Roditelji koji prvi put imaju prvačića, polazak u prvi razred najstresnije preživljavaju. A prvačići se ne uzbuđuju mnogo zbog novina koje ih očekuju... Roditelji su puni pitanja, dilema, briga i strahova. 

Najčešća pitanja ili brige su:

1. Treba li da zna da čita i piše?

Naravno da, ne. Škola uostalom i služi da bi se djeca uz pomoć stručne osobe opismenila.

2. Da li i koliko treba da mu pomažem?

Roditelji ne treba previše da se mješaju u dječje školske obaveze i da umjesto njih rade domaće zadatke. Ne treba ni da im pakuju stvari za školu. Dovoljno je da im nekoliko puta pokažu kako da prema rasporedu časova spakuju knjige i pribor da bi oni to kasnije radili sami.
Dijete kome se previše pomaže teško će se osamostaliti i steći radne navike. Zato ga pustite da samo piše domaći, a vi eventualno, kada završi, prekontrolišite da li je dobro rješilo zadatke. Ako ima grešaka, nemojte odmah da ih ispravljate, već pustite njega da traga za ispravnim rješenjem.

3. Kako da mu nametnem radne navike?

Zajedno s djetetom napravite plan aktivnosti koji mora da se poštuje. Naviknite ga da, kada dođe iz škole, prvo treba da se malo odmori, jede i onda krene da uči i piše domaće zadatke. Biće mu od velike pomoći ako se navikne da uči i rješava domaće zadatke svakog dana u isto vrijeme. Osim što treba da ima ustaljeno vrijeme za učenje, mora da ima i mjesto u kući gdje će uvjek učiti. Najbolje je da to bude njegov radni sto, ali ako nemate uslova da mu ga obezbjedite, zajedno izaberite neki kutak u kući koji će služiti za učenje. Veoma je važno i da shvati kako školske obaveze treba da mu budu na prvom mjestu. Roditelji treba da znaju da đak prvak ne može učiti više od pola sata bez pauze i zato, ako za to vrijeme ne može da završi sve obaveze, neophodno je da napravi pauzu od sat-dva.

4. Šta sada sa njegovim igračkama?

Polazak u školu ne znači da je vrijeme igre prošlo jer igra je dječja potreba i nikako ne predstavlja gubljenje vremena. Kroz igru s vršnjacima dijete se socijalizuje, uči pravila ponašanja, a kroz igranje s igračkama oblike, vježba motoriku, razvija kreativnost. Zbog svega toga dijete treba da nastavi da se igra, a polaskom u školu mjenja se samo to što prvo mora da završi domaće zadatke, pa tek onda da se igra. Zato igračke ne treba sklanjati. Jedino treba ubaciti neke nove didaktičke – što više kockica i slagalica, lopte i lutke zadržati, dječacima ne braniti da se druže s automobilčićima.

5. Vannastavne aktivnosti?

Ovde je najbitnije naći pravu mjeru. Kao što nije dobro da dijete nema nikakve vannastavne aktivnosti, tako ne valja ni kada ih roditelji upisuju na sve i svašta, pa djeca ne mogu sve da postignu i vječito su umorna. Prvih nekoliko mjeseci, dok se ne naviknu na novu sredinu, prvačiće je najbolje i ne upisivati na vannastavne aktivnosti. Kada se priviknu na školu i učenje, shodno interesovanjima djeteta treba odabrati neki sport ili neku drugu sekciju, ali najviše dvije. Sat-dva nedeljno dodatnih aktivnosti za njih sasvim su dovoljni.

Više možete pročitati na ringeraja.ba