Šta je to Peyronijeva bolest?
Peyronijeva bolest (Mb. Peyroni, Induratio penis plastica) je poremećaj u kojem dolazi do stvaranja ožiljnog tkiva, odnosno plaka, u penisu – muškom organu za uriniranje i seksualne odnose. Plak se nakuplja unutar tkiva guste, elastične membrane, koja se naziva tunica albuginea. Najčešća mjesta zahvaćena plakom su vrh ili dno penisa. Kako se plak nakuplja, penis se krivi ili savija, što može izazvati bolne erekcije. Zakrivljenost penisa može učiniti seksualni odnos bolnim, teškim, ili nemogućim. Peyronijeva bolest započinje upalom, ili otocima, koji mogu prerasti u tvrdi ožiljak.
Plak koji se razvija u Peyronijevoj bolesti nije isti plak koji se može razviti u arterijama. Plak u Peyronijevoj bolesti je dobroćudni, odnosno nekancerozni, i nije tumor. Peyronijeva bolest nije zarazna ili izazvana nekom prenosivom bolešću.
Istraživači su isprva mislili da je Peyronijeva bolest oblik impotencije, koja se danas naziva erektilnom disfunkcijom (ED). ED se dešava kada je kod muškarca nemoguće postići ili održati erekciju dovoljno čvrstu za seksualni odnos. Neki muškarci sa Peyronijevom bolesti mogu imati i ED. Obično se muškarci s Peyronijevom bolešću upućuju urologu – doktoru koji je specijaliziran za seksualne i urinarne probleme.
Kako dolazi do erekcije?
Do erekcije dolazi kada se povećava protok krvi do penisa, što ga čini širim i čvršćim. Dvije duge komore unutar penisa, koje se nazivaju corpora cavernosa, sadrže spužvasto tkivo koje povlače krv prema komorama. Spužvasto tkivo sadrži glatke mišiće, vezivna tkiva i prostore, te vene, i arterije. Tunica albuginea okružuje corpora cavernosa. Uretra, cjevčica koja nosi urin i spermu iz tijela, prolazi duž donje strane corpora cavernosa u sredini treće komore, koja se naziva corpus spongiosum.
Erekcija zahtijeva precizan slijed događaja:
- Erekcija započinje osjetilnom ili mentalnom stimulacijom, ili kombinacijom obje. Stimulus može biti fizički kontakt ili seksualna slika ili misao.
- Kada mozak osjeti seksualni nagon, šalje impulse lokalnim živcima u penisu, koji izazivaju opuštanje mišića corpora cavernosa. Kao rezultat, krv teče kroz arterije i ispunjava prostore u corpora cavernosa, kao voda koja natapa spužvu.
- Krv stvara pritisak u corpora cavernosa, čineći da se penis proširi.
- Tunica albuginea pomaže zarobljavanju krvi u corpora cavernosa, održavajući erekciju.
- Erekcija završava nakon postizanja vrhunca ili nakon prestanka seksualnog nagona. Mišići u penisu se grče, kako bi zaustavili priliv krvi. Vene se otvaraju i dodatna krv izlazi iz penisa nazad u tijelo.
Šta izaziva Peyronijevu bolest?
Medicinski stručnjaci ne znaju tačan uzrok Peyronijeve bolesti. Mnogi vjeruju da ona može biti posljedica:
- Akutne ozljede penisa
- Hronične, ili ponavljane ozljede penisa
- Autoimune bolesti – poremećaja u kojem imunološki sistem organizma napada sopstvene ćelije i organe
Ozljede penisa
Medicinski stručnjaci vjeruju da udaranje ili savijanje penisa može oštetiti tkivo koje se nalazi iznutra. Muškarac može ozljediti penis tokom seksualnog odnosa, atletske aktivnosti, ili nesreće. Ozljeda dovodi do raskidanja krvnih žila, što dovodi do krvarenja i oticanja unutar slojeva tunicae albugineae. Otok unutar penisa blokira dotok krvi kroz slojeve tkiva u penisu. Kada krv ne može normalno da teče, može doći do stvaranja ugrušaka i zarobljavanja ćelija imunog sistema. Kada se ozljeda zaliječi, ćelije imunog sistema mogu oslobađati tvari koje dovode do stvaranja viška ožiljnog tkiva. Ožiljno tkivo se nakuplja i formira plak unutar penisa. Plak smanjuje elastičnost tkiva i fleksibilnost penisa tokom erekcije, dovodeći do zakrivljenja. Plak može dodatno otvrdnuti, zbog kalcifikacije – procesa u kojem se kalcijum nakuplja u tkivima.
