije malo različite slike stapaju skupa u mozgu gdje se omogučuje stvaranje jedne slike u tri dimenzije (stereo vid). Ako oba oka ne stoje ravno ili je radi nečega ograničena pokretljivost u jednom smjeru mozak će oko koje ne stoji ravno ili ne prati isključiti, te će se razviti već ranije spomenta slabovidnost a neće se moći razviti niti binokularnost i stereovid.
U nekim slučajevima kada je razvoj vida već završen i kada se ne može više uspostaviti binokularni vid operacija strabizma se može napraviti iz kozmetskih razloga kako bi se smanjio otklon i oko dovelo u položaj ravno naprijed i time pacijentu omogućio bolji estetski izgled i lakša socijalna prilagodba. Nakon povreda mogu nastati paralize nekih od mišića koji pokreću oko, te osim narušenog izgleda pacijent kojemu su ranije svi vidni mehanizmi dobro funkcionirali može imati dvoslike, u takvim slučajevima iako se ne može vratiti funkcija mišiću odnosno živcu koji ga pokreće operacijom se može oko dovesti u položaj koji više odgovara normalnom prirodnom načinu gledanja te time olakšati svakodnevno funkcioniranje.
PRIROĐENA MRENA
Ponekad se dijete može roditi s mrenom na jedno ili oba oka. Takve prirođene mrene nastaju obično zbog poremečaja u razvoju ili pak nekih infekcija još dok je dijete u majčinoj utrobi. S obzirom da zamućena leća prijeći ulazak svjetla u oko čak i ako je ostatak oka u cijelosti zdrav ako se mrena odmah ne ukloni vid djeteta se neće moći razvijati te će ostati visoko slabovidno i nakon uspješno napravljene operacije. Stoga je prirođenu mrenu potrebno operirati što ranije, još kod beba. Prilikom operacije napravi se rez od svega nekoliko mm te se uz pomoć ultrazvuka ukloni zamućena leća i na njeno mjesto stavi kroz mali rez umjetna leća. Umjetna leća nalazi se dakle na isstom mjestu gdje je bila i prirodna .
Usluga je dostupna u Klinici Svjetlost u Zagrebu.
Dioptrija predstavlja optičku nesavršenost oka, tj. nemogućnost oka da izoštri sliku. Mutna slika na daljinu znači da je oko „preveliko“ i potrebna je minus dioptrija da bi se izoštrila slika (kratkovidnost, myopia), kada je slika mutna i na daljinu i na blizinu znači da je oko „premaleno“ i potrebna je korekcija plus dioptrijom (dalekovidnost, hypermetropia). Astigmatizam predstavlja nesavršen oblik oka, te je u tom slučaju slika mutna i sa sjenama, a ispravlja se cilindričnom korekcijom. Osobe koje imaju dioptriju, bistru sliku mogu postići nošenjem naočala, kontaktnih leća ili laserskim zahvatom skidanja dioptrije.
Lasersko skidanje dioptrije odnosi se na zahvate koji se izvode laserskim remodeliranjem prednje prozirne površine oka koja se naziva rožnica u svrhu ispravljanja optike oka, tj. stvaranje bistre slike bez upotrebe korekcijskog pomagala. Zahvat se izvodi uz pomoć vrlo preciznih excimer i femtosecond lasera koji rade mikronske promjene oblika rožnice.
Lasersko skidanje dioptrije u svijetu se prakticira 29 godina i do sada je operirano preko pedeset milijuna ljudi. Specijalna bolnica za oftalmologiju „Svjetlost“ prva se u Hrvatskoj počela baviti laserskim skidanjem dioptrije prije 16 godina i do sada je operirano preko 30000 očiju.
