Zašto je važna fetalna ehokardiografija?
Dr.Jegdić: Ona je jako važna, ja to govorim iz sebičnih razloga, a na to me je natjerala jedna situacija gdje se rodilo dijete s teškom srčanom greškom koje mi nismo mogli spasiti i koje nam je nažalost umrlo. Da smo znali da dijete ima srčanu grešku onda bi se mogli bolje pripremiti kako ćemo je liječiti, a mogli bi i planirati da se ta gospođa porodi u nekom centru gdje postoji kardiohirurgija jer se to dijete praktički trebalo operisati netom poslije poroda. To je ono što je meni kao kardiologu važno. Mi neke stvari možemo liječiti dok je dijete još u majci, stoga nam je vrlo važno to prepoznati na vrijeme, ne samo meni kao kardiologu, nego i ginekologu i neonatologu i kardiokirurgu, a prije svega važno je to znati i roditeljima. To prije svega zato što sva djeca kad se rode izgledaju potpuno zdrava, tek poslije pokazuju simptome srčane greške i to već nakon par sati od poroda. I onda se svi pitaju pa kako je dijete koje je odmah proplakalo pa imalo lijepu ružičastu boju kože, pa je stavljeno na majčine grudi i podojilo je, sve je bilo dobro, a onda nakon nekoliko sati otkriveno je da ima srčanu grešku od koje će umrijeti unutar par dana, ako se ne operiše. I to je zapravo nešto što je jako važno i nekako smisao te fetalne ehokardiografije u tim trenucima je neizmjerna.
Kad se otkrije anomalija srca u tom ranom razvoju nerođenog djeteta, kolike su šanse da se izliječi prije rođenja?
Mi ovdje još nemamo takvu mogućnost, ali kako medicina ide naprijed postoji mogućnost da se kroz tijelo majke praktički putem krvnih žila dođe u srce djeteta i neke stvari se poprave. Istina ne mogu se izliječiti, ali se barem malo poboljšaju. Ono što mi možemo učiniti i praktički izliječiti su aritmije kod djece, jer srce djeteta osim što ima mehaničku funkciju koja izgleda kao pumpa koja prihvaća krv i izbacuje ga natrag u tijelo ono ima i svoju električnu funkciju i to je ono što mi gledamo kad snimamo EKG. Jedan od ključnih problema kod nerođene djece je aritmija koja se manifestira s jako ubrzanim radom srca. Normalno srce djeteta dok je u majci kuca sa 120 do 180 puta, međutim nekada zna kucati preko 200 -250 puta pa i brže onda se u tim brzim otkucijama, brzom ritmu srce umori i počne popuštati i dijete umre. Kako da ne bi do toga došlo, mi u tom slučaju majci dajemo lijekove koje onda kroz njezinu posteljicu dolaze do djeteta i zapravo umire tu aritmiju, srce počne raditi onako kako treba i praktički dijete se može roditi sasvim zdravo, a u suprotnom umire.
Ko trudnice zapravo upućuje na ”Vašu adresu”?
To je ključno pitanje. Najčešći razlog slanja na fetalnu ehokardiografiju je sumnja ginekologa da dijete ima neki srčani problem. Zbog toga nam na pregled dođe 90 % trudnica. Drugi razlog, odnosno indikacije za pregled su, ako je mama imala srčanu grešku kad je bila dijete ili ako je već rodila dijete s prirođenom srčanom greškom. Ta tri razloga su u zadnje vrijeme malo proširena pa na pregled dolaze trudnice koje imaju šećernu bolest. Dolaze trudnice koje imaju epilepsiju i piju lijekove za epilepsiju, jer je poznato da te žene imaju nešto veću mogućnost da rađaju djecu s prirođenim srčanim grešakama. Također, dolaze i žene koje imaju sistemsku bolest primjerice lupus eritematodes jer znamo da njihova djeca kad se rode mogu imati nešto što se zove artrioventrikulski blok znači pretklijetke i klijetke srca ne rade u istom ritmu i takva djeca zahtijevaju u vrlo ranoj dobi pacemaker koji onda nose cijeli život.
Dr. Vladimir Jegdić, voditelj je pedijatrijskog tima u Poliklinici Vitalis
Kad otkrijete anomaliju koji su sljedeći koraci za trudnicu?
Ovisi o čemu se radi. Ako se radi o aritmijama i ovo o čemu sam zadnje spomenuo moramo to liječiti odmah. Međutim, ako mi vidimo da dijete ima srčanu grešku opet ovisi o tome kakva je ta srčana greška. Ukoliko ona ne zahtijeva nekakav hirurški tretman neposredno nakon poroda samo se pratimo i dijete gledamo nakon poroda i ovisno o srčanoj mani imamo više mogućnosti. Jedna je samo da je kontrolišemo i pratimo bez operacije, a druga je da se dijete operiše. Najčešće to bude sa dva, tri ili šest mjeseci do godinu dana ovisno o kliničkoj i ultrazvučnoj procjeni. No, ako je greška toliko teška da dijete ne može živjeti bez operacije, onda šaljemo trudnice da se porode u centrima koje imaju dobru dječju kardiohirurgiju. U FBIH mi možemo slati u centre poput onih u Republici Hrvatskoj u Zagrebu, u Srbiji u Beogradu, te u centre u Austriji i Turskoj. Ključno je ne gubiti vrijeme od poroda do operativnog zahvata. Ako znamo da dijete ima srčanu grešku ono se odmah stabilizira, uvodi se jedan poseban lijek koji će dijete, držati u dobrim kondicijama i na životu jer ako u dobrim kondicijama dođe hirurgu na stol rezultat operacije je uvijek bolji nego ako u međuvremenu gubimo vrijeme za papirologiju, dogovaranje s vanjskim centrom za prijem djeteta i transport. Uvijek prijeti opasnost da dijete ‘pokupi’ nekakvu infekciju i naravno da to komplicira operativni i poslije operativni tok.
Iz Vašeg iskustva bavljena eho-kardiografijom koliko je oboljelo djece i koliko ste, uvjetno rečeno uspjeli spasiti djece?
Mi smo krenuli raditi fetalnu ehokardiografiju prije neke dvije godine na pregledu je bilo 145 trudnica, od toga smo otkrili da 10 ima prirođenu srčanu grešku. Nažalost, polovica ima srčanu grešku u sklopu različitih sindroma Down sindroma, Edwards i slično. Tri smo poslali da se rode vani i to dvije u Linz i jednu u Zagreb. Nažalost u Linzu koji je po mom mišljenju najbolji kardiokirurški centar za djecu dijete je operisano i umrlo 35 dan nakon operacije, što vam govori koliko je komplicirana i teška bolest. Druga djeca su se operisala i sad su dobro. Nažalost čeka ih još pokoja operacija srca, ali dali smo im šansu, jer da su se rodili u Mostaru teško da bi preživjeli.
Za sve upite kontaktirajte nas na broj : +387 36 310 219, mobitel: +387 63 222 739
www.poliklinikavitalis.com
