Infekcije zuba su praćene stvaranjem gnoja, koji se širi u okolnu kost razarajući je.Takvo stanje zove se apsces – nakupina gnoja. Gnoj koji se širi kroz kost, može je probiti i širiti se van nje uzrokujući otok.
Otok može biti u ustima ali i izvan usta, kada dolazi do deformacije zahvaćene strane lica. U početnoj fazi stvaranja apscesa javlja se jaka bol a kada apsces probije kost, bol se postepeno smanjuje. U ovoj fazi pored ovih simptoma, može se javiti i povišena tjelesna temperatura.
U većini slučajeva pacijenti se javljaju u stomatološku ordinaciju u tzv. bolnoj fazi, tražeći pomoć. Ali postoji i određeni broj pacijenta koji trpe bol i dolaze tek kada se javi otok lica.
U terapiji ovakvih stanja primjenjuje se najčešće hiruški princip liječenja koji podrazumjeva inciziju apscesa i vađenje zuba uzročnika. Često čujemo od pacijenata ali i pojedinih stomatologa kako se zub pod upalom ne vadi, nego se prvo čeka da se upala smiri (antibioticima ) a onda se zub vadi. TO JE ZABLUDA I STRUČNA GREŠKA.
Antibiotici samo ublažavaju siptome, a zub koji je uzrok ostaje. Cilj terapije je ukloniti uzrok infekcije, u ovom slučaju zub. Zubi se jedino ne mogu vaditi u određenim situacijama (npr.nemogućnost aplikacije anestezije itd), u svim ostalim vađenje je glavna terapija, pored incizije.
Ovim tekstom željeli smo da razbijemo dileme i zablude kada je ovo stanje u pitanju, prvenstveno iz razloga što mnogi pacijenti trpe bolove, čekajući, iz svog pogrešnog ubjeđenja, da bol/otok prođe pa da onda djeluju. Nerijetko je to i sam odnos stomatologa koji praktično vrate pacijenta dok se ne smire simptomi uz antibiotsku terapiju.
U principu, najbolje je spriječiti da do ovakvog stanja uopšte i dođe, ali ako i dođe samo treba ispoštovati osnovne postulate struke.