Danas postoji nekoliko metoda skidanja dioptrije i osnovna podjela temelji se na tome na kojoj dubini rožnice se operacije izvode (površina rožnice – PRK, sredina rožnice – LASIK, SMILE). Sve vrste današnjih operacija su u potpunosti kompjutorski kontrolirane uz pomoć preciznih kompjutorskih programa integriranih u laserske platforme. Današnjim aparatima jednu dioptriju moguće je skinuti u manje od 2 sekunde, a sustavi za praćenje oka pacijenta tokom operacije (trackeri) omogućuju preciznu dostavu laserske zrake na točno zadano mjesto bez obzira na pomicanje oka. Zbog savršeno preciznih i brzih softverskih sustava svi današnji zahvati su preko 99% sigurni.
Izbor metode danas isključivo ovisi o karakteristikama oka, visini dioptrije, te načinu života pacijenta, dok se tip lasera izabire uglavnom ovisno o dioptriji pacijenta.
U pravilu današnjim laserima se mogu skidati dioptrije od -10 do +6, te ±6 dioptrija astigmatizma, što znači da je praktički 95% osoba kandidat za operaciju. Kod osoba čije su dioptrije više, razvila se metoda ugradnje fakičnih leća u oči čiji su rezultati jednako dobri kao i laserskih operacija (za osobe s visokim dioptrijama često i bolji jer leće poboljšavaju kvalitetu slike).
U pravilu se lasersko skidanje dioptrije predlaže osobama starijim od 18 godina čija je dioptrija stabilna minimalno godinu dana (tj. promjena dioptrije nije bila veća od 0.50). Gornja dobna granica skidanja dioptrije nešto je fleksibilnija, te se skidanje može izvoditi sve dok osobe nisu razvile sivu mrenu (zamućenje u prirodnoj leći). Međutim, nakon 40-e godine pacijentima se prezentira I mogućnost ugradnje multifokalnih (trifokalnih) leća u oko koje nakon 40-e godine pružaju kompletnije rješenje skidanja dioptrije jer omogućuju skidanje dioptrije i za daljinu i za blizinu, dok se laserima uglavnom tretira samo daljina.
Kontraindikacija je vrlo malo, i na prvom mjestu odnose se na prozirnost optičkih medija, tj. osoba ne smije imati kataraktu ili zamućenu rožnicu, jer bi u tome slučaju zahvat bio besmislen. Potom je veoma bitan omjer debljine rožnice i visine dioptrije koju treba skinuti, jer rožnica nakon zahvata ne smije ostati pretanka. Ne prakticira se skidanje dioptrije mlađima od 18 godina, tj. dok nije završio rast i razvoj organizma, a time i oka, te trudnicama i dojiljama zbog promijenjenog hormonskog statusa organizma.
Operativni zahvat se također ne preporuča kod loše kontroliranih dijabetičara, osoba s imunološkim bolestima, kod osoba s recidivnim upalnim bolestima oka, loše kontroliranim glaukomom, iznimno suhim okom, te kod iznimno teških alergičara u fazi alergija. Međutim sve te kontraindikacije su relativne. Jedina apsolutna kontraindikacija je keratokonus (degenerativna bolest rožnice kod koje dolazi do njezina stanjivanja i deformiranja).
Rezultati zahvata su trajni u preko 90% pacijenata, a u slučaju promjena u dioptriji zahvat se u većini slučajeva može i ponavljati.
LASIK je danas najčešće izvođena vrsta zahvata zbog svoje iznimne preciznosti, visokog spektra dioptrija koje se mogu tretirati, te brzog postoperativnog oporavka. Prvi LASIK napravio je dr.Pallikaris u Grčkoj 1990. godine.
LASIK procedura sastoji se od dva koraka operacije. U prvom koraku formira se „flap“ (preklopac na rožnici), a u drugom koraku se remodelira površina rožnice excimer laserom.
Preklopac na rožnici se može formirati na dva načina:
- Mehaničkim mikrokeratomom (nožićem)
- Femtosecond laserom
Indikacije za operaciju su dioptrija od -10.0 do +6.0, te do ±6.0 cilindara astigmatizma.
LASIK S MIKROKERATOMOM (STANDARDNI LASIK)
Mikrokeratomje bio prvo sredstvo za formiranje preklopca (flapa) na rožnici. U zadnjih 25 godina kvaliteta izrade, brzina, preciznost i efikasnost mehaničkih mikrokeratoma neprestano se poboljšava što je dovelo do značajnog povećanja sigurnosti i preciznosti operacije. Posljednje generacije mikrokeratoma koje koristimo u našoj klinici omogućuju vrlo precizno formiranje preklopca na rožnici, pravilnih rubova te predviđene debljine i oblika. Postupak traje kratko te ne stvara nelagodu pacijentu.
Fotorefraktivnakeratektomija (PRK)
Fotorefraktivnakeratektomija (PRK) je najstarija laserska procedura za remodeliranje rožnice koja je kroz godine doživjela niz unapređenja. Prvi zahvat izveo je TheoSeiler 1987. godine. To je tip refraktivne kirurgije kod koje se ne formira preklopac (flap) rožnice, nego se rožnica modelira excimer laserom poslije mehaničkog ili laserskog uklanjanja epitela (površinskog sloja stanica rožnice).
PRK, iako izvrsna metoda, danas nije prvi izbor u skidanju dioptrije zbog nešto duljeg postoperativnog oporavka i moguće postoperativne nelagode (suzenje oka, preosjetljivost na svjetlo). U pravilu je potrebno 3-5 dana da površina oka zacijeli, a samim time i da dođe do oporavka vidne oštrine. Metoda se danas koristi u 10-20% slučajeva i ima prednost kod pacijenata s tankim rožnicama ili blagim nepravilnostima rožnice. Također ima izvrsne rezultate kod ožiljaka na površini oka.
Indikacije za PRK metodu:
- tanke rožnice (omjer dioptrije i debljine rožnice nije dovoljan za LASIK metodu)
- blage nepravilnosti reljefa rožnice (dokazane na kornealnomtopografu)
- površinske promjene na rožnici kao što su ožiljci, leukom, makule(dostatne dubine za uklanjanje PRK metodom) – tada se metoda zove PTK (fototerapeutskakeratektomija)
PRK metodom može se korigirati kratkovidnost i astigmatizam do 3.0 dioptrije, dok nije preporučljiva za dalekovidnost (hipermetropiju).
TRANSEPITELNI PRK (TransPRK, No touch PRK)
Transepitelni PRK je najnovija inačica PRK kod koje se epitel (površinski obnovljivi sloj rožnice) ne uklanja mehanički (četkicom), već laserskom zrakom excimer lasera. Kompanija Schwind na svojem Amaris laseru doista je ponudila i varijantu PRK bez dodira oka, tj. i epitelni sloj i dioptrija se uklanjaju u jednom koraku bez ruke kirurga.
U odnosu na standardni PRK trans PRK, a osobito inačica da se cijeli zahvat izvodi u jednom koraku, dovela je do značajnog smanjenja postoperativne nelagode i boli kod pacijenta, te bržeg cijeljenja oka, a samim time i bržeg oporavka.
10. januara 2011. godine u Poliklinici Svjetlost uspješno su operirani prvi pacijenti novim Technolas Perfect Vision 520F laserom. Inovacija koju ovaj laser unosi u lasersko skidanje dioptrije jest INTRACOR tretiranje presbiopije (tzv. staračke dalekovidnosti) čime se osobe rješavaju naočala za čitanje. Ovim laserom otvara se nova era laserskog skidanja dioptrije gdje se pruža mogućnost da se ljudi iznad 45 godine života koji dobro vide na daleko, ali su im potrebne naočale za čitanje riješe te čitalačke dioptrije što do sada nije bilo moguće.
Ovaj laser koristi se za tretiranje širokog raspona indikacija, a svojim softwareom omogućuje dosad neviđenu kontrolu zahvata i jednostavnost korištenja. Prednosti ovog lasera su što ne stanjuje rožnicu, povećava komfor pacijenata, smanjuje postoperativno povećanje očnog tlaka itd. U laser je integrirana nova laserska glava kako bi se poboljšala preciznost ishoda operacije što rezultira odličnom kvalitetom očne sobice, a flap se formira u samo 20 sekundi što omogućuje pacijentima još ugodniji, brži i u potpunosti bezbolan tretman.