Autoimune bolesti
Neki medicinski stručnjaci misle da Peyronijeva bolest može biti dio autoimune bolesti. Obično imunološki sistem predstavlja način zaštite organizma od infekcije, putem identifikacije i uništavanja bakterija, virusa, i drugih, potencijalno štetnih stranih tvari. Muškarci koji imaju autoimune bolesti mogu razviti Peyronijevu bolest kada imunološki sistem napada ćelije u penisu. Ovo može dovesti do upale u penisu, te uzrokovati stvaranje ožiljka. Medicinski stručnjaci ne znaju šta izaziva autoimune bolesti. Neke autoimune bolesti, povezane sa Peyronijevom bolešću, zahvaćaju vezivna tkiva. Vezivno tkivo je specijalizirano tkivo koje pruža potporu, spaja ili razdvaja različite vrste tkiva i organa u tijelu.
Koliko je česta Peyronijeva bolest?
Istraživači procjenjuju da Peyronijeva bolest pogađa od 1% do 23% muškaraca, starosne dobi između 40 i 70 godina. Međutim, stvarna slika pojave Peyronijeve bolesti je moguće i viša, zbog stida muškaraca, ali i ograničenih izvještaja zdravstvenih radnika. Bolest je rijetka kod mladih muškaraca, iako je izvještena i kod muškaraca u njihovim tridesetim godinama života. Šanse za razvijanje Peyronijeve bolesti se povećavaju sa godinama.
Ko je podložniji razvijanju Peyronijeve bolesti?
Sljedeći faktori mogu povećati šanse muškarca za razvoj Peyronijeve bolesti:
- Energične seksualne ili neseksualne aktivnosti koje izazivaju mikroskopsku ozljedu penisa
- Određeni bolesti vezivnog tkiva i autoimune bolesti
- Porodična historija Peyronijeve bolesti
- Starenje
Energične seksualne i neseksualne aktivnosti
Muškarci čije seksualne ili neseksualne aktivnosti izazivaju mikroskopsku ozljedu penisa imaju veće šanse da razviju Peyronijevu bolest.
Bolesti vezivnog tkiva i autoimune bolesti
Muškarci koji imaju određene bolesti vezivnog tkiva i autoimune bolesti, mogu imati veće šanse za nastanak Peyronijeve bolesti. Čest primjer je stanje poznato kao Dupuytrenova bolest, neuobičajeno zadebljanje dlanova ruke, u obliku tračka. Dupuytrenova bolest je također poznata kao Dupuytrenova kontraktura. Iako je Dupuytrenova bolest prilično česta kod starijih muškaraca, samo oko 15% muškaraca sa Peyronijevom bolesti će također imati Dupuytrenovu bolest. Druge bolesti vezivnog tkiva koje se povezuju sa Peyronijevom bolesti uključuju:
- Plantarni fasciitis – upalu plantarne fascije, gustog tkiva na dnu stopala, koja spaja petnu kost sa nožnim prstima i stvara luk stopala
- Skleroderma – neuobičajen porast vezivnog tkiva, čineći ga gustim i tvrdim; skleroderma može izazvati oticanje ili bol u mišićima i zglobovima
Autoimuna oboljenja povezana sa Peyronijevom bolesti uključuju:
- Sistemski lupus eritematosus – upala i ozljeda različitih tkiva, uključujući zglobove, kožu, bubrege, srce, pluća, krvne sudove i mozak
- Sjögren sindrom – upala i ozljeda žlijezda koje stvaraju suze i pljuvačku
- Behcetov sindrom – upala krvnih sudova
Porodična historija Peyronijeve bolesti
Medicinski stručnjaci vjeruju kako Peyronijeva bolest može biti nasljedno. Naprimjer, muškarac čiji otac ili brat imaju Peyronijevu bolest, može imati veće šanse za nastanak bolesti.
Starenje
Šanse za nastanak bolesti se povećavaju s godinama. Promjene u elastičnosti tkiva penisa, koje se povezuju sa starenjem, mogu ga učiniti lako povredivim, kao i teže zacjeljivim.
Koji su znaci i simptomi Peyronijeve bolesti?
