„Djeca i osobe s teškoćama u razvoju imaju želje, potrebe, sposobnosti i nade potpuno isto kao tipična populacija, ali im je onemogućeno zadovoljenje istih na tipičan način. Za njihovo zadovoljenje potrebno je uložiti mnogo truda i napora, a pritom ne izgubiti želju i nadu za budućnost“, kazala je psiholog Mirna Mlačo Hrkić, dodajući da je broj stručnjaka specijaliziranih za rad s navedenom populacijom vrlo mali, ali da je u isto vrijeme i vrlo malo prostora za život prilagođen djeci i osobama s poteškoćama u razvoju te iz tih razloga nisu u mogućnosti osjećati se kao važni članovi društvene zajednice.
„Da bi se osjećali kao važni članovi društva neophodno je da postoje stručni timovi koji bi pružali podršku i pomoć djeci i odraslima s teškoćama u razvoju a istovremeno pružali edukaciju njihovim roditeljima i/ili starateljima“, smatra Mlačo Hrkić.
Mlačo Hrkić dalje navodi da je u predškolske ustanove, školske ustanove, ustanove za pružanje medicinske i zdravstvene pomoći neophodno zaposliti stručnjake osposobljene za rad sa djecom i odraslima s teškoćama u razvoju, kako bi mogli prvobitno izvršiti procjenu a zatim pružiti ranu interveneciju koja je od primarne važnosti. Također bi trebalo oformiti fond za pomoć i podršku djeci tokom školovanja u vidu asistenta u nastavi.
NajDoktor.ba/snagacentra.ba
Slični članci