Poliklinika Svjetlost, najmodernija oftalmološka poliklinika u Bosni i Hercegovini, poznata po najvišim standardima tehničke podrške i ljudskog znanja, još jednom se, u želji da održi standard izvrsnosti, pokazala kao predstavnik najnovije tehnologije u laserskom skidanju dioptrije kupnjom Technolas Perfect Vision 520F lasera.
PREGLED ZA LASERSKO SKIDANJE DIOPTRIJE
Pregled za lasersko skidanje dioptrije smatra se najdetaljnijim pregledom u oftalmologiji jer za pristup zahvatu oko mora biti zdravo, tj. sve eventualne nepravilnosti, bolesti ili stanja moraju biti ili izliječeni ili dobro kontrolirani prije pristupa samom zahvatu.
Pregled za lasersko skidanje dioptrije započinje snimanjima prednjeg prozirnog dijela oka (rožnice) kako bi se dobio uvid u reljef prednjeg i stražnjeg dijela rožnice, te njezinu debljinu. Također se mjeri i broj endotelnih stanica rožnice (matičnih stanica koje održavaju rožnicu prozirnom). Nakon snimanja rožnice izvodi se snimanje aberacija višeg reda cjelokupnog oka, tj. objektivno se mjeri stanje oka kao optičkog aparata te se provjerava postoje li osim dioptrije druge nepravilnosti koje utječu na kvalitetu slike.
Po završetku snimanja provjerava se pacijentova vidna oštrina, te se uz pomoć dobivenih objektivnih informacija o dioptriji, aberacijama i reljefu rožnice određuje dioptrija.
Nakon toga se šire zjenice u svrhu dodatne objektivne procjene dioptrije (širenje zjenice isključuje mišićnu akciju, tzv. akomodaciju koja kod dijela pacijenata može pokazivati lažno visoku ili nisku dioptriju).
Također u sklopu pregleda se obavezno mjeri očni tlak, količina suza te provjerava stanje očne pozadine (mrežnice). Pregled mrežnice uključuje pregled očnog živca, žute pjege (centra vida), te periferije očnog dna koja je često stanjena kod osoba s visokom dioptrijom.
U slučaju nalaženja bilo kakvih nepravilnosti spektar pretraga se proširuje ovisno o nalazu.
Pregled u pravilu traje između 90 i 120 minuta.
OPERATIVNI ZAHVAT SKIDANJA DIOPTRIJE LASEROM
Lasersko skidanje dioptrije izvodi se ambulantno, što znači da pacijent pola sata nakon zahvata može ići kući.
Prije samog zahvata oko se anestezira kapljicama lokalnog anestetika te se ispire jodom u svrhu dezinfekcije. Sam zahvat, ovisno o metodi, traje 5-10minuta i potpuno je bezbolan. Nakon anestezije i čišćenja oka, pacijent se poliježe pod laser. Vjeđe se, radi sigurnosti zahvata i da pacijent ne bi mogao treptati, fiksiraju posebno dizajniranim držačima za vjeđe koji ne dopuštaju zatvaranje oka tokom zahvata. Pacijent tokom cijelog zahvata surađuje s operaterom koji daje detaljne upute gdje pacijent treba gledati (pod većinom lasera postoje zelena fiksacijska svjetla kako bi se pacijent lakše fokusirao). Moderni laseri opremljeni su sustavima za praćenje oka u nekoliko dimenzija (SchwindAmaris750s ima sustav praćenja oka u 6 dimenzija) tako da laserska zraka zadržava preciznost i u slučaju pomicanja oka pacijenta.
POSTOPERATIVNI OPORAVAK
Postoperativni oporavak u pravilu ovisi o metodi skidanja dioptrije. Prvi dan po operaciji slika je obično mutna, ali već sutra dolazi do značajnog bistrenja slike. Najbrži oporavak vida je kod LASIK metode, dok je kod PRK i SMILE metode potpuni oporavak vida nešto sporiji.
