Tumori bubrega javljaju se u svakoj dobnoj skupini u oba spola, no s obzirom da rak bubrega ima blage simptome, a dijagnoza se često postavlja slučajno, važno je dobro se informisati
Na tumore bubrega otpada oko 2% svih malignih bolesti odraslih. Češće se javlja kod muškaraca u omjeru 3:2. Većinom su maligni. No kako rak bubrega ima blage simptome potreban je pojačan oprez.
Koji tumori bubrega su najčešći?
Posljednjih 50 godina incidencija tumora raste. Uglavnom obolijevaju muškarci u šestom i sedmom desetljeću života. Učestalost (incidencija) tumora bubrega raste s godinama, a petogodišnje preživljavanje iznosi oko 60%. Adenokarcinom bubrega najčešći je tip tumora bubrega i odgovoran je za 90 do 95% svih renalnih malignoma. Rjeđi tumori su karcinom prijelaznih stanica, Wilmsov tumor i sarkom.
Benigne promjene na bubrezima su vrlo rijetke (angiomiolipom, lipom, fibrom, onkocitom).
Uzroci rizika
Uzroci rizika za nastanak maligne bolesti bubrega su: pušenje (u 20-30% bolesnika), pretilost, hronične upale, dugotrajni podražaj kamencima, zračenje, porodična sklonost, učestalo uzimanje analgetika (abuzus fenacetina), stečena cistična bolest u dijaliziranih bolesnika, adultni oblik policistične nefropatije te izlaganje nekim radiokontrastnim bojama, azbestu, kadmiju te sredstvima za štavljenje kože i derivatima petroleja.
Incidencija karcinoma bubrega je visoka i u nekim nasljednim sindromima, posebno u von Hippel- Lindauovoj bolesti.
„Kameleon“ među tumorima
Smatra se da je tumor bubrega najveći „kameleon“ među tumorima jer ima različitu simptomatologiju, kliničku manifestaciju, širenje i metastaziranje. Tumor bubrega potiče stvaranje tumorskih ugrušaka u renalnoj veni, koji se ponekad šire i u donju šuplju venu. Tumor bubrežnih stanica širi se na tri načina: direktnom ekstenzijom u okolne organe (debelo crijevo, dvanaesterac, slezena, jetra) , limfogenim i hematogenim metastaziranjem. Najčešće metastaze su u limfne čvorove, pluća, nadbubrežne žlijezde, jetri i kosti.
Bolesnici s metastazama tumora bubrega imaju po pravilu veći stepen maligniteta („high grade“) nego oni bez metastaza, a metastaze se mogu javiti i više godina nakon odstranjenja primarnog tumora bubrega.
Rak bubrega ima blage simptome
Za tumore bubrega karakteristični su blagi simptomi, gotovo neprimjetni te se često pripisuju smetnjama okolnih organa. Najčešće se kao prvi znak bolesti pojavi krvi u mokraći (mikro ili makrohematurija) 70%, slijedi bol u slabini 50%, nalaz opipljive mase u slabinama 20% , vrućica nejasnog porijekla 16%, policitemija 3%, gubitak tjelesne težine 20 – 25%. Može se javiti povišeni krvni tlak (arterijska hipertenzija) zbog pritiska na bubrežne krvne žile, kao i proširene vene te proteniurija. Često se javlja povišena vrijednost kalcija u krvi (hiperkalcijemija) koju treba korigovati.
Tumori gornjeg dijela mokraćnog sistema mogu se vrlo dugo razvijati bez kliničkih znakova (oko 50% bolesnika). Razvitak bolesti može pratiti pojačano izlučivanje hormona što uzrokuje poremećaj metabolizma i različite smetnje poznate kao paraneoplastički sindrom koji se javlja u 20% bolesnika. U laboratorijskim nalazima povećane su vrijednosti alkalne fosfataze, GGT-a, alfa II globulina, dok su smanjene vrijednosti albumina, protrombina i Quick-Wert. Trijas simptoma (tumor, bol, hematurija) pojavljuje se u 10% slučajeva.
Postavljanje dijagnoze
U osnovne postupke za postavljanje dijagnoze tumora bubrega spadaju:
- dobro uzeta anamneza od strane nadležnog liječnika: bolnost, nejasan porast krvnog pritiska, učestalije registrovano pojavljivanje krvi u urinu (laboratorijski nalazi, vizualnim pregledom urina), anemija nejasnog porijekla, bolnost u leđima, vrućine nejasnog porijekla
- genetska predispozicija za navedeno oboljenje (netko od ukućana je liječen od iste bolesti)
- patološki laboratorijski nalazi
Dijagnoza bubrežne tvorbe postavlja se ili na temelju slučajnog nalaza UZV ili CT trbuha ili kliničkim nalazom koji postavlja sumnju na širenje bubrega, a potvrđuje se CT (kompjuterizirana tomografija) pretragom ili MR (magnetskom rezonancijom) sa ili bez kontrasta. CT i MR s kontrastom ili CT i MR angiografija pružaju podatke o lokalnoj proširenosti bolesti, o zahvaćanju limfnih čvorova i žila. U temeljne pretrage idu radiogram prsnog koša i funkcijski jetreni testovi. Ponekad je potrebno ( ako je povišena alkalna fosfataza ) učiniti scintigram kostiju.
U trenutku postavljanja dijagnoze karcinom bubrega je lokaliziran u 25-45% slučajeva, lokalno invazivan u oko 33 %, a proširen na udaljene organe u 20-25% slučajeva.
Slučajan nalaz
Danas se gotovo 80% tumora otkriva slučajno, a u 25 do 30% slučajeva već kod prvog pregleda se registruju metastaze. Važan prognostički znak je patološki stadij tumora, veličina tumora te nuklearni gradus. Za tumore veće od 10 cm prognoza je loša.
Kako se liječe tumori bubrega
Kod tumora bubrega liječenje je operativno odstranjenje maligne bolesti. Kada je riječ o manjim tumorima bubrega, radi se djelomično odstranjenje bubrega (odstranjenje dijela bubrega s tumorom). Ako je tumor većih dimenzija, zlatni standard liječenja je radikalni operativni zahvat (odstranjenje bubrega s regionalnim limfnim čvorovima).
U slučaju da je uslijedio prodor tumora u krvne žile bubrega i donju šuplju venu, mogu se u cijelosti odstraniti bubreg s tumorskim trombom, a bolest je izlječiva ako nema lokalnih ili udaljenih metastaza. Kod bolesnika s manjim tumorima bubrega, bolesnika starije životne dobi i bolesnika s drugim pratećim bolestima moguće je odstranjenje tumora radiofrekventnom ablacijom pod kontrolom CT-a (tumori do 3 cm).
Preporučene mjere prevencije
Preporučuje se pridržavanje higijensko dijetetskih mjera, zdravog života, pravilne prehrane, održavanje fizičke kondicije i unos dovoljnih količina tekućine kod svih, a posebno kod ljudi koji imaju rizične faktore.
Osobama u rizičnoj skupini preporučuje se redoviti sistematski pregledi.
Uočite li bilo koji simptom, javite se hitno liječniku porodične medicine zbog konzultacije i upućivanja na urološki pregled!
Izvor:
Adiva.hr/mojDoktor.ba
Slični članci
