Povodom Svjetskog dana borbe protiv HIV-a u mjesecu decembru Poliklinika „ Dr.Nabil “ Vam nudi specijalnu ponudu za paket laboratorijskih pretraga: HIV, HBV i HCV.
Ovaj paket laboratorijskih pretraga možete uraditi po specijalnoj cijeni od 60KM u periodu od 01.12. do 31.12 2015. godine
Više informacija o ponudi možete dobiti na telefon +387 33 777 713,
email : [email protected] ili putem portala Najdoktor.ba
Zdravlje prije svega
1. DECEMBAR – SVJETSKI DAN BORBE PROTIV SIDE
1.decembar, obilježava se Svjetski dan borbe protiv side i to je prilika da se ljudi širom svijeta ujedine u borbi protiv HIV-a i pokažu podršku prema ljudima koji žive sa HIV/AIDS-om.
Postoji i dalje vitalna potreba da se sakupe sredstva, podigne svijest, pobijede predrasude i poboljša obrazovanje kada je ova bolest u pitanju.
Kako to učiniti ?
Tako što ćete zaštititi sebe – ovo je primarni i najvažniji način da se zaustavi širenje HIV-a!
Ako mislite da postoji razlog – testirajte se na HIV!
Šta je AIDS/SIDA?
SIDA ili AIDA (engl. Acquired Immunodeficiency Syndrome) je bolest ljudskog imunološkog sistema koju uzrokuje HIV - Human Immunodeficiency Virus. Osnovna osobina ove bolesti je teško oštećenje imunološkog sistema, tj. nemogućnost da se taj sistem brani od štetnog djelovanja različitih bolesti.
Koji je način prenošenja?
HIV se prenosi seksualnim putem, putem krvi i krvnih derivata, nesterilnih igala, te vertikalno sa majke na plod.
HIV se može naći u različitim tjelesnim tekućinama kao što su krv, menstrualna krv također, sperma, vaginalne izlučevine i majčino mlijeko.
Do zaraze HIV-om može doći samo ako neka od ovih tekućina sa HIV pozitivne (zaražene) osobe dospije u
krvotok druge zdrave osobe.
Koji su simptomi?
Sljedeći znakovi i simptomi mogu upozoravati na HIV-infekciju:
- brz gubitak težine
- suhi kašalj, ponavljane vrućice i noćno preznojavanje
- dugotrajan, neobjašnjiv umor
- povećani limfni čvorovi pod pazuhom, u preponama ili na vratu
- proljev koje traje duže od sedam dana
- bijele mrlje ili neuobičajeno crvenilo jezika, usta ili ždrijela
- upala pluća
- gubitak pamćenja, depresija, i/ili drugi neurološki poremećaji
Svaki od ovih simptoma može se povezati i s nekom drugom bolesti. Samo pretrage krvi na HIV mogu dokazati da su ovi simptomi povezani s AIDS-om. - Kako se HIV NE prenosi
- zrakom (kašljem, kihanjem, šmrcanjem),ljubljenjem,dodirom (zagrljajem, rukovanjem )
- odjećom, rubljem, posteljinom, ručnicima, niti njihovim pranjem
- ubodima kukaca
- u bazenima, saunama, toaletima, kupaonicama
- pljuvanja, plača i suza
- zajedničkog posuđa i pribora za jelo
- svakodnevnim/slučajnim kontaktom
- posjetama liječniku, stomatologu, bolnici, davanjem krvi transfuzijom uz uobičajene standarde higijene
O prenosivosti HIV-a
HIV spada u teško prenosive uzročnike bolesti. Virus je vrlo osjetljiv i izvan ljudskog tijela u svakodnevici nije sposoban preživjeti.
Prevencija – kako izbjeći bolest?
Apsolutna sigurnost od zaraze AIDS-om postiže se doživotno uzajamno vjernim spolnim odnosom bračnih partnera, a svaki drugi spolni odnos (pogotovo bez prezervativa) je rizičan. Prije stupanja u intimne odnose treba dobro promisliti o izboru partnera i izbjegavati spolne odnose sa promiskuitetnim osobama.
Korištenjem sterilnih igala (pa čak kod narkomana!) postiže se manji rizik od prenošenja.
I za kraj – zašto crvena traka?
Crvena traka (Red Ribbon) je simbol nade da ce se AIDS epidemija, bolest i patnja jednog dana završiti.
U isto vrijeme ona predstavlja podršku onima koji brinu i pomažu ljudima direktno pogođenim ovim virusom
Virisni hepatitis (HBV,HCV)
Virusini hepatitis, bolest od koje pate stotine miliona ljudi!
Virusni hepatitis je upalna bolest jetre uzrokovana hepatotropnim virusima tj. virusima koji imaju poseban afinitet prema jetrenom tkivu. Klinička slika i ishod liječenja bitno ovise o vrsti virusa, ali i o stanju domaćina.
Hepatitis B virus (HBV) i hepatitis C virus (HCV) su važni uzročnici akutnog i hroničnog hepatitisa, ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma (HCC). Procijenjuje se da je u svijetu inficirano najmanje 2 biliona ljudi sa hepatitis B virusom, a oko 220 miliona sa virusom hepatitisa C. Iako je incidenca novih HBV infekcija smanjena nakon uvođenja vakcinacije, HBV infekcija je još uvijek važan globalni zdravstveni problem, sa brojem hroničnih HBV nosilaca oko 400 miliona širom svijeta. Na žalost, zbog visoke stope spontanih mutacija, vakcina za HCV još uvijek nije pronađena, tako da se ova infekcija vrlo brzo širi i postaje vodeći javno-zdravstveni problem.
HBV i HCV se prenose sa inficirane na zdravu osobu preko krvi i tjelesnih tekućina.
Riziko faktori vezani za transmisiju HCV i HBV su:
- transfuzija krvi ili transplantacija organa od inficiranih donora;
- intravenozno korištenje droga; hemodijaliza;
- akcidentalno povređivanje sa kontaminiranim iglama i oštrim predmetima (žilete, makaze i slično) koji su kontaminirani krvlju;
- seksualni/bliski kućni kontakti;
- osobe sa mnogo seksualnih partnera i perinatalno sa majke na dijete.
Majke koje su HBeAg pozitivne češće prenose infekciju na plod nego one koje to nisu. Perinatalna transmisija je glavni način transmisije virusa u populacijama sa visokom prevalencom.
Klinički, hepatitis B može proći kao asimptomatski, akutna ili hronična bolest. Inkubacioni period kod hepatitis B traje prosječno 60-90 dana (od 45-180 dana). Ishod hepatitis B infekcije u zavisnosti o starosti. Klinički simptomi su manje izraženi kod novorođenčadi i djece, nago kod odraslih osoba. Žutica se javlja samo u 10% oboljele djece mlađe od 5 godina, a kod starijih u 30-50% slučajeva. Međutim, hronična infekcija se razvije čak kod 80%-90% djece stare do šest mjeseci, dok je taj procenat kod odraslih oko 15%. Hronični hepatitis B se javlja kao: hronični prezistentni hepatitis – asimptomatski; hronični aktivni hepatitis – simptomatske egzacerbacije hepatitisa; ciroza jetre, hepatocelularni karcinom.
Hepatitis C je vrlo podmukla bolest. Bolesnici osječaju slabost i malaksalost, bez drugih znakova infekcije.
U oko 20% – 30% slučajeva javlja se žutica.
Bolest poprima hroničan tok 80% slučajeva od kojih 20 % prelazi u cirozu, a 4% u karcinom.
Za uspješno liječenje vrlo je važno što prije postaviti dijagnozu bolesti.
Laboratorijska dijagnostika uključuje biohemijske, serološke i virusološke analize.
Vrlo brzo nakon infekcije dolazi do povečanja nivoa jetrenih enzima (ALT, AST) u serumu oboljelog.
Nakon toga u serumu se mogu dokazati produkti virusa (virusni antigeni) i antitijela, kao odgovor organizma na prisustvo virusa.
Za postavljanje akutne i hronične hepatitis B infekcije koriste se sljedeći serološki testovi: HBsAg (generalni marker infekcije), HBsAt (dokumentovanje prošle i/ili imuniteta na HBV infekcij), anti-HBc IgM (marker akutne infekcije), anti-HBc IgG (prošla ili hronična infekcija), HBeAg (indikator aktivne replikacije virusa i sljedstvene infektivnosti). HBV-DNA – indikator aktivne replikacije virusa, mnogo pouzdanji od HBeAg, posebno u slučajevima mutanata. Koristi se posebno u praćenju odgovora na terapiju.
Za dijagnostiku hepatitisa C infekcije traže se HCV antitijela, te molekularnim metodama dokazuje prisustvo virusne RNA, određuje broj kopija virusa i njegov genotip.
Antivirusna terapija može potpuno eradicirati virus i postići remisiju bolesti jetre. Da bi se postigao takav učinak, terapija treba biti započeta prije pojave dekompenzirane bolesti jetre.
Slični članci