Kod LASIK i PRK metode potrebno je 3-4 dana izbjegavati ispiranje oka vodovodnom vodom, te je obavezno izbjegavati trljanje očiju. Također se ne preporuča 2 tjedna kupanje u moru, te minimalno 3 tjedna kupanje u bazenima. Sport je potrebno izbjegavati tjedan dana, nakon čega se osoba može vratiti lakšim fizičkim aktivnostima (vožnja biciklom, trčanje, aerobik).
Dizanje teških tereta (zbog velikog naprezanja), kao i grupne sportove (radi slučajnih ozljeda loptom, prstom) poželjno je izbjegavati mjesec dana. Borilačke sportove kod kojih postoji opasnost od ozljede oka preporučeno je izbjegavati barem 2 mjeseca.
SMILE metoda ne zahtjeva izbjegavanje fizičkih aktivnosti, te se pacijent već za 3-4 dana može vratiti svim fizičkim aktivnostima. Trljanje očiju također ne predstavlja nikakav rizik za SMILE metodu, iako se ne preporuča.
Nakon svih zahvata obavezno je 2 tjedna kapati kapljice u kombinaciji antibiotik/kortikosteroid, te minimalno mjesec dana umjetne suze (kod SMILE metode kapanje umjetnih suza nije obavezno).
FAKIČNE LEĆE ZA OSOBE S VISOKIM DIOPTRIJAMA I TANKIM ILI NEPRAVILNIM ROŽNICAMA (IMPLANTABLE COLLAMER LENS (ICL), VERISYSE, VERIFLEX)
Kod osoba koje imaju iznimno visoke dioptrije (preko -10.0 ili +6.00), ili se na pregledu otkrije da su njihove rožnice (prednji prozirni dio oka) pretanke za djelovanje lasera, ili posjeduju neke nepravilnosti na rožnici zbog čega bi ih lasersko skidanje dioptrije podvrglo riziku komplikacija postoji mogućnost ugradnje fakičnih leća(ImplantableCollamerlens (ICL), Verisyse, Veriflex) u oči. Te leće ugrađuju se u prednji dio oka (ispred ili iza zjenice), bez vađenja prirodne leće i funkcioniraju kao kontaktna leća u oku, samo što pacijent nema nikakvu brigu oko njih niti ih osjeti. Operacija se izvodi kroz malene rezove kojima najčešće nije potrebno ni šivanje. Operativni zahvat je gotovo u potpunosti lišen komplikacija i iznimno je poštedan po sve strukture oka (ne uklanja se ni jedna struktura oka). Iznimno je pogodan za mlade osobe koje još nisu izgubile mogućnost akomodacije, tj. mogućnost oka da se prilagodi i izoštri sliku i na blizinu i na daljinu. Osoba ne može osjetiti da u oku ima leću, niti se ona može vidjeti prostim okom, a leća je namijenjena da u oku ostane cijeli život.
Postoji nekoliko vrsta takvih leća (ImplantableCollamerlens (ICL), Verisyse, Veriflex)koje omogućuju tretiranje spektra dioptrija od -23 dioptrije do +21 dioptriju, te 6 cilindara astigmatizma.
IMPLANTABLE COLLAMER LENS (ICL)
Osobe s visokom dioptrijom koja se ne može rješavati laserskom operacijom mogu pristupiti ugradnji nove vrste fakičnih leća, tzv. ICL (ImplantableCollamerLens). ICL se trenutno smatraju najkvalitetnijim rješenjem za osobe koje nisu pogodni kandidati za lasersko skidanje dioptrije, a dolaze u spektru dioptrija od -3 do -20 te +0,50 do +10, korigiraju i astigmatizam do 6 dioptrija. U usporedbi s ostalim generacijama fakičnih leća imaju veću optiku, te su pogodne i za osobe s velikim promjerom zjenica. Također, zbog položaja leće u oku primijećeno je da kod osoba s velikim minus dioptrijama značajno popravljaju vidnu oštrinu u odnosu na naočale i kontaktne leće.
Pacijenti pogodni za ICL su osobe između 20 i 50 godina života, imaju stabilnu dioptriju koja nije pogodna za lasersku operaciju zbog visine dioptrije, tanke rožnice ili očnih bolesti koje su kontraindikacija za laser. Građena je od biokompatibilnog materijala, te ne uzrokuje imunološku reakciju oka, a imai svojstvo anti-refleksije i UV zaštite.
Leće se ugrađuju iza zjenice (u stražnju očnu sobicu između šarenice i prirodne leće). Prednost ugradnje leća je ireverzibilnost zahvata, tj. u slučaju značajnijeg povećanja dioptrije ili nastanka mrene leću je moguće izvaditi/zamijeniti drugom lećom odgovarajuće dioptrije ili nekom drugom vrstom leće bez dodatnih oštećenja oka.
MULTIFOKALNE (TRIFOKALNE) LEĆE ZA RJEŠAVANJE DIOPTRIJE ZA DALJINU I BLIZINU
Kandidati su osobe nakon 40-e godine života koje nose naočale i za daljinu i za blizinu, kao i osobe kod kojih se razvija siva mrena. Gornje dobne granice za ugradnju ove vrste leća nema. Jedini uvjet za uspješnu ugradnju i odličan rezultat je očuvano zdravlje žute pjege.
Tehnologija podrazumijeva izmjenu prirodne leće umjetnom lećom s više dioptrija koja omogućuje dobar vid na daljinu, blizinu i srednju udaljenost (potrebnu za rad na računalu). Operacija u trajanju od 10-15 minuta izvodi se u kapljičnoj anesteziji kirurgijom malog reza veličine svega 2.2mm koji ne zahtjeva šivanje. Pacijent je u mogućnosti ići kući pola sata nakon zahvata, a oporavak traje svega 2-3 dana. Najnaprednijim implantatom na tržištu smatra se trifokalna leća tvrtke Carl Zeiss čiji dizajn pruža kvalitetu vida najsličniju mladom oku koje ima mogućnost izoštravanja slike na svim udaljenostima.
SPECIJALIZIRANE TERAPEUTSKE METODE LASERSKOG SKIDANJA DIOPTRIJE – tretiranje ožiljaka i aberacija višeg reda
Osim za skidanje dioptrije laserska tehnologija se koristi i za liječenje dijela ožiljaka i distrofija rožnice. Najčešće se za takve bolesti koristi metoda PTK (fototerapeutskakeratektomija) koja remodelira samu površinu rožnice (prednjeg prozirnog dijela oka) u svrhu uklanjanja dijela zamućenja te smanjenja nepravilnosti koja kvare vid. Nakon zahvata često se koriste i lijekovi tipa Mitomicina koji dodatno pospješuju bistrenje rožnice te kontroliraju cijeljenje kako bi se zadržao željeni rezultat.
Također postoje i razne vrste navođenih tretmana koji se vode reljefom rožnice ili optikom cijelog oka i najčešće se koriste kod osoba koje su imale neke vrste operacija na oku prije 10-ak i više godina u svrhu dodatnog unapređenja rezultata dobivenih tadašnjom tehnologijom.
Također je danas kod osoba s keratokonusom moguće ispravljanje dijela nepravilnosti uz pomoć lasera nakon čega se obično radi crosslinking u svrhu stabiliziranja rezultata i sprečavanja daljnjeg napredovanja bolesti. Ono što je danas češće kod osoba s keratokonusom jest izvođenje crosslinkinga u svrhu zaustavljanja napredovanja bolesti, te nekoliko mjeseci po stabilizaciji nalaza ugradnja fakičnih ImplantableCollamerLens (ICL) leća u odgovarajućoj dioptrijskoj jakosti u svrhu potpunog uklanjanja ili smanjivanja ovisnosti takvih osoba o naočalama i kontaktnim lećama.