Znaci i simptomi Peyronijeve bolesti mogu uključivati:
- Tvrdu kvržicu na jednoj ili više strana penisa
- Bol tokom seksualnog odnosa ili tokom erekcije
- Zakrivljenost penisa sa ili bez erekcije
- Suženje ili skraćenje penisa
- ED (erektilna disfunkcija)
Simptomi Peyronijeve bolesti se mogu kretati od blage do teške. Simptomi se mogu razviti polako ili se odjednom pojaviti. U mnogim slučajevima, bol se vremenom smanjuje, iako zakrivljenost može ostati. U blažim slučajevima, simptomi mogu nestati bez izazivanja trajne zakrivljenosti.
Presjek zakrivljenog penisa tokom erekcije
Koje su komplikacije Peyronijeve bolesti?
- Nemogućnost seksualnog odnosa
- ED
- Tjeskoba ili stres, zbog seksualnih mogućnosti ili izgleda penisa
- Stres zbog veze sa seksualnim partnerom
- Problemi dobivanja djeteta, jer je odnos otežan
Kako je Peyronijeva bolest dijagnosticirana?
Urolog dijagnosticira Peyronijevu bolest na osnovu:
- Medicinske i porodične historije
- Fizikalnog pregleda
- Radiološki nalazi
Medicinska i porodična historija
Uzimanje medicinske i porodične anamneze je jedan od prvih koraka urologa, u dijagnostikovanju Peyronijeve bolesti. On ili ona će muškarcu postaviti sljedeća pitanja:
- Kakva je muškarčeva mogućnost postizanja erekcije?
- Kakve su poteškoće sa seksualnim odnosom?
- Kada su simptomi počeli?
- Kakva je porodična medicinska historija?
- Koje lijekove muškarac koristi?
- Sa kojim drugim simptomima se suočava?
- Da li pati od nekih drugih medicinskih stanja?
Fizikalni pregled
Fizikalni pregled može pomoći u dijagnosticiranju Peyronijeve bolesti. Tokom fizikalnog pregleda, urolog obično pregleda tijelo muškarca, uključujući i penis.
Urolog obično može osjetiti plak u penisu, sa ili bez erekcije. Ponekad će urolog morati pregledati penis tokom erekcije. Urolog u tom slučaju daje injekciju za izazivanje erekcije.
Radiološki nalazi
Za određivanje tačne lokacije naslaga plaka u penisu, urolog može uraditi:
- Ultrazvuk penisa
- RTG penisa
Za oba testa, posebno trenirani medicinski tehničar izvodi proceduru u ljekarovoj kancelariji, ambulanti, ili bolnici, a radiolog, ljekar koji se specijalizira u medicinskim snimanjima, tumači te slike. Pacijentu ne treba anestezija.
Ultrazvuk. Ultrazvuk koristi spravu, koja se zove sonda, koja odbija sigurne, bezbolne zvučne talase o organe, da bi stvorilo sliku njihove strukture.
RTG. RTG je slika kreirana koristeći radijaciju i zabilježena na snimku ili na računaru. Količina korištenog zračenja je mala. Muškarac legne na sto ili stoji tokom RTG snimanja, a tehničar može zatražiti od njega da mijenja položaj za dodatne snimke.
Kako se Peyronijeva bolest liječi?
Urolog može liječiti Peyronijevu bolest sa nehirurškim terapijama ili operacijom.
Cilj terapije jeste da se smanji bol i vrati te održava sposobnost seksualnog odnosa. Muškarci sa malim plakovima, minimalnom zakrivljenosti penisa, bez bola i zadovoljavajućom seksualnom funkcijom u većini slučajeva ne zahtijevaju liječenje, dok ne dođe do pogoršanja simptoma. Peyronijeva bolest se često razriješi sama, bez liječenja.
Urolog može preporučiti promjene u načinu života muškarca, da smanji rizik od nastanka ED, povezan sa Peyronijevom bolešću.
Nehirurško liječenje
Nehirurško liječenje uključuje lijekove i medicinske terapije.
Lijekovi. Urolog može propisati lijekove namijenjene za smanjenje zakrivljenosti penisa, veličine plaka, te upale. Muškarac može uzimati propisane lijekove za liječenje Peyronijeve bolesti oralno – na usta – ili urolog može dati lijek u obliku injekcije direktno u plak. Verapamil je tip topikalnog lijeka kojeg muškarac može nanositi na kožu preko plaka.
