Ovisnost o psihoaktivnim supstancama (pored savremenih nehemijskh ovisnosti ) spada u kategoriju hroničnih bolesti mozga s visokom vjerovatnoćom za pojavu recidiva. Imperativni cilj svakog liječenja je prevencija recidiva i pogoršanja osnovne bolesti.

Zloupotreba droga jedan je od vodećih javnozdravstvenih problema u svijetu. Glavna skupština UN-a 1987. godine proglasila je 26. juni Međunarodnim danom borbe protiv zloupotrebe droga i nezakonite trgovine drogama. Liječenje bolesti ovisnosti spada u najteže poduhvate u medicinskoj praksi.

"Za uspjeh u liječenju neophodan je stav konstruktivne saradnje kao osnovni uslov za uspijeh liječenja. Jasan stepen motivacije za liječenje. Ukoliko izostaje na početku liječenja treba raditi na razvijanju motivacije. Pacijent ne smije da doživi liječenje kao oblik prisile koji mu drugi nameću, već kao potrebu koja proističe iz ličnih motiva i potreba. Prvi kontakt vrlo je značajan i često može biti presudan za krajnji ishod liječenja. Pri prvom susretu treba isključiti roditelje, da bi se ovisnik mogao otvoriti", pojašnjava prim. dr. Miloš Pokrajac, spec. neuropsihijatar, šef Odjeljenja za narkomaniju u Zavodu za bolesti ovisnosti KS.

Terapeut treba imati dobronamjeran stav i dobro poznavati problem bolesti ovisnosti.

"Terapeut koji radi s ovisnicima treba da pokaže dosta elastičnosti i izvjesnu liberalnost na relaciji terapeut - pacijent. Isto tako treba da postavi granice, norme uzajamnog ponašanja, tako da se sačuva i ličnost terapeuta kao i ličnost pacijenta. Početni neuspjesi u liječenju i asocijalno ponašanje ovisnika mogu da obeshrabre terapeuta i ostale članove terapijskog tima", navodi Pokrajac.

Za dobar ishod liječenja potrebno je da:

  • Dolazak kod ljekara treba da bude dobrovoljan - to podrazumijeva pozitivnu (svjesnu želju i odluku da se liječi) i adekvatnu (svjesno saznanje zašto želi da se liječi i šta time dobiva) motivaciju;
  • Potrebno je da pacijent prekine s uzimanjem psihoaktivnih supstanci (droge) - u čemu mu pomaže ljekar (na stručnom) i porodica (na moralnom, emotivnom i svakom drugom planu);
  • Da prekine sve kontakte s osobama s kojima je bio u kontaktu u vrijeme zajedničke zloupotrebe ili nabavke droge.

Proces liječenja se provodi putem:

  • Medikamentozneterapije;
  • Individualne i grupne psihosocioterapije: psihoterapija, socioterapija, porodična terapija, radno-okupaciona terapija, grupe za podršku, psihosocijalne intervencije;
  • Dugoročna rehabilitacija i resocijalizacija putem terapijske komune.

Proces liječenja odvija se u slijedećim fazama:

  • Inicijalna faza - faza donošenja odluke
  • Predhospitalna faza - faza razvijanja motivacije
  • Faza detoksikacije
  • Post - detoksikacijska faza - faza psihosocijalne rehabilitacije
  • Produžena rehabilitacija i resocijalizacija - terapijska komuna

Liječenje ovisnika u vrijeme koronavirusa:

Razmjere pandemije virusom SARS-CoV2 su bile neočekivane za sve države svijeta, kako za zdravstvene radnike tako i za pacijente, a naročito za osobe koje imaju neku hroničnu bolest u šta spadaju i ovisnici o psihoaktivnim supstancama (PAS). Porast broja oboljelih od COVID-19 zahtjevao je da svaki zdravstveni sistem traži vlastita rješenja.

Posebni faktori rizika kod ovisnika tokom pandemije COVID-19:

Već kompromitovan imunološki sistem ovisnika pogodna je podloga virusu za nesmetano naseljavanje i osvajanje organizma. Prisutan je i fenomen stigmatizacije ovisnika (otežan pristup zdravstvenim službama, a bio je prisutan i za osobe zaražene koronavirusom). Prisutna su i druga oboljenja uz ovisnost (tjelesni i/ili psihički).

Terapijska zajednica Kampus, ustanova za pomoć ovisnicima, osnovana je 2003. godine i nalazi se u Rakovici nadomak Sarajeva. Ulaganje u prevenciju i tretmane neuporedivo se isplati, u odnosu na represivne mjere, tako da novac uložen u tretmane mnogostruko se vraća u cilju smanjenja broja ovisnika. Osobe koje se prijavljuju na tretman u Kampus su uglavnom mlađe osobe koje nisu u stanju samostalno da se bore s ovisnošću.

"Ovisnost o drogama je kompleksan problem koji se negativno odražava kako na ovisnika, tako i na njegovo socijalno okruženje, najprije porodicu. Većina naših bivših korisnika i danas kvalitetno i prosocijalno žive bez droge i aktivni su članovi društva. Veoma bitna faza tretmana za korisnike jeste proces socijalne integracije koji podrazumjeva sveukupno ostvarenje korisnika u svakom aspektu. Činjenica je da je pandemija koronavirusa ostavila traga na sve aspekte života pa tako i na ovisničku populaciju. Zbog vanrednih okolnosti, mnoge osobe koje kvalitetno apstiniraju, dovode se u opasnost da teško doživljavaju vrijeme izolacije, te su izloženi pojavi recidiva", navodi dr. sc. Šahim Kahrimanović, šef službe za stručno-terapijske poslove.