Nakon što je predsjednik Sindikata doktora medicine i stomatologije (SMDiS) JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo dr. Izet Hočko za Al Jazeeru iznio niz primjedbi u vezi statusa ljekara i uvjeta za rad u sarajevskim domovima zdravlja, a zbog kojih SMDiS najavljuje i obustavu rada, razgovarali smo sa prim. dr. Milanom Miokovićem, generalnim direktorom JU Dom zdravlja KS.
Gospodine Miokoviću, SDMiS je nezadovoljan prvenstveno plaćama ljekara, ali i kompletnom situacijom u domovima zdravlja, koja se odražava skoro podjednako i na zaposlene, i na pacijente. Zbog čega je od maja smanjena neto satnica, a koja je povećana prošle godine, i postoji li šansa da se ona vrati sa sadašnjih 2,20 na dogovorenih 2,28 KM?
- Moram prvo da kažem da me je, nakon 27-mjesečne pravne bitke, Sud vratio na funkciju generalnog direktora 15. jula, tako da nisam bio u tom periodu kada se govori o svim tim dešavanjima i morao sam se ponovo upoznati sa novonastalom situacijom i gorućim problemima u ustanovi.
Neto satnica je smanjena jer je ustanova u prvih šest mjeseci prošle godine, iako je ovo neprofitna organizacija, imala negativno finansijsko poslovanje. Radi se o tome da ovu instituciju sa 99 posto finansira Zavod za zdravstveno osiguranje Kantona Sarajevo, a jedan posto je obaveza ustanove da i sama ima neki prihod, odnosno da taj procenat zaradi.
Dakle, rashodi su bili veći od prihoda. Bilo je tu puno i nepredviđenih izdataka, poput isplate troškova sudskih sporova pojedincima i uposlenicima, koji traže svoja prava po raznim osnovama. Većinom se radi o sporovima koje vode doktori stomatologije koji su dobili specijalizaciju, a poslije je konkurs za specijalizaciju poništen. Ima i doktora koji traže neka druga svoja prava, a po nekom osnovu iz prošlosti, pa sporova koje vode pacijenti, ali i imovinsko-pravnih sporova, jer naša ustanova nije vlasnik prostora, nego općine, pa i tu bude problema. Dakle, samo po osnovu nadoknade za sudske troškove, godišnje potrošimo od nekoliko hiljada do nekoliko desetina hiljada KM.
Što se tiče neto satnice, ona je smanjena mjesec i po prije nego što sam vraćen na poziciju generalnog direktora. Prilikom njenog povećanja na 2,28 KM stigla su i upozorenja da se bez rebalansa budžeta neće moći održati ta razina plaća.
Tadašnji menadžment, sa direktoricom Dženanom Tanović na čelu, suočio se sa nedostatkom sredstava i bio je prisiljen smanjiti povećanu neto satnicu na 2,20 KM. Sada sam ja došao na negativan finansijski rezultat, tako da odgovorno tvrdim da nema vraćanja satnice na 2,28 KM, bez obzira šta ko mislio o meni i mojim kompetencijama.
Mi smo 10. decembra prošle godine rekli Zavodu za zdravstveno osiguranje da našoj ustanovi nedostaje milion i po KM (750.000 eura) kako bismo nastavili isplaćivati tako uvećanu satnicu. Osim toga, kada se povećavala neto satnica, to je urađeno da bi se kupio socijalni mir, a ne zato što su postojale realne osnove da ona bude tolika.
Da li su plaće ljekara (ljekari opće prakse 600, a specijalisti 750 eura) u JU Dom zdravlja Kantona Sarajevo realne?
- Ja sam doktor po profesiji i kao ljekar specijalista, sa toplim obrokom, imam plaću 1.800 KM (900 eura). Kada se poredi plaća u ovoj ustanovi sa plaćama u istim ustanovama u drugim kantonima, mi smo među bolje plaćenim, a kada se poredi sa drugim zdravstvenim ustanovama u Kantonu Sarajevo, mi smo posljednji po visini primanja.
Koji je pravi razlog tome?
- Moje je lično mišljenje da je naša ustanova potcjenjivana u nekoliko zadnjih decenija - svi se kunu ovom ustanovom kad im to treba za dnevno-političke svrhe, međutim, niko se suštinski nije pozabavio problematikom u Domu zdravlja, počevši od statusa uposlenih, posebno mislim na ljekare i medicinske tehničare, koji su nosioci posla, do medicinske opreme kojom se služe, a ona ima stepen zastarjelosti 70 posto.
Mi godišnje od Zavoda dobijemo najviše 400.000 KM (200.000 eura) da obnovimo opremu i ja zaista za to nemam riječi. Mi smo najveći dom zdravlja u državi, a nikad nismo dobro stajali u očima finansijera. Uvijek se odvajao manji kolač za primarnu zdravstvenu zaštitu i domovi zdravlja su, kao u onoj pjesmi Bore Čorbe o Ziki Zivcu, uvijek dežurni krivci.
Kod nas su u skupštinskim klupama i na ministarskim pozicijama mahom bili ljudi iz sekundarne i tercijarne zaštite, zbog čega je zanemarena primarna. Naše vlasti imaju maksimalna očekivanja od naše ustanove, a minimalna ulaganja, što dovodi do diskrepancije, do nezadovoljstva i uposlenih, i pacijenata. Naravno da će biti nezadovoljstva, između ostalog i zato što smo jako razuđeni, imamo stotinu ulaza i pacijenti lude od toga.
Primjedbe su upućene i na nedostatak kadra, naročito specijalista radiologije te na to da, s druge strane, postoji prekomjeran broj nekih drugih kadrova.
- Našu ustanovu čini medicinski i nemedicinski dio kadra - ovaj drugi ne bi trebao prelaziti više od 20 posto ukupnog, i kod nas je tu negdje na tom procentu. Ne kažem da nema nekog viška, ali ne možemo sad ljudima koji imaju ugovor na neodređeno kazati da idu van. Novi Zakon o radu govori o sistematizaciji i usaglašavanju ugovora, tako da ćemo mi u tom kontekstu pokušati naći rješenje.
U pravu ste kada kažete za radiologe, jer su nam neophodni, ali kad ih tražimo – njih nema na tržištu rada. Sada u septembru očekujemo da dobijemo tri radiologa i dva u 2016. godini, što je pet od ukupno deset koliko nam treba.
Postoji još jedan razlog što nemamo dovoljno kadra – odlukom Vlade Kantona Sarajevo od 28. maja stavljen je moratorij na zapošljavanje i sad, kada primjerice ode jedan ljekar u penziju, ja moram slati pismenu obavijest Zavodu da mi treba drugi čovjek, pa onda Vlada treba to razmatrati i odlučivati da li ćemo dobiti jednog ljekara, i tako unedogled.
I SDMiS, a i jedna naša sagovornica, čiju smo izjavu objavili u jučerašnjem članku, kažu da se daje novac za zapošljavanje u ovoj ustanovi, konkretno u Domu zdravlja Vrazova. Da li je to tačno?
- Ja odgovorno tvrdim da nikad nikom nisam tražio, niti mi je bilo ko dao novac da ga zaposlim. A da ima tih priča da su neki zaposleni na taj način – ima. Mi to svi znamo, to je javna tajna. Međutim, niko neće da kaže - taj i taj je dao novac tom i tom, građanska hrabrost u tom smislu ne postoji. Dakle, mi nismo mogli provesti ni internu istragu, jer nemamo nijednu konkretnu prijavu.
Osim toga, ja sam u prošlom mandatu za 20 mjeseci primio 33 nova radnika, a ostavio sam 57 manje uposlenih i tako sam uštedio najmanje milion maraka.
Ima i pritisaka na ovu ustanovu da se neko zaposli, uglavnom iz nekih političkih stranaka, obično desno orijentiranih. Čim budemo imali ijednu konkretnu prijavu, mi ćemo sprovesti istragu o tome.
Domovi zdravlja ili ne posjeduju neophodne medicinske aparate i opremu, ili je ona u jako lošem stanju, o čemu također govori SDMiS, a što pacijente jako ljuti i često su prisiljeni ići u privatne klinike i plaćati pojedine usluge.
- Već sam rekao da je 70 posto opreme tehnički otpisano, da je stepen upotrebne vrijednosti samo 30 posto. Mi dobijemo godišnje oko 400.000 KM (200.000 eura) za nabavku nove opreme, a samo smo za aparat za rendgen za Dom zdravlja Ilijaš potrošili 150.000 KM (75,5 hiljada eura). Osim toga, sramota je da nemamo CT aparat, a da ne govorim o aparatima za magnetnu rezonancu ili nekim drugim, čija se vrijednost izražava u milionima maraka. Nadam se da će nova izborna godina donijeti i neka poboljšanja.
Problem je i u tome što je u domovima zdravlja ukinuta participacija pacijenata. Kada bismo naplaćivali participaciju, mi bismo mogli obnoviti nešto od opreme.
