Opis bolesti
Spada u grupu vaskulitisa (lat. vasculitis), tj. upalom malih i srednjih krvnih sudova, naročito koronarnih arterija (arterija koje snabdijevaju srce krvlju), kod kojih se može javiti aneurizma (proširenje), a rjeđe stenoza (suženje) arterija. U medicinskoj literaturi prvi ju je 1967. godine opisao japanski pedijatar Tomisaku Kawasaki po kojem je kasnije i dobila ime. Dr. Kawasaki bolest je nazvao "mukokutanim limfonodalnim sindromom". Nekoliko godina kasnije opisane su komplikacije na srcu u smislu aneurizme odnosno proširenja koronarnih arterija.
"Mehanizam razvoja bolesti nije razjašnjen, ali se pretpostavlja da u njenom nastanku ulogu igraju genetska sklonost i infekcija. Na ulogu genetike ukazuje činjenica da se bolest znatno češće javlja u nekim porodicama, naročito u sjeveroistočnoj Aziji. S druge strane, na ulogu infekcije jasno upućuje jak porast brojeva oboljele dijece u krajevima teško pogođenim pandemijom koronavirusa, kao što je slučaj u sjevernoj Italiji", pojašnjava mr. dr. Adnan Delić.
Simptomi i znakovi
Kawasaki bolest prvenstveno se manifestira visokom temperaturom. Za vrijeme akutne faze djeca mogu razviti aseptički meningitis, hiperemiju bubnjića koja oponaša akutnu upalu srednjeg uha ili uveitis. Osim toga, javljaju se promjene na sluznicama kao što su konjuktivitis (upala sluznice oka), oštećenja kože i sluznica (crvenilo jezika, pucanje usana), crvenilo tabana i dlanova, te povećanje limfnih čvorova vrata.
"Neurološki ispadi ili komplikacije su rijetki, ali se mogu manifestirati kao pareza ličnog živca ili ataksija. Drugi češći simptomi su proljev, povraćanje, bolovi u trbuhu i upala pluća. Hidrops žučnog mjehura ponekad se javlja prve dvije sedmice bolesti i najčešće spontano prolazi. Artritis i artralgije također se često javljaju u akutnoj fazi te se u nekim slučajevima može pojaviti oticanje testisa, periferna gangrena i eritem kao početni znaci bolesti. Srećom, bolest je samoograničavajuća i kroz 10 do 14 dana prolazi akutna faza te djeca koja prime odgovarajuću terapiju najčešće nemaju nikakvih komplikacija.", navodi Delić.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike. Ljekar procjenjuje stanje i stimpome bolesnika te tako donosi odluku o dijagnozi. Definitivna dijagnoza se postavlja ako visoka temperature traje 5 dana ili duže uz sljedećih 5 simptoma: obostrani konjuktivitis, povećani limfni čvorovi, osip po koži, promjene na jeziku i usnicama, rukama i nogama. Trenutno ne postoji specifičan laboratorijski test koji bi direktno potvrdio dijagnozu Kawasakijeve bolesti.
"Potrebno je da vam ljekar uradi inicijalni elektrokardiogram (EKG) i ehokardiogram. Na EKG-u se promjene registriraju u 50% slučajeva i uključuju tahikardiju (ubrzan rad srca), blok u provođenju srčanih impulsa, promjene izgleda ST spojnice i T valova. Na ehokardiogramu je moguće vidjeti aneurizme (proširenja) koronarnih arterija koje se javljaju u 25% neliječene djece. Ukoliko se takve promjene nađu, potrebni su kontrolni ehokardiogrami i dodatne pretrage za procjenu stanja na krvnim žilama srca.", naveo je Delić.
Liječenje
Većina djece bude izliječena, međutim neki pacijenti razvijaju komplikacije na srcu uprkos pravovremenoj terapiji. Bolest se ne može spriječiti, ali je potrebno doći do dijagnoze dovoljno rano kako bi se odmah započelo s liječenjem i tako izbjegle komplikacije na srcu.
Svako dijete za koje se sumnja da boluje od Kawasakijeve bolesti potrebno je primiti na bolničko liječenje zbog praćenja zdravstvenog stanja u svrhu otkrivanja eventualnih komplikacija na srcu.
