Na sreću, moderna stomatologija za ovakve i slične probleme otvara nove mogućnosti i nudi brojna rješenja, a jednu od najatraktivijih inovacija za rješenje djelomične ili potpune bezubosti prestavljaju zubni implantati.
O procesu ugradnje zubnih implantata i njihovim prednostima razgovarali smo sa specijalistom oralne hirurgije dr. Nedimom Sulejmanagićem. U razgovoru za portal NajDoktor.ba naš sugovornik, inače, član priznate stomatološke ordinacije Sulejmanagić otkriva zašto je zubna implantologija najsigurnija i najtrajnija terapija u stomatologiji, kao i koja su to stanja kod kojih se ne preporučuje ugradnja implantata.
Šta su zubni implantati
Prema riječima dr. Sulejmanagića dentalna implantologija je stomatološka disciplina koja se bavi ugradnjom implantata i objedinjuje biologiju, biomehaniku, hirurgiju, te protetiku, parodontologiju, estetsku stomatologiju i zubotehnički laboratorij.
"Riječ je o najkompleksnijem obliku stomatološke terapije koja zahtijeva posebnu educiranost stručnjaka i adekvatnu tehnološku opremljenost ordinacije i laboratorija. Implantatima se rješava nedostatak jednog ili više zuba, pri čemu implantat služi kao nosač za protetske nadomjestke", ističe dr. Sulejmanagić.
Precizira da je implantat mali vijak ili šraf, koji se ugrađuje u kost gornje i donje vilice i služi kao zamjena za korijen izgubljenog zuba. Riječ je o "umjetnom" korijenu, izrađenom od plemenitog metala titanijuma, koji je, kako naglašava, najbiokompatibilniji materijal za ljudsku kost.
Uspješnost dentalne implantologije
Dentalna implantologija pruža rješenja za sve oblike bezubosti, od nedostatka jednog zuba, preko djelomičnih bezubosti do sanacija potpunih bezubosti.
"U nekim slučajevima kada je u pitanju nedostatak jednog zuba radi se o brzoj i jednostavnoj terapiji, dok je kod nekih slučajeva potrebno višemjesečno multidisciplinarno specijalističko liječenje koje nekad iziskuje, prije svega, augmentaciju ili nadoknadu izgubljene kosti alveolarnog grebena sa vještačkim materijalima, pa tek onda ugradnju implantata u drugoj fazi", precizira dr. Sulejmanagić i dodaje da se uspješnost implantološke terapije kreće od 95 posto do 100 posto što je svrstava u najsigurniju i najtrajniju moguću terapiju u stomatologiji.
Proces ugradnje dentalnih implantata
Ovaj specijalista oralne hirurgije navodi da se ugradnja, odnosno, implantacija dentalnog implantata u najvećem procentu izvodi u lokalnoj anesteziji.
"Hirurški zahvat mora biti izveden vrlo nježno, odnosno, potpuno atraumatski. Instrumentarij kao i svi neophodni materijali moraju biti sterilni i odgovarati strogim zahtjevima preciznosti, a kompletna hirurška procedura se izvodi prema strogim kriterijumima asepse. Ako se ugradnja implantata izvodi pod ovakvim kriterijumima može se stvoriti i održati čvrsta struktura i funkcionalna veza između bioloških i nebioloških materijala (implantata)", kaže dr. Sulejmanagić.
Hirurški zahvat se odvija u dvije faze – dvofazna metoda. Prva faza implantacije je sama ugradnja implantata, a druga faza je otvaranje implantata, nakon čega slijedi protetska nadogradnja – funkcionalna rehabilitacija.
"Period cijeljenja – srastanja implantata za okolne koštane strukture (oseointegracija) je minimalno za donju vilicu od tri do četiri mjeseca a za gornju vilicu od pet do šest mjeseci. U ovom periodu pacijenti se služe sa svojim adaptiranim starim protezama ili se uradi privremeni protetski nadomjestak", kaže naš sugovornik i naglašava da je za kvalitetan implantološki rad neophodna tijesna suradnja između oralnog hirurga (implantologa), protetičara, zubnog tehničara i sestre instrumentarke.
Prednosti implantata
Kada je riječ o prednostima implantata, ističe da oni predstavljaju gotovo savršen nadomjestak za izgubljeni zub, ne samo vizualno, već i funkcionalno.
"Za razliku od mostova i proteza, njihova ugradnja ne zahtijeva brušenje, odnosno oštećivanje susjednih, zdravih zuba. Mostovi i proteze ne mogu zaustaviti procese resorpcije kosti i povlačenja zubnog mesa do kojih dolazi nakon gubitka zuba - ugradnja implantata u potpunosti će spriječiti ove pojave", kaže dr. Sulejmanagić.
Nepovoljna stanja
Na pitanje koja su to eventualna stanja kod kojih se ne preporučuje ugradnja implantata, ovaj specijalista oralne hirurgije ističe da kako postoje indikacije za ugradnju implantata, također, postoje i kontraindikacije odnosno nepovoljna stanja kod kojih se ne preporučuje implantacija.
"Između ostalih i akutne bolesti upale i infekcije na mekim tkivima (zubnom mesu) predstavljaju kontraindikaciju za ugradnju implantata. Radi bolje informiranosti vaši čitatelja navest ću još neka stanja kod kojih se ne mogu ugraditi implantati: nedovoljan međuvilični prostor, patološki procesi na viličnim kostima, radijacijska terapija u području vilica, patološke promjene na oralnim sluznicama (hipertrofije, hiperplazije, fibromatoze i drugo), pušenje preko 20 cigareta dnevno. Potom, tu su i kontraindikacije i kod sistemskih poremećaja – poremećaj metabolizma, hematološke bolesti, srčane i cirkulatorne bolesti. Endokrini poremećaji, fizičke i psihičke stresne situacije te nespremnost pacijenta da održava strogu oralnu higijenu, a to zaključuje implantolog na osnovu kliničkog pregleda i stanja preostalih prirodnih zuba", precizira ovaj stručnjak orale hirurgije.
Manjak vilične kosti
Naš sugovornik nadalje objašnjava da je manjak vilične kosti jedan od osnovnih problema s kojim se mogu suočiti kandidati za implantate. No, i to se, kako ističe, može uspješno riješiti.
"U gornjoj vilici u takvoj situaciji radi se sinus lift - hirurški zahvat u lokalnoj anesteziji kojem je cilj nadomjestiti kost u stražnjem području gornje vilice. To se postiže podizanjem dna sinusa. Iako će se ponekad ugradnja implantata obavljati istovremeno s podizanjem sinusa, kod težih se slučajeva postupak ugradnje ipak mora odgoditi jer je najprije potrebno obaviti rekonstrukciju kosti. Augmentacija kosti se obavlja ili presađivanjem vlastite ili dodatkom umjetne kosti, kaže dr. Nedim Sulejmanagić.
NajDoktor.ba
Slični članci