Ali, zdravstveni osiguranici uvijek će reći da se iz njihovih dohodaka odvaja novac i da nisu dužni platiti participaciju.
- Da, i na Zapadu se odvaja, pa pacijenti opet plaćaju. Pacijenti ne znaju da samo jedna paleta za najjednostavnije laboratorijske nalaze košta 200 KM (100 eura). Klinički centar, recimo, ima donaciju i od Federacije BiH, i od Kantona Sarajevo, a mi samo od Zavoda za zdravstveno osiguranje. Odnos prema našoj ustanovi je kao prema siročetu.
Pacijenti su svakodnevno svjedoci jako loših uvjeta u domovima zdravlja. Najviše zamjerki je na toalete, pogotovo one u kojima se daje urin za laboratorijski nalaz, a koji nemaju ključeve, nemaju vješalice za odlaganje kaputa i torbi, kao ni toaletni papir i sapun, pa su u, kao što je slučaj sa Domom zdravlja Novi Grad, primorani nogom čuvati vrata.
- Da, to je problem i hvala što ste mi na to ukazali. Mislim da se radi o lošoj raspodjeli sredstava i uradit ću sve da se to riješi, da se postave vješalice i uredi ostalo o čemu pričate.
U SDMiS-u se žale i na prevelik broj pacijenata koje ljekari dnevno prime, kao i na to da se, pogotovo na pedijatriji, ne odvajaju zdravi pacijenti od bolesnih.
- Ići ćemo na to da se ubuduće odvajaju zdravi pacijenti od bolesnih, ali i na smanjenje gužvi. Rješenje vidim u izdavanju elektronskih recepata koji važe za tri mjeseca, pa pacijent ne mora dolaziti bar za to vrijeme po novi recept, a tako će se smanjiti i broj duplo izdatih recepata od strane dva ili tri različita doktora. Na taj način ćemo također uštedjeti mnogo novca, jer smo sračunali da se upravo tako odlijeva dobar dio sredstava, čak do 80 milona KM (40 miliona eura) godišnje.
Tu se postavlja pitanje esencijalne liste lijekova za koje u SDMiS-u kažu da je preduga, da sadrži lijekove koji ne trebaju biti na njoj, a na i one koji trebaju, poput lijekova za hronične bolesnike.
- Esencijalna lista jeste problem i ona se mora revidirati. Problem je u tome što u pravljenju te liste ne učestvuju medicinski radnici koji rade s pacijentima, nego farmaceutske kuće, Zavod za zdravstveno osiguranje i Ministarstvo zdravstva. Sada će, kako smo saznali od ministrice zdravstva Kantona Sarajevo, Emire Tanović-Mikulec, prvi put delegirati nekog iz struke da radi na toj listi.
Osim toga, lista je preskupa i prevelik je disbalans u sumi kada se poredi sa esencijalnim listama drugih kantona. To se mora srediti, jer na tu listu otpada četvrtina budžeta koja odlazi za zdravstvo.
Sindikat doktora medicine i stomatologije je najavio obustavu rada ukoliko se ne udovolji njihovim zahtjevima, prvenstveno misleći na vraćanje stope neto satnice. Jeste li o tome razgovarali sa članovima SDMIS-a i šta ako oni to stvarno urade?
- Naravno da smo razgovarali i naš stav je jasan - novca nema za povećanje stope. Nego, taj sindikat predstavlja samo 300 radnika, a ja se pitam šta je sa ostalih 1.300 ljudi, šta je sa još dva sindikata koja postoje unutar JU Dom zdravlja KS? Oni su trebali imati zajedničku platformu, a ovako su brojčano inferiorni. Ne kažem da zahtjevi nisu opravdani, ali nisu realni u datom trenutku i ja ne mogu osporiti njihovo legitimno pravo da traže bolje uvjete, pa i da obustave rad.
Snježana Mulić-Softić je novinarka Al Jazeere Balkans. Autorica je nagrađene zbirke priča Sanduk po mjeri i romana Povratak. Više od deset godina bila je urednica magazina Dani te saradnica mnogih domaćih i inostranih medija. Nominirana je za Nobelovu nagradu za mir za 2006. u okviru projekta "1000 Peace women". Autorica je dva dokumentarna filma, a njene priče uvrštene su u tri antologije bh. proze. Članica je PEN centra BiH.
(Izvor: Al Jazeera-tekst preuzet u cjelosti)
Slični članci
