AUTOR ČLANKA
Ortognatska kirurgija je područje maksilofacijalne kirurgije koje se bavi sanacijom skeletnih deformiteta čeljusti kao što su anomalije progenijskog tipa –donja čeljust iszbačena prema naprijed u odnosu na gornju, različite asimetrije – gornja i donja čeljust se ne preklapaju, skeletni otvoreni zagriz – pri zagrizu zubi se ne dodiruju nego postoji prostor između gornje i donje čeljusti, retrognata mandibula – donja čeljust postavljena prema natrag uodnosu na gornju čeljust. Kirurškim zahvatom čeljusti se dovode u funkcionalno i estetski optimalan položaj.
Pacijenti s ovom vrstom problema se u glavnom javljaju maksilofacijalnom kirurgu ili ortodontu nezadovoljni izgledom lica, položaja čeljusti i zuba.
.jpg)
Liječenje orofacijalnih anomalija provodi se u nekoliko faza. Obično ovakve anomalije zahtjevaju ortodontsku pripremu koja prethodi kirurškom zahvatu. Nakon pregleda pacijenta od strane kirurga i ortodonta dogovara se plan terapije. Ortodont fiksnim ortodontskim napravama korigira položaj zuba te ih dovodi u najpvoljniji položaj kako bi okluzija (odnos između gornje i donje čeljusti) nakon operacije bili što povoljniji. Nakon što se zubi dovedu u željeni položaj planira se kirurški zahvat. Ortodontska priprema za kirurški zahvat može trajati između 6 mjeseci i 3 godine, ovisno o kompleksnosti anomalije. Ortodontsku terapiju pacijenata s navedenim problemima bi trebalo započeti oko 16. godine kako bi pacijent s punoljetnošću bio spreman za operativni kirurški zahvat, mada za ove operacije kao ni njihovu ortodontsku pripremu nema gornje dobne granice. Kirurški zahvat se ne smije izvoditi prije napunjenih 18 godina pacijenta.
Precizne dijagnostičkim metodama kao što su ct glave, intraoralni sken gornje i donje čeljusti omogućuju planiranje terapije i predikciju rezultata kirurškog zahvata. Prije samog zahvata, izrađuju se kirurške šablone koje kirurgu omogućuju pozicioniranje čeljusti u položaj koji je preoperativno planiran.
.jpg)
Kirurški zahvat se izvodi u općoj anesteziji. Pacijent prije zahvata mora proći pripremu za opću anesteziju, internističku i anesteziološku obradu. Obično se zahvati rade na obje čeljusti kako bi se dobio što bolji konačan izgled pacijenta. Pri kirurškom zahvatu se čeljusti pozicioniraju u pravilan odnos prema bazi lubanje te jedna prema drugoj. U većini slučajeva kirurški zahvat se obavlja s fiksnim ortodontskim aparatom u ustima pacijenta. Svi kirurški rezovi su intraoralni, dakle smješteni su u ustima i ne vide se van usta te ne ostavljaju ožiljke na koži lica. Jedini vanjski ožiljak je mala ubodna rana ispod ruba donje čeljusti kroz koju se postavljaju vijci ali ona u pravilu zbog veličine i pozicije nije vidljiva postoperativno.
Oporavak nakon operacije ovisi o vrsti zahvata ali i individualno o pacijentu. Pacijent se nakon zahvata u bolnici zadrzava 3 do 7 dana, a nakon toga se pušta na kućni oporavak.
Najčešće komplikacije ovakvih zahvata su oštećenje živca donje čeljusti te posljedično gubitak osjeta ili trnci u donjoj usnici i koži brade te oštećenje zuba, odnosno korijena zuba koji se u tom slučaju moraju endodontski tretirati.
Nakon oporavka od kirurškog zahvata pacijent nastavlja s ortodontskom terapijom kako bi ortodont napravio finalne korekcije zagriza i položaja zuba.
Treba napomenuti kako se ovakvim zahvatima podvrgavaju isključivo zdravi pacijenti koji žele poboljšati estetiku i funkciju lica i zubi.
Doc. dr. sc. Prim. Ines Musa Trolić,stomatolog, spec. ortodoncije
