Kod osoba sa šećernom bolešću čak i obična prehlada, a posebno gripa može uzrokovati ozbiljne komplikacije. Infekcije potiču porast šećera u krvi, otežavaju regulaciju glikemije i povećavaju rizik od hospitalizacije, pa je prevencija od presudne važnosti

Hladni mjeseci obilježeni su ponajviše povećanjem učestalosti različitih oblika infekcija dišnog sistema. Najčešće je riječ o virusnim i bakterijskim infekcijama koje pogađaju sve dobne skupine. Javljaju se od jeseni do kasnog proljeća, a među najzastupljenijima su prehlada i gripa.

 

Dijabetičari u rizičnoj skupini

Zbog širokog obuhvata zaraženih, takve akutne bolesti predstavljaju dodatni rizik za starije osobe i više skupina hroničnih bolesnika:

  • bolesnici s hroničnim srčanim bolestima (koronarna bolest, kardiomiopatije),
  • plućni bolesnici (KOPB, astma),
  • hematološki i onkološki bolesnici,
  • osobe sa šećernom bolesti,
  • ostale skupine bolesnika s oslabljenim imunitetom.

Respiratorne infekcije, kao što su prehlada, a osobito gripa, dovode do pojačanog pobola i smrtnosti tijekom hladnijih mjeseci. Rizične skupine češće je nužno hospitalizirati, češće su stope komplikacija uz povećanu potrošnju antibiotika te drugih oblika neinvazivnih i invazivnih oblika liječenja.

Gripa, a ponekad i obična prehlada se kod osoba sa šećernom bolesti češće manifestira težom kliničkom slikom te je duljeg trajanja uz značajno češću stopu različitih komplikacija, uključivo i smrtnog ishoda. Iako se gripa i prehlada uzročno ubrajaju u virusne bolesti, ponekad je neophodno zbog bakterijske superinfekcije uvesti i antibiotsko liječenje.

 

Osim potpornih i simptomatskih mjera, nerijetko su kod osoba s dijabetesom potrebni i antivirusni lijekovi, a zbog potencijalno ozbiljno narušene funkcije dišnog sustava, liječenje je neophodno provoditi u jedinicama intenzivnog liječenja. S druge strane, i to samo po sebi nosi povećan rizik razvoja bolničkih infekcija, u pravilu značajno otpornijih i s lošijim ishodom liječenja.

Sama činjenica postojanja komorbiditeta poput šećerne bolesti nosi:

  • tri do šest puta veći rizik od hospitalizacije,
  • četiri puta veći rizik od potrebe za liječenjem u jedinicama intenzivnog liječenja i
  • do šest puta veći rizik od smrtnosti u odnosu na osobe koje ne boluju od šećerne bolesti.

Što se događa sa šećerom tijekom infekcije?

Tijekom bilo koje akutne respiratorne bolesti, osobito gripe, dolazi do porasta koncentracije glukoze u krvi. Značajan udio takvog odgovora organizma na akutni stres (upalna bolest) jest i odraz pojačane aktivnosti hormona kortizola.

Fiziološki, kortizol regulira više važnih tjelesnih funkcija poput metabolizma glukoze, regulacije krvnog tlaka, upravlja našim imunosnim sustavom i modulira upalni odgovor. Svojim protuupalnim djelovanjem „pomaže“ organizmu u procesu oporavka od akutne bolesti, no to za posljedicu ima u prosjeku značajno više koncentracije glikemije.

Po oporavku organizma, kroz postupno smanjenje djelovanja kortizola dolazi i do spontanog poboljšanja glukoregulacije.

Reguliranje glikemije u bolničkim uvjetima

Uz ciljano liječenje osnovne bolesti, nije zanemarivo ni manje važno kako postupati u slučaju poremećaja regulacije glikemije.

U pravilu se sva ili gotovo sva dotadašnja kronična antidijabetička terapija obustavlja, a regulacija glikemije se uobičajeno provodi primjenom brzodjelujućeg inzulina uz redovita praćenje GUP profila (mjerenje razine šećera više puta tijekom dana).

Kod težih oblika poremećaja glikemije mogu nastati i komplikacije poput dijabetičke ketoacidoze(češće kod tipa 1 šećerne bolesti) i neketotičkog hiperosmolarnog sindroma (češćeg kod tipa 2 šećerne bolesti), pri čemu je neophodno intenzivno liječenje.

Cijepljenje – najbolji način prevencije komplikacija

Najučinkovitiji i najdostupniji modalitet prevencije komplikacija gripe i drugih respiratornih bolesti je cijepljenje. Ono predstavlja zaštitu od obolijevanja, iako ne apsolutnu, ali u značajnoj mjeri smanjuje rizik od razvoja niza komplikacija. Također je važno spomenuti da cjepivo protiv gripe ne uzrokuje gripu, već djeluje kao poticaj našem imunosnom sustavu za dodatnu zaštitu s ciljem čim veće zaštite od komplikacija.

 

Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, procijepljenost osoba starijih od 65 godina trebala bi biti 75 %. Zbog činjenice da nakon preboljele gripe ne zaostaje trajni imunitet, a i sojevi virusa se iz godine u godinu mijenjaju, potrebno je godišnje docjepljivanje, osobito rizičnih skupina među kojima su i oboljeli od dijabetesa.

Prema dosadašnjim istraživanjima, cijepljenje protiv gripe smanjuje smrtnost u osoba s dijabetesom za oko 48 %, a smanjuje se i stopa hospitalizacija za oko 30 %.

Zaključno

Učestalost respiratornih infekcija tijekom hladnijih mjeseci može dovesti do višestrukih pogoršanja dotadašnjih kroničnih bolesti, uključujući i šećernu bolest. Značajno rastu rizici od hospitalizacija, intenzivnog liječenja, kao i sveukupna smrtnost.

Putem redovitog godišnjeg cijepljenja značajno se smanjuje stopa obolijevanja, kao i sveobuhvatni razvoj komplikacija u kontekstu težih kliničkih manifestacija gripe i drugih respiratornih bolesti.

izvor: adiva.hr