Zdrava životna sredina, kvalitetno zadovoljene osnovne životne potrebe (voda, hrana, uvjeti stanovanja, tehnička pomagala) utječu na zdravlje pojedinca i društva u cjelini. Još u antičko doba ljudi su negodovali zbog lošeg zraka u gradovima (uglavom posljedica dima nastalog loženjem i neugodnog mirisa otpadnih voda).
Zagađenost zraka veoma je prisutno u gradovima, naročito mega-polisima, kao i velikim industrijskim centrima. Sastav gradskog zraka izmijenjen je u odnosu na prirodni, jer je smanjena količina kisika, a povećana količina ugljičnog dioksida i drugih štetnih plinova, koji se ispuštaju iz industrijskih postrojenja, toplinsko-energetskih objekata, automobila.
U mnogim zemljama indeks kvaliteta vazduha (AQI- od engl Air Quality Index) i UV-indeks sastavni su dio svakodnevne vremenske prognoze. Ovi izvještaji su postali dio modernog života i, na osnovu podataka koje oni pružaju, ljudi planiraju.
Globalno zagađenje vazduha predstavlja uvećanje sadržaja dugovječnih zagađujućih materija u atmosferi menjajući njen sastav, hemijske procese i dinamiku, dovodeći do klimatskih promjena i smanjivanja štita od UV-zračenja u formi stratosferskog ozonskog sloja.
Na aerozagađenje u gradovima utječe broj dana sa vrijednostima polutanata preko standarda, procenat i vrijeme izloženosti stanovništva.
Reakcija ljudi na aerozagadjenje značajno varira. Kod nekih ljudi se javljaju izraženi simptomi, dok se kod određenog broja ljudi simptomi uopšte ne javljaju. Simptomi idu od fizičke i fiziološke neprijatnosti, nespecifičnih znakova, do blagih ili jačih kliničkih manifestacija bolesti ili smrti. Vrlo važna činjenica je da kod većeg broja ljudi simptomi nestaju sa poboljšanjem kvaliteta vazduha.
Aerozagađenje se kod ljudi može manifestirati vrtoglavicaom, glavoboljom, crvenilom i svrbež u očima, curenjem iz nosa, kašljem i otežanom disanjem, grloboljom, šištanjem u grudima, bolom u prsima, sklonošću prehladama i alergija, te pogoršanjem postojećih plućnih i srčanih bolesti. Bolesti povezane s onečišćenim zrakom jesu astma, bronhitis, emfizem pluća, srčane i druge plućne bolesti i respiratorne alergije. Smatra se da u svijetu godišnje više ljudi umire vezano za onečišćeni zrak, nego u prometnim nesrećama.
Polutanati iz vazduha oštećuju i iritiraju vazdušne puteve i pluća (ozon, sumpor dioksid, kiseli aerosoli, azotni oksidi, čestice), djeluju neurotoksično (živa, olovo, toluen), kancerogeno (nikl,azbest).
Sumpor dioksid kod akutne izloženosti može dovesti do boli u očima, ustima i grudima, suzenje očiju, povećanju sekrecije iz nosa, grča bronhijalnih mišića (bronhokonstrikcija), kašlja, sviranje u grudima, suhoća grla i nosa.
Izduvni gasovi motornih vozila sadrže brojna jedinjenja. Primarno štetne supstance, koje se nalaze u izduvnim gasovima motornih vozila, su: ugljen dioksid (CO2), ugljen monoksid (CO), azotni oksidi, olovo, sumporni dioksid (SO2), isparljive organske i čvrste supstance. Brojni su efekti povećanih koncentracija ugljen-monoksida (vrtoglavica, slabost, mučnina, zamor, konfuzija), a azotni oksidi povećavaju učestalost respiratornih simptoma, pogoršanja stanja kod astmatičara, te dovode do češćih hospitalizacija.
Hronična izloženost sumpor-dioksidu najčešće dovodi do pojave respiratornih simptoma, povećanja hospitalizacija, pogoršanja stanja kod asmatičara, utiče i na kardiovaskularni, koštani i reproduktivni sistem, dovodi do promjene nekih sastojaka krvi.
Istraživanja povezuju porast koncentracije čestica sa povećanom učestalošću karcinoma pluća. To se naročito odnosi na čestice koje imaju u sebi ekstrakte organskih materija, kao i na kisele komponente čestica.
Povećana koncentracija suspendiranih štetnih čestica u udahnutom zraku može izazvati povećano obolijevanja od akutnih respiratornih, ali i malignih oboljenja, naročito kod djece. Kod starijih osoba sa već prisutnim obolijevanje od hroničnih respiratpoornih oboljenja, ovakvo aerozagađenje može pogoršati i dovesti do prolongiranog obolijevanja, češćih posjeta doktoru, povećanog broja hospitalizacija, pa i smrtnog ishoda.
Određeni deo populacije kao što su djeca, starije osobe i hronični bolesnici su najosetljiviji i ispoljavaju simptome i kod vrlo niskih koncentracija polutanata u vazduhu.
Koliki će biti intenzitet ispoljenih efekata zavisi prije svega od osobina prisutnog polutanta ili kombinacije polutanata, koncentracije i dužine izloženosti, veličine i rasprostranjenosti izvora emisije, lokalnih meteoroloških uslova..
Mjere prevencije nastoje spriječiti ili smanjiti onečišćivanje zraka. Prvenstveno se preporučuje korištenje tehnoloških procesa koji ne zagađuju zrak ili «čista tehnologija», te pravilan izbor goriva, odnosno smanjivanje upotrebe fosilnih goriva. Nadalje, preporučava se kontrola emisija u toku i nakon sagorijevanja, te korištenje dodatnih filtara na ispustima u zrak. Prije svega, potrebna je promjena načina života u smislu manjeg trošenja energije ili upotrebe alternativnih izvora.
Na individualnom planu neophodno je izbjegavati kretanje u danima izraženog aerozagađenja, a kod pojave akutnih simptoma ili pogoršanja postopjećih hroničnih plućnih oboljenja, potrebno je što prije zatražiti savjet ljekara i otpočeti liječenje radi preveniranja ozbiljnih komplikacija bolesti.
Prof dr Hasan Žutić
Specijalista za plućne bolesti
(https://www.facebook.com/poliklinikasunceagram/posts/323209151222433)
Slični članci
