Vjerovatno se nikada niste zapitali kako bi vam život izgledao da ne možete osjetiti opojni miris vrućih kolača, tek okupane bebe ili borove šume kada odete na more ili planinu?
Ovaj zdravstveni problem zove se anosmija, a ljudi koji ga imaju ne osjećaju miris, ali preko nervnih završetaka na jeziku mogu da razlikuju slatko, slano, gorko i keselo, ali bez konkretnog ukusa. Poremećaj čula mirisa u priličnoj mjeri može da zagorča život. On, istina, nije opasan po život, ali svakako dovodi do određene vrste hendikepa u normalnom funkionisanju.
Ljudi uglavnom sami shvate da sa njihovim čulom mirisa i ukusa nešto nije u redu, ali često ne znaju ni kome da se obrate za pomoć.
Marlena Spieler jedna je od njih. Čulo mirisa je izgubila prije pet godina nakon saobraćajne nesreće u kojoj je ozbiljno povrijedila glavu. Glavu je izvukla, ali čulo mirisa nije.
Tako je žena koja je do sada napisala 20 kuhara i koja je bez greške mogla da namiriše najrazličitije arome začina i hrane, ostala hendikepirana. Pošto više nije mogla da razlikuje aromu limuna od mirisa bijelog luka, pala je u depresiju i potpuno zapostavila posao.
Sada ide na terapiju i sanja o tome da ponovo osjeti miris tek pečene hrskave, dimljene slanine.
Nema mirisa, ima agresije
Gibitak čula mirisa je traumatičan, iako mnogi ljekari ne misle tako. Smatraju da je život bez ovog čula moguć i da postoje mnogo ozbiljniji problemi sa kojima se ljudi suočavaju.
Međutim, studija naučnika sa Harvarda pokazala je da mirisi najsnažnije utiču na naše emocije, a da njihov nedostatak budi agesiju.
Tako je Molly Birnbaum, čuvena britanska kuharica i pekarka, nakon što je izgubila čulo mirisa, na svaki komentar mušterija da joj pekara divno mirše, krišom pljuvala u njihovu hranu.
"Kada sam bila mala često sam sa drugaricama razgovarala o tome šta bi bilo strašnije, izgubiti čulo mirisa ili sluha? Da li bih radije gledala film bez zvuka ili bez slike? Nikada, ali nikada, nismo razgovarali o tome kako bi izgledalo da izgubimo čulo mirisa ili ukusa. A sada kada mi se to desilo, shvatam da razlike nema. Jezivo je i strašno kao kada biste izgubili čulo vida ili sluha. Meni se čini da je još i strašnije jer se o tome uopšte i ne priča, iako je švedska studija iz 2004. pokazala da čak 5 posto ljudi na svijetu ima anosmiju".
Od svih mirisa, ljudi koji imaju ovaj problem, kažu da im najviše nedostaje miris hrane. Dan Kunkle, koji se suočio sa anosmijom nakon operacije mozga, kaže da ga to što ne može da osjeti miris omiljenih jela psihički "ubija".
"Ljekari su mi rekli da ću se naviknuti, ali nisam i nikada ni neću", kaže Kunkle.
Liječenje
S obzirom na to da poremećaj čula mirisa nastaje kao posljedica neke druge bolesti ili traume, liječi se osnovni uzrok. Da bi se precizno ustanovio uzrok, primjenjuje se takozvana metoda draženja na mirise.
Koncentracija mirisa se mijenja od jače ka slabijoj dozi, da se vidi šta mozak može da registruje. Praktikuju se i drugi terapijski postupci zavisno od uzroka koji je doveo do poremećaja čula mirisa. Za rješavanje ovog problema potreban je multidisciplinaran pristup različitih stručnjaka, ali i obostrano strpljenje pacijenta i ljekara.
(NajDoktor.ba)