- Oralni lijekovi. Oralni lijekovi mogu uključivati:
- Vitamin E
- Kalijum para-aminobenzoat (Potaba)
- Tamoksifen
- Kolhicin
- Acetil-L-karnitin
- Pentoksifilin
- Injekcije. Lijekovi koji se daju u obliku injekcije direktno u plak uključuju:
- Verapamil
- Interferon alfa 2b
- Steroidi
- Kolagenaze (Xiaflex)
Trenutno je kolagenaza prvi i jedini lijek specifično odobren za upotrebu u liječenju Peyronijeve bolesti.
Medicinske terapije. Urolog može koristiti medicinske terapije za razbijanje ožiljnog tkiva i smanjenje veličine plaka i zakrivljenosti. Terapije za razbijanje ožiljnog tkiva mogu uključivati:
- Ultrazvuk visokog intenziteta, usmjeren na plak
- Radioterapija – visokoenergetske zrake, kao što su RTG zrake, usmjerene na plak
- Šok terapija – fokusirani elektrošok talasi usmjereni na plak
Urolog može koristiti ionotoforezu – bezbolna slaba električna struja niskog nivoa, koja se koristi za unošenje lijekova kroz kožu, preko plaka – da bi se smanjila veličina plaka, i samim tim, zakrivljenost penisa.
Urolog može koristiti i mehaničku trakciju i vakuum, za rastezanje ili savijanje penisa, radi smanjenja zakrivljenosti.
Hirurško liječenje
Urolog može predložiti operaciju, radi otklanjanja plaka ili ispravljanja penisa tokom erekcije. Medicinski stručnjaci preporučuju operaciju u slučajevima dugotrajne bolesti u kojoj:
- Simptomi nisu poboljšani
- Erekcija, odnos, ili oboje su bolni
- Zakrivljenost ili savijenost penisa ne dozvoljava muškarcu da ima seksualni odnos
Neki muškarci mogu razviti komplikacije poslije operacije, i nekada operacija ne ispravlja efekte Peyronijeve bolesti – kao što je skraćenje penisa. Neke hirurške metode mogu izazvati skraćivanje penisa. Medicinski stručnjaci preporučuju čekanje od godinu dana, ili više, od nastanka simptoma, prije operacije, zbog toga što je tok Peyronijeve bolesti različit kod svakog muškarca.
Urolog može preporučiti sljedeće operacije:
- Grafting. Urolog će odsjeći ili ukloniti plak i na to mjesto pripojiti dio kože, vene, ili materijala napravljenog od životinjskih organa. Ova procedura može ispraviti penis i vratiti dio izgubljene dužine Peyronijevom bolešću. Međutim, neki muškarci mogu iskusiti utrnulost u penisu i ED nakon operacije.
- Plikacija. Urolog će odstraniti ili uhvatiti dio tunicae albugineae sa suprotne strane plaka, što pomaže ispravljanju penisa. Ova procedura rjeđe izaziva utrnuće ili ED. Plikacija ne može povratiti dužinu penisa i može izazvati njegovo skraćenje.
- Implantiranje sprave. Urolog ugradi spravu u penis, koja može izazvati erekciju i pomoći ispravljanju penisa tokom erekcije. Penilni implantati se mogu razmatrati ukoliko muškarac ima i Peyronijevu bolest i ED. U nekim slučajevima će samo implantat adekvatno ispraviti penis. Ukoliko samo implantat ne ispravi penis, urolog može kombinirati ugradnju sa jednom ili ostale dvije operacije. Jednom kada muškarac dobije implantat, mora koristiti spravu za postizanje erekcije.
Urolog vrši ove operacije u bolnici.
Promjene životnog stila
Muškarac može napraviti zdrave promjene u životnom stilu, kako bi smanjio šanse za dobivanje ED, vezane za Peyronijevu bolest na sljedeće načine:
- Prestanak pušenja
- Smanjenje konzumacije alkohola
- Redovna vježba
- Izbjegavanje ilegalnih droga
Kako Peyronijeva bolest može biti prevenirana?
Istraživači ne znaju kako prevenirati Peyronijevu bolest.
Ishrana i nutricionizam
Istraživači nisu otkrili da ishrana i nutricionizam imaju ulogu u izazivanju ili preveniranju Peyronijeve bolesti.
Slični članci
