Encefalitis, odnosno upala mozga je vrlo podmukla bolest čije se liječenje najčešće odvija u jedinici intenzivne njege. Najčešći uzročnici su virusi, rjeđe i drugi mikroorganizmi, a dužina oporavka ovisi o težini bolesti 

Encefalitis, odnosno upala mozga je vrlo podmukla bolest čije se liječenje najčešće odvija u jedinici intenzivne njege. Najčešći uzročnici su virusi, rjeđe i drugi mikroorganizmi, a dužina oporavka ovisi o težini bolesti

Encefalitis je upala mozga čiji uzroci uključuju infekcije uzrokovane virusima, ugrizima insekata ili autoimune reakcije koje mogu zahvatiti mozak. Ovo stanje može biti opasno po život ili izazvati dugotrajne komplikacije. Liječenje je različito, ali u većini je slučajeva potrebna hospitalizacija zbog intenzivnog liječenja, a ponekad i održavanja života.

Encefalitis je vrlo podmukla bolest jer uglavnom počinje kao i obična prehlada. Druga loša činjenica je ta da je za točnu dijagnozu vrlo često potrebna invazivna pretraga u vidu lumbalne punkcije.

Uzroci encefalitisa

Infekcija je najčešći uzrok encefalitisa, a najčešći uzročnici infektivnog encefalitisa su virusi. Na toj su listi:

  • humani herpes virusi: herpes simplex tip I, herpes simplex tip II, varicella-zoster virus, Epstein-Barr virus, citomegalovirus,
  • virusi koji uzrokuju osip: zaušnjaci, ospice, rubeola,
  • virusi koji izazivaju upalu dišnih puteva: gripa, enterovirusi,
  • crijevni virusi: enterovirusi, echo virus,
  • virusi koje prenose insekti: virus japanskog encefalitisa, virus zapadnog Nila,
  • virusi koje prenose krpelji: virus krpeljnog encefalitisa.

Bakterije, gljivice i paraziti mogu rjeđe uzrokovati infektivni encefalitis:

  • bakterije: mikoplazma, meningokok, pneumokok, listerija
  • gljivice: histoplazma, kriptokok, kandida
  • paraziti: malarija, toksoplazma.

Autoimuni encefalitis odnosi se na skupinu stanja koja se javljaju kada imuni sistem tijela greškom napada zdrave moždane stanice, što dovodi do upale mozga. Neki slučajevi autoimunog encefalitisa uzrokovani su određenim lijekovima ili autoimunim ili reumatološkim poremećajem koji u nekim slučajevima može biti potaknut početnim odgovorom na infekciju.

Simptomi encefalitisa

U većini slučajeva encefalitis počinje polako i s općim simptomima vezanim za infekcije: slabost, umor te povišena temperatura. Tokom vremena simptomi se pogoršavaju i upućuju liječnike da posumnjaju na encefalitis.

Simptomi koji se mogu javiti kod encefalitisa:

  • problemi s govorom ili sluhom,
  • dvostruki vid ili gubitak vida,
  • iznenadna i/ili visoka temperatura,
  • halucinacije,
  • promjene osobnosti ili ponašanja,
  • gubitak svijesti,
  • gubitak osjeta u nekim dijelovima tijela,
  • promjene u razmišljanju,
  • ukočenost vrata,
  • poremećaji u motoričkim funkcijama, uključujući nekontrolirane trzaje glave, trupa ili udova (miokloni trzaji),
  • djelomična paraliza u rukama i nogama,
  • poremećeno rasuđivanje,
  • podrhtavanje,
  • napadaji,
  • gubitak pamćenja,
  • koma.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza se postavlja na osnovu podataka dobivenih od pacijenta i/ili pratitelja, pregleda, osobito neurološkog, laboratorijskih pretraga, mikrobioloških pretraga, kompjutorizirane tomografije i/ili magnetne rezonance.

U najvećem broju slučajeva potrebna je lumbalna punkcija da bi se ustanovio uzrok te odlučilo o vrsti antimikrobne terapije.

Liječenje i oporavak

Liječenje se provodi na temelju rezultata pretraga i kliničke slike; od antimikrobnog liječenja, uporabe lijekova protiv epilepsije, kortikosteroida (da bi se spriječilo oticanje mozga), lijekova protiv bolova i lijekova za smirenje. Ponekad su, u iznimno teškim slučajevima, potrebni i intubacija te korištenje respiratora.

Oporavak od encefalitisa ovisi o težini kliničke slike. Ponekad se može dogoditi da, unatoč svim naporima, dođe do trajnog neurološkog oštećenja. Više o encefalitisu (na engleskom) možete naći na ovoj stranici koja osobito može pomoći savjetima za oporavak nakon upale mozga.

Izvor: adiva.hr