Disleksija je poremećaj učenja koji se očituje kao sklop hroničnih teškoća u procesu čitanja odgovarajuće brzine obzirom na dob i često je popraćena nerazumijevanjem teksta.

Disleksija nije rezultat smanjene inteligencije, nego je to poteškoća čitanja i pisanja koja može otežati školovanje. Veliki broj natprosječno inteligentne djece pati od ove poteškoće.  

Valja naglasiti da disleksija ima i svoju pozitivnu stranu. Poznato je da djeca s disleksijom vrlo dobro rezoniraju, kreativna su i mijenjaju tačku stajališta pri pronalasku rješenja te je takve sposobnosti itekako poželjno naglasiti u radu s njima. Disleksija postoji širom svijeta, bez obzira na jezik kojim se govori ili sistem pisanja koji se koristi. Ima neurobiološku osnovu i u velikom broju slučajeva je nasljedna.

Simptomi disleksije kod predškolaca su:

  • poteškoće u učenju jednostavnih, poznatih pjesmica, na primjer, "Kad si sretan"
  • nemogućnost prepoznavanja slova u vlastitom imenu
  • krivo izgovaranje riječi koje upotrebljava svakodnevno (mrak – mark)
  • neprepoznavanje rimovanih oblika (gljiva-šljiva, traka-zraka, pile-kile)

Simptomi disleksije kod osnovnoškolaca su:

  • nemogućnost povezivanja slova s glasovima (povezati slovo "h" s prvim glasom u riječi "hrana")
  • premještanje ili umetanje glasova (trava-vrata, novi-vino)
  • nerazumijevanje mogućnosti riječi da se rastavljaju na slogove
  • jadikovanje o tome kako je čitanje zahtjevno - često se djeca znaju povući ili "nestati" kada slijede zadaci čitanja, neugodno im je kada moraju čitati naglas
  • vrlo sporo i nespretno čitanje
  • poteškoće u čitanju nepoznatih riječi - često djeca znaju nasumično pogađati riječi, jer ih ne mogu izgovoriti
    pauze i oklijevanja prilikom prepričavanja ili odgovaranja – korištenje poštapalica poput: "znaaači", "ummmmm" i slično
  • miješanje riječi koje slično zvuče (hrana-grana, šiba-riba, vika-svirka)
  • zamjenjivanje grafički sličnih slova (s-z = suza – zusa, b-d =dabar-badar)
  • zamjenjivanje fonetski sličnih slova (s-z, š-ž, b-p, g-k, č-dž, ć-đ)
  • poteškoće kod zapamćivanja datuma, imena ili brojeva
  • nemogućnost rješavanja testova na vrijeme
  • neuredan rukopis
  • problemi u slovkanju
  • vrlo teško usvajanje stranih jezika

Mogući uzroci 

Disleksija je identificirana 1881. te sve do danas liječnici pokušavaju potvrditi neurološke uzroke kao osnovu njenog pojavljivanja. Dokazana je povezanost između funkcionalnih i strukturalnih razlika u mozgovima djece s poteškoćama u čitanju. Određeni broj disleksičara pokazao je smanjenu električnu aktivnosti u lijevoj hemisferi odgovornoj za aktivnosti vezane uz čitanje i pisanje. Značajnu ulogu igra i genetika, potom izlaganje bebe utjecaju nikotina, droge ili alkohola u trudnoći, oštećenje određenih dijelova mozga povezanih s čitanjem (najčešće u području lijeve hemisfere), prijevremeni porod ili mala porođajna težina, smetnje u razvoju govora, traume.

Kako se provodi liječenje?

Liječenje disleksije sastoji se od korištenja edukativnih materijala kojima se nastoji ojačati sposobnost čitanja. Ne postoji lijek kojim se ona liječi. Liječenju pogoduje i rano otkrivanje disleksije, jer se time povećava šansa za što manjim problemima čitanja u kasnijem obrazovanju djeteta. Kako bi logoped osigurao odgovarajuću terapiju za vaše dijete, bit će potrebno riješiti standardizirane testove kojima će se utvrditi trenutno stanje. Kada dobijete kompletnu sliku o obliku disleksije od koje pati vaše dijete, možete početi raditi na njenom otklanjanju uz pomoć liječnika, logopeda, psihologa i učitelja.

Kao roditelj, djetetu možete pomoći tako što ćete imati neprestan i temeljit uvid u njegove ocjene i napredak u školi. Time ćete i sami bolje razumjeti određene simptome s kojima se vaše dijete najviše muči te ćete logopedu olakšati određivanje odgovarajuće terapije.