AUTOR ČLANKA
Dr. Haris Hasanagić
Doktor stomatologijeStomatološka ordinacija dr. HasanagićBiografija

 Pored svih napora struke da se unaprijedi oralno zdravlje, da se spriječi nastanak oboljenja, još uvjek su potrebe stanovništva u terapijskom smislu velike. Bilo da se radi o konzervativnim tretmanima (“plombiranje i liječenje zuba”), vađenju zuba koji se ne mogu liječiti, ipak jedan veliki dio stomatologije obuhvata, u terapijskom smislu, nadoknadu izgubljenih zuba. 

Glavni cilj nadoknade izgubljenih zuba je uspostaviti žvaćnu i govornu funkciju i povratiti narušenu estetiku.

Razlozi gubitka mogu biti različiti:

  • loša higijena – ne liječeni karijes,
  • parodontalna oboljenja,
  • neuspješna liječenja,
  • infekcije,
  • povrede

Posljedice gubitka zuba mogu biti različite, bilo da se radi o prednjim ili zadnjim zubima.

  1. U slučaju gubitka prednjih zuba, narušena estetika je povod “hitnog” dolaska pacijenta u ordinaciju. Međutim, puno je ozbiljnija situacija kod gubitka zadnjih (bočnih) zuba. Ti zubi su tzv.žvaćni centar, odgovorni su za žavakanje hrane. Ukoliko nedostaju, težište žvakanja se prebacuje na preostale zube. Ako se trend gubitka zuba nastavi, vrlo često se desi da prednji zub preuzimaju teret žvakanja. Prednji zubi nisu predviđeni da trpe velika opterećenja, tako da ubrzo dolazi i do njihovog gubitka, što opet stvara novi estetski problem.
  2. Gubitak samo jednog zuba dovodi do poremećaja u poziciji susjednih zuba i zuba suprotne vilice. Preostali zubi se naginju ka praznom prostoru, a zubi iz suprotne vilice “izrastaju” u bezubi prostor. To stvara nova, tzv.retenciona mjesta za zadržavanje hrane i nastanak karijesa. Takođe, remeti se zagriz u novonastalom stanju.
  3. Resorpcija kosti na mjestu gdje je bio zub je jedna od posljedica. Otprilike 25% kosti se resorbira (nestane) unutar prve godine od vađenja zuba. Nedostatak kosti može otežati terapiju bilo da je protetska ili implantološka.
  4. Nedostatak velikog broja bočnih zuba dovodi do kolapsa zagriza i snižavanja donje trećine lica, tako da osoba dobija starački izgled.
  5. Problemi u temporomandibularnom zglobu i žvaćnim mišićima.

Prvi i osnovni korak u procesu nadoknade zuba je stomatološki pregled, sa pomoćnim dijagnostičkim procedurama (rtg, analiza modela). Na taj način se stomatolog upoznaje sa samim pacijentom i njegovim problemima, željama i ambicijama, ali i sa oralnim zdravljem. Tek nakon toga se predlaže terapija koja je indicirana u datom slučaju.

 Nekad imamo više a nekad manje mogućnosti u riješavaju datog slučaja. Na izbor terapije utiče više faktora:

  • zahtjevi pacijenta (funkcionalni i estetski),
  • broj, raspored i stanje preostalih zuba,
  • stanje potpornog aparata zuba,
  • higijenske navike pacijenta i spremnosta na saradnju u toki i nakon procesa izrade,
  • finansijske mogućnosti,
  • stručnost, kompetetntnost, obučenost doktora i saradnika u tom procesu.

 Na raspolaganju nam stoje različite vrste nadoknada:

  • proteze (akrilatna privremena, skeletirana, bezmetalna, totalna)
  • kombinovani radovi (kombinacija krunica i proteza povezanih specijalnim vezama)
  • krunice/navlake (metal keramičke, cirkonske, bezmetalne, CAD/CAM)
  • nadogradnje (livena, konfekcijska, fiber glass, cirkonska)
  • implanti
  • inlay,onlay, overlay.

Svaka od terapijskih mogućnosti ima svoje prednosti i nedostatke. Pri izboru terapije važno je da se izabere terapijsko sredstvo koje je što jednostavnije a koje zadovoljava i funkcijske i estetske zahtjeve. Nekada se u tom procesu desi da se želje pacijenta ne poklapaju sa predloženom terapijom. U savremenom svijetu informacionih tehnologija, gdje je povećana  brzina i učinkovitost prijenosa informacija, gdje su informacije svima dostupne, pacijenti često sami sebi postavljaju dijagnoze i predlažu terapiju. Pozitivna je stvar kada je pacijent informiran o određenim pojmovima iz stomatologije ali internet ne smije zamijeniti doktora niti podcjenjivati liječničku struku, tako da  konačan sud u terapiji donosi doktor stomatologije.