Hladni mjeseci obilježeni su ponajviše povećanjem učestalosti različitih oblika infekcija dišnog sistema. Najčešće je riječ o virusnim i bakterijskim infekcijama koje pogađaju sve dobne skupine. Javljaju se od jeseni do kasnog proljeća, a među najzastupljenijima su prehlada i gripa.
Dijabetičari u rizičnoj skupini
Zbog širokog obuhvata zaraženih, takve akutne bolesti predstavljaju dodatni rizik za starije osobe i više skupina hroničnih bolesnika:
- bolesnici s hroničnim srčanim bolestima (koronarna bolest, kardiomiopatije),
- plućni bolesnici (KOPB, astma),
- hematološki i onkološki bolesnici,
- osobe sa šećernom bolesti,
- ostale skupine bolesnika s oslabljenim imunitetom.
Respiratorne infekcije, kao što su prehlada, a posebno gripa, dovode do pojačanog pobola i smrtnosti tokom hladnijih mjeseci. Rizične skupine češće je nužno hospitalizirati, češće su stope komplikacija uz povećanu potrošnju antibiotika te drugih oblika neinvazivnih i invazivnih oblika liječenja.
Gripa, a ponekad i obična prehlada se kod osoba sa šećernom bolesti češće manifestuje težom kliničkom slikom te je dužeg trajanja uz značajno češću stopu različitih komplikacija, uključivo i smrtnog ishoda. Iako se gripa i prehlada uzročno ubrajaju u virusne bolesti, ponekad je neophodno zbog bakterijske superinfekcije uvesti i antibiotsko liječenje.
Osim potpornih i simptomatskih mjera, nerijetko su kod osoba s dijabetesom potrebni i antivirusni lijekovi, a zbog potencijalno ozbiljno narušene funkcije dišnog sistema, liječenje je neophodno provoditi u jedinicama intenzivnog liječenja. S druge strane, i to samo po sebi nosi povećan rizik razvoja bolničkih infekcija, u pravilu značajno otpornijih i s lošijim ishodom liječenja.
Sama činjenica postojanja komorbiditeta poput šećerne bolesti nosi:
- tri do šest puta veći rizik od hospitalizacije,
- četiri puta veći rizik od potrebe za liječenjem u jedinicama intenzivnog liječenja i
- do šest puta veći rizik od smrtnosti u odnosu na osobe koje ne boluju od šećerne bolesti.
Što se događa sa šećerom tokom infekcije?
Tokom bilo koje akutne respiratorne bolesti, naročito gripe, dolazi do porasta koncentracije glukoze u krvi. Značajan udio takvog odgovora organizma na akutni stres (upalna bolest) jest i odraz pojačane aktivnosti hormona kortizola.
Fiziološki, kortizol reguliše više važnih tjelesnih funkcija poput metabolizma glukoze, regulacije krvnog pritiska, upravlja našim imunološkim sistemom i modulira upalni odgovor. Svojim protuupalnim djelovanjem „pomaže“ organizmu u procesu oporavka od akutne bolesti, no to za posljedicu ima u prosjeku značajno više koncentracije glikemije.
Po oporavku organizma, kroz postupno smanjenje djelovanja kortizola dolazi i do spontanog poboljšanja glukoregulacije.
Regulisanje glikemije u bolničkim uslovima
Uz ciljano liječenje osnovne bolesti, nije zanemarivo ni manje važno kako postupati u slučaju poremećaja regulacije glikemije.
U pravilu se sva ili gotovo sva dotadašnja hronična antidijabetička terapija obustavlja, a regulacija glikemije se uobičajeno provodi primjenom brzodjelujućeg inzulina uz redovno praćenje GUP profila (mjerenje nivoa šećera više puta tokom dana).
Kod težih oblika poremećaja glikemije mogu nastati i komplikacije poput dijabetičke ketoacidoze(češće kod tipa 1 šećerne bolesti) i neketotičkog hiperosmolarnog sindroma (češćeg kod tipa 2 šećerne bolesti), pri čemu je neophodno intenzivno liječenje.
Zaključno
Učestalost respiratornih infekcija tokom hladnijih mjeseci može dovesti do višestrukih pogoršanja dotadašnjih hroničnih bolesti, uključujući i šećernu bolest. Značajno rastu rizici od hospitalizacija, intenzivnog liječenja, kao i sveukupna smrtnost.
Putem redovitog godišnjeg cijepljenja značajno se smanjuje stopa obolijevanja, kao i sveobuhvatni razvoj komplikacija u kontekstu težih kliničkih manifestacija gripe i drugih respiratornih bolesti.
izvor: adiva.hr
