Najčešće se radi o infekciji probavnog trakta, a najvećem broju slučajeva proljev je neopasan i nestane nakon nekoliko dana. Djeca i stariji bolesnici su posebno ugroženi, njima proljev može izazvati dehidraciju kao posljedicu gubitka tekućine i elektrolita.
Doktori dijagnosticiraju proljev (diareu) ukoliko je stolica češća od tri puta dnevno i ukoliko je vodenasta ili rijetka. Ukoliko proljev traje manje od dvije sedmice, radi se o akutnom proljevu. Ako proljeva traje duže, radi se o hroničnom proljevu.
Uzroci nastajanja proljeva su različiti. Uglavnom se radi o virusima ili bakterijama, ali ponekad uzročnici proljeva mogu biti i paraziti. Najčešće tijelo pokušava uništiti štetne uzročnike pojačanim lučenjem želučane kiseline kako bi se oslobodilo štetnih mikroorganizama. Ukoliko u probavni sistem uđe pretjeran broj mikroorganizama, ili ako je želučana kiselina neutralizirana (zbog lijekova ili loše prehrane), mikroorganizmi koloniziraju crijeva i stvaraju infekciju. Tu se razmnožavaju i uzrokuju prejako lučenje vode iz crijeva. Hronični proljevi su najčešće prouzrokovani nadraženim crijevima, hroničnim upalama crijeva (Colitis ulcerosa i Morbus Crohn).
Prema intenzitetu i dužinii trajanja tegoba mogu se razviti i simptomi opće slabosti, bolovi u mišićima, iscrpljenost, pad krvnog pritiska/tlaka, pojačano lupanje srca. Virusi su najčešći uzročnici proljeva. Djeluju tako da inficiraju sluznicu tankog crijeva pa dolazi do transudacije (“ulijevanja” ili prolaza) tekućine i soli u lumen crijeva te nastupaju vodenasti proljevi.
Virus se prenosi uglavnom vodom i hranom. Adenovirusi uzrokuju infekciju tokom čitave godine, ljeti se incidencija blago povećava, a najčešće obolijevaju djeca. Bolest se prenosi fekalno-oralnim putem. Bakterijski gastroenteritis rjeđi je od virusnog, a bolest nastaje pomoću nekoliko mehanizama. Neke bakterije prijanjaju na sluznicu crijeva, a da ne prodiru u nju te stvaraju enterotoksine. Neke pak bakterije luče egzotoksin koji se može nalaziti u kontaminiranoj hrani. Neke bakterije prodiru u sluznicu tankog ili debelog crijeva te uzrokuju mikroskopske ulceracije i krvarenje. Najčešći uzročnici bakterijskog proljeva su Salomenela, Campylobacter, Shigella, Yersinija te neki podtipovi E. coli.
Rizik za dobijanje proljeva je najveći nakon putovanja u strane zemlje. Kod putovanja, pogotovo u mjesta gdje su niži higijenski standardi, mogući je putnički proljev. On traje prvih nekoliko dana i obično ga uzorkuje bakterija Esherichia coli. Zagađena voda, kocke leda, salate i neoprano voće su najčešći uzroci proljeva. Nakon par dana crijevna flora se normalizira.
Simptome proljeva dijelimo na lakše i teže, koji mogu biti znak ozbiljne bolesti pa zahtijevaju liječnički pregled. Lakši simptomi su grčevi i nadutost, mekana i vodenasta stolica, mučnina i povraćanje, nagla potreba da se ide na WC ,razne turbulencije u području stomaka i crijeva, suha usta i glavobolja kao posljedice dehidracije. Teški simptomi su krv, sluz i neprobavljena hrana u stolici, gubitak težine, groznica popraćena visokom temperaturom.
Ukoliko se ne radi o teškoj infekciji, simptomi nestaju nakon nekoliko dana. Najvažnije je uvijek nadoknaditi tekućinu i soli koji su izgubljeni proljevom. U pojedinim slučajevima se koriste lijekovi koji usporavaju kretanje crijeva i lučenje vode iz njih. Antibiotici se koriste ukoliko je u pitanju bakterijska infecija, a probiotici i sinbiotici mogu pomoći u obnovi zdrave flore crijeva.
Sindrom iritabilnog kolona je poseban entitet, kombinacija ponavljanih bolova u crijevu i proljeva i/ili opstipacije (zatvor crijeva) bez teže bolesti. Česti uzroci pojave sindroma iritabilnog kolona su stres ili napetost. Prva pojava sindroma može se zamijetiti nakon trovanja hranom ili, što je manje vjerojatno, kao posljedica alergije na hranu. Uglavnom oboljevanju žene u dobi od 20 do 30 godina, a i druge osobe stalno izložene stresu. Simptomi iritabilnog kolona variraju, a najčešći je bol u trbuhu koja se manifestira u vidu grčeva - periodičkih - koji uglavnom nestaju nakon pražnjenja crijeva. Mogući su proljev i opstipacija ili oboje.
Postoje dvije grupe bolesnika: oni u kojih prevladava proljev s grčevima i oni u kojih prevladava opstipacija s grčevima. Nešto je veći broj onih s opstipacijom. Uz bolove bolesnik osjeća nadutost, probava je bučna, ili ima sluzi u stolici. Napadaj je popraćen osjećajem slