Liječenje srčanog udara (infarkta miokarda)

Kada je jednom postavljena dijagnoza srčanog udara (infarkta miokarda), glavni način liječenja sastoji se u otvaranju zatvorene arterije koja je odgovorna za srčani udar. To se načelno može postići na dva načina: davanjem lijeka u venu koji otapa ugrušak u blokiranoj arteriji, ili mehaničkim otvaranjem arterije postavljanjem tzv. stenta.



Potonji način je efikasniji i, zahvaljujući dobro organiziranoj "mreži" ustanova koje rade postupak tzv. primarne PCI, dostupan u najvećem dijelu Hrvatske (to znači hitno otvaranje zatvorene arterije postupkom perkutane koronarne intervencije - pristup kateterima u žilu na srcu i postavljanje mrežice, stenta). Ključni čimbenik za uspjeh ove intervencije jest vrijeme, pri čemu se nastoji da se krvna žila na ovaj način otvori unutar 90 minuta od ulaska bolesnika u hitnu službu.



Terapija lijekovima koja se preporuča bolesnicima nakon srčanog udara ovisi o svakom pojedinom slučaju, ali neki su lijekovi stadardni, tj. nužni kod praktički svih bolesnika. To su lijekovi koji smanjuju vjerojatnost za ponovni nastanak ugruška (antitrombocitni lijekovi, u prvom redu acetilsalicilna kiselina, zatim klopidogrel), lijekovi koji štite srce od aritmija i povećane potrebe za kisikom (beta blokatori) te lijekovi za snižavanje povišene razine kolesterola (statini). Dodatna terapija koja se preporuča uključuje još i ACE inhibitore, odnosno lijekove koji kontroliraju eventualno prisutne rizične čimbenike, poput krvnog tlaka, šećerne bolesti, sklonosti spazmu (grču) koronarnih krvnih žila itd..



Bolesnici s niskom istisnom frakcijom (EF) koji prebole srčani udar imaju povećan rizik od iznenadne srčane smrti. Kod takvih se bolesnika, uz adekvatnu optimalnu terapiju lijekovima, razmatra i ugradnja ICD-a nakon što je prošlo više od 40 dana. Kod bolesnika s višim stupnjem srčanog zatajivanja nekad se koristi implantabilni kardioverter-defibrilator s biventrikulskom stimulacijom (CRT-D) .