Poremećaj zgrušavanja krvi (trombofilija) tema je s kojom se često susrećete kod ljekara i u svakodnevnom životu. Međutim rijetko se spominje da je pravi rizik za zgrušavanje krvi zapravo interakcija nasljednih i stečenih poremećaja s okolišnim faktorima rizika i načinom života pojedinca.
Pušenje, hormoni, pretilost, povišene masnoće u krvi, šećerna bolest, trudnoća, spol, sjedilački način života, operativni zahvat, privremena imobilizacija, samo su neki od faktora rizika koji uz gensku predispoziciju mogu biti pokretač stvaranja krvnog ugruška (tromba).
Iako savremena medicina još uvijek na nasljedne poremećaje ne može u potpunosti djelovati, poznavanje istih je jako bitno kako bi bili svjesni „veličine“ rizika nastanka poremećaja zgrušavanja krvi.
Oko 1-2% slučajeva venske tromboembolije (VTE), najčešćeg oblika poremećaja zgrušavanja krvi, završava smrću te je identifikacija pojedinaca s genskom predispozicijom za poremećaje koagulacije u tim slučajevima presudna.
Nasljedni faktori za stvaranje krvnih ugrušaka
Najčešći nasljedni faktori predispozicije za stvaranje krvnih ugrušaka su genske promjene (mutacije) faktora koagulacije: Faktor V Leiden, protrombin 20210G>A, i inhibitor plazminogen aktivatora 4G/5G (PAI1). Uz navedene polimorfizme postoji i određena korelacija rizika tromboembolije s polimorfizmom u genima za metilentetrahidrofolat reduktazu (MTHFR), enzimu koji sudjeluje u razgradnji homocisteina, jednog od faktora rizika za moždani udar. Ova stanja nasljeđuju se autosomalno dominantno - što znači da je za povećani rizik dovoljna samo jedna mutacija gena i da je šansa da će ta mutacija biti prisutna kod rodbine u prvom koljenu (roditelji, braća, sestre i djeca) 50 posto.
U gotovo svim slučajevima to znači da je, ukoliko je osoba pozitivna na nasljedni poremećaj zgrušavanja krvi, bar jedan od roditelja također pozitivan.
Posebno rizičnu skupinu predstavljaju žene. U trudnoći, kao i pri uzimanju hormona, rizik je povećan više puta. Kod trudnica je, između ostalog, povišena koncentracija faktora zgrušavanja te stvaranje trombina, što povećava rizik od pojave venske tromboembolije i do 4 puta. Kod 50% žena koje su imale opetovane spontane pobačaje uočen je genski poremećaj zgrušavanja krvi.
Žene koje koriste kombinovanu hormonsku kontracepciju (KHK), a imaju genske promjene faktora koagulacije (najčešće promjene na genima Faktora V, protrombin i PAI1) mogu imati povećan rizik za vensku tromboemboliju i do 32 puta.
Agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) i Evropska agencija za lijekove (EMA) navode da postoje razlike u riziku razvoja venske tromboembolije (VTE) kod korištenja različitih kombinovanih hormonskih kontraceptiva zbog čega bi se svaka žena trebala posavjetovati s ginekologom koje genske pretrage treba napraviti prije korištenja KHK te koji je KHK najbolji izbor za nju.
Kod arterijske tromboze interakcija Faktora V Leiden i pušenja ili nekih drugih faktora rizika kod mlađih ljudi može izazvati akutni infarkt miokarda. Potvrđeni uzročnici nastanka tromboze, odnosno ishemijskog moždanog udara, kod osoba mlađih od 65 godina su Faktor V Leiden, protrombin iMTHFR, ali određenu ulogu imaju i drugi genski faktori tromboze.
Zašto je potrebno genetičko testiranje?
Genetičko testiranje tj. utvrđena genska predispozicija za poremećaj zgrušavanja krvi pomaže u donošenju odluke o promjeni životnih navika (smanjenje težine, bavljenje tjelovježbom, prestanak pušenja). Ono može pomoći ranom dijagnosticiranju i liječenju krvnog ugruška jer će i osobe koje znaju da imaju genetičku predispoziciju, ali i njihova rodbina pozornije obratiti pažnju na simptome zgrušavanja krvi.
Ipak, činjenica da neka osoba ima gensku predispoziciju ne znači da će zasigurno imati krvni ugrušak ili s njim povezano stanje (npr. spontani prekid trudnoće). Stoga je jako važno prepoznati i odrediti faktore rizika koje nosimo kako bi na vrijeme reagovali i smanjili mogućnost javljanja poremećaja zgrušavanja krvi.
NajDoktor.ba/Dr. sc. Vedrana Škaro, dipl. ing mol. biol./ordinacija.hr
