Otekline zglobova posljedica su upalnog procesa. Uzrok upalnog procesa još uvijek nije poznat, no posljednjih je desetak godina postignut veliki napredak u razjašnjavanju uzroka bolesti i mehanizama razvoja bolesti.
Bolest se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Najčešće se pojavljuje u mlađoj srednjoj dobi (između 20. i 40. godine). Češća je kod žena. Vrijeme pojavljivanja bolesti, intenzitet bolesti i stupanj funkcionalne nesposobnosti (invaliditeta) razlikuju se od bolesnika do bolesnika i potrebno je učiniti preciznu individualnu obradu svakog pojedinog pacijenta.
Simptomi i znakovi bolesti
Bolest najčešće počinje polagano, a bolesnik se žali na jutarnju zakočenost pojedinih zglobova. Neki bolesnici ovu pojavu opisuju kao ukočenost (treba im vrijeme da se razgibaju), neki kao zamrznutost (treba im vrijeme da se odmrznu!). Poneki spominju samo nespretnost pri uobičajenim svakodnevnim radnjama ujutro nakon buđenja – ne mogu primiti četkicu za zube ili češalj, ne mogu zakopčati dugmad, žene ne mogu zakopčati grudnjak na leđima i sl.
Ukočenost zglobova tipično se pojavljuje nakon razdoblja mirovanja. Najčešće je to ujutro nakon spavanja, ali pojavljuje se i nakon dužeg sjedenja. Kod neliječenih se bolesnika razdoblje uakočenosti produžava, pa može trajati od pola sata pa sve do nekoliko sati.
Nakon popuštanja ukočenosti bolesnik se može normalno služiti zglobovima, odnosno, može obaviti bez većih poteškoća sve gore spomenute radnje.
Bolovi i otekline zglobova sljedeće su obilježje bolesti. Zglobovi su vidljivo otečeni, bole na dodir i prilikom pokreta, a mogu biti spontano bolni.
Vrlo često su otečeni zglobovi topliji od normalne kože i ponekad su crveni. Otečeni zglobovi su jako bolni, pa ponekad blagi dodir može bolesniku uzrokovati dodatno pojačavanje boli. Zbog izraženih bolova je opseg pokreta bolesnika ograničen, jer svaki pokret može izazvati još jaču bol. Najčešće su zahvaćeni zglobovi na šakama i zapešću te stopalima i gležnjevima.
Koljena, laktovi i ramena su također često zahvaćeni, a zglob kuka je vrlo rijetko zahvaćen u reumatoidnom artritisu.
Kod bolesnika koji se ne liječe ili onih koji imaju tešku bolest otpornu na liječenje, upala i oteklina zglobova završava deformacijama zglobova. Deformacije zglobova posljedica su upalnog procesa koji oštećuje zglobnu hrskavicu i kost koja se nalazi ispod hrskavice. Hrskavica koja je jednom oštećena zbog upalnog procesa ne može se više obnoviti pa je zato važno na vrijeme prepoznati bolest i spriječiti deformacije. Deformirani zglobovi su iskrivljeni i stoga su funkcionalno manje vrijedni.
Simptomi bolesti se mogu pojavljivati “na mahove”, odnosno mogu se izmjenjivati razdoblja bez tegoba (oteklina i bolova), s akutnim razdobljima obilježenim jakim bolovima, upalom i oteklinama zglobova.
Bolest cijelog organizma
Reumatoidni artritis je hronična upalna reumatska bolest. Nasuprot proširenom uvjerenju među medicinskim laicima, reumatoidni artritis nije samo bolest zglobova nego bolest cijelog organizma. Bolest je uglavnom najočitija na zglobovima, ali promjene mogu biti prisutne na:
- koži i potkožnom tkivu,
- mišićima,
- očima,
- plućima,
- srcu,
- krvnim žilama te rijetko
- na bubrezima.
Zbog hronične reumatske upale razvija se anemija (slabokrvnost).
Veliki broj bolesnika žali se na nespecifične tegobe poput umora koji nije razmjeran naporima, gubitak apetita i tjelesne težine. Neki bolesnici zbog bolova imaju loš san. Jedan dio bolesnika ima povišenu temperaturu.
Postavljanje dijagnoze
Sumnju na reumatoidni artritis postavlja liječnik porodične medicine na temelju tegoba koje bolesnik ima i na temelju osnovnog pregleda. Kod onih bolesnika u kojih postoji sumnja na reumatoidni artritis treba učiniti osnovne dijagnostičke pretrage i uputiti ih specijalistu.
Dijagnozu reumatoidnog artritisa potvrđuje specijalist reumatolog na temelju rezultata osnovnih učinjenih pretraga te dodatne obrade koja uključuje pretrage krvi/seruma i slikovne pretrage. Uz postavljanje dijagnoze pretragama treba odrediti proširenost i intenzitet bolesti. Na temelju rezultata obrade određuje se terapija.
Liječenje reumatoidnog artritisa
Terapiju reumatoidnog artritisa propisuje liječnik specijalist reumatolog, a provodi je liječnik porodične medicine u suradnji sa specijalistom. Osnovne kontrole i nadzor bolesnika provodi liječnikporodične medicine, a neophodne su redovite kontrole reumatologa. posebno su važne redovne kontrole reumatologa u početku bolesti.
Farmakoterapija ili medikamentozno liječenje RA sastoji se u primjeni raznih lijekova u obliku tableta, čepića ili injekcija. Osnovni cilj primjene lijekova jest uklanjanje bolova, smirivanje upalnog procesa, zaustavljanje progresivnog razaranja zglobova i promjena na drugim organima.
Funkcionalno liječenje
U ovaj oblik liječenja ubrajaju se dvije osnovne skupine postupaka. To su mjere i postupci fizikalne terapije te operativni hirurški postupci.
U postupke fizikalnog liječenja ubraja se primjena hladnih obloga na akutno zahvaćene bolne zglobove, mirovanje akutno zahvaćenih zglobova u položaju koji najmanje opterećuje zglob (takozvani rasteretni položaj). Mogu se primijeniti udlage za pojedine zglobove da bi se osigurao pravilan položaj što je osobito važno tokom noći kada bolesnik ne može svjesno kontrolisati položaj svojih zglobova. U akutnoj fazi bolesti potrebno je mirovanje da se ne bi aktivnim pokretima pospješivao upalni proces koji bi doveo do daljnjeg oštećenja zglobne hrskavice. Važno je naglasiti da se uz predugo mirovanje, naročito u neprikladnim položajima, mogu razviti deformacije – kontrakture ili ukočenja – pojedinih zglobova.
Nakon smirenja akutne upalne faze pristupa se aktivnijim postupcima fizikalne terapije, odnosno provodi se program vježbi medicinske gimnastike. Osnovni cilj ovog oblika liječenja jest osiguranje primjerenog opsega pokreta zglobova, povećanje mišićne mase i snage. Vježbe se provode pod nadzorom i uz pomoć fizioterapeuta. Nakon što bolesnici savladaju i nauče pojedine vježbe trebaju ih trajno provoditi dalje kod kuće (osim u akutnim fazama bolesti).
U primjeni korektivnih operativnih zahvata kod bolesnika s RA postoje brojna oprečna mišljenja. To se ponajprije odnosi na izbor vremena ugradnje zamjenskih umjetnih zglobova na mjesto razorenih i bolešću uništenih. Osim zamjene zglobova (ugradnje proteza) hirurškim postupcima mogu se ukloniti kontrakture (ukočenja) zglobova koje ograničavaju pokrete. Određenim se postupcima mogu otkloniti promjene na tetivama, kostima, hvatištima mišića i zglobnim ovojnicama.
preuzeto: adiva.hr
