Klinička prezentacija plućne embolije ovisna je o stepenu smanjenja plućnog krvotoka i varira u rasponu od potpuno neprimjetnih stanja, preko blažih (prolazna kratkotrajna bol u prsima praćena osjećajem nedostatka zraka) i težih životno ugrožavajućih oblika (naglo smanjenje arterijskog pritiska na vrijednosti manje od 90 mmHg, otežano disanje, bljedilo, preznojenost, poremećaji svijesti), pa do iznenadne smrti.
U više od 95% bolesnika plućna embolija nastaje zbog embolizacije ugruška iz dubokih natkoljeničnih vena. Pojednostavljeno rečeno plućna embolija smatra se zbog toga komplikacijom duboke venske tromboze. Venski tromboembolizam (VTE), koji čine duboka venska tromboza (DVT) i plućna embolija (PE), ozbiljna je i česta kardiovaskularna bolest povezana s rizikom za hronične komplikacije, na primjer posttrombotički sindrom, ponavljanje bolesti pa čak i smrt.
Trajni i prolazni faktori rizika venskog tromboembolizma
Faktori rizika mogu biti trajni (nasljedni/genetski) i prolazni (stečeni).
U trajne ubrajamo:
- porodičnu sklonost za nastajanje ugruška
- genetske poremećaje u zgrušavanju krvi
Prolazni faktori rizika obuhvataju:
- trudnoću i razdoblje neposredno nakon trudnoće
- primjenu hormonskog nadomjesnog liječenja ili oralnih kontraceptivnih sredstava
- povrede
- opekotine
- dugotrajne hirurške zahvate
- dugotrajnu nepokretnost/imobilizaciju, na primjer, nakon moždanog udara, imobilizacija sadrenom udlagom nakon prijeloma noge
- aktivnu malignu bolest
- podatak o ranijem venskom tromboembolizmu
- putovanje duže od šest do osam sati
- povećanu tjelesnu masu
- životnu dob veću od 75 godina
Više faktora prisutnih istovremeno značajno povećava rizik. Kod nekih pacijenata uzrok venskog tromboembolizma nije moguće utvrditi i tada govorimo o idiopatskom, neprovociranom, odnosno venskom tromboembolizmu nepoznatog uzroka.
Prepoznavanje rizika za nastajanje venskog tromboembolizma osnovna je pretpostavka njegovog sprečavanja. U visoko rizičnim stanjima poput višesatnog hirurškog zahvata u trbušnoj šupljini ili ugradnje proteze kuka, potkožnom primjenom injekcija nisko-molekulskog heparina moguće je značajno smanjiti nastajanje ugruška u dubokim venama udova i posljedičnu plućnu emboliju.
Dugotrajnom, ponekad i doživotnom, primjenom lijekova poput varfarina ili direktnih oralnih antikoagulansa kod pacijenata koji su preboljeli plućnu emboliju, moguće je u značajnom postotku smanjiti njezino ponavljanje.
Slični članci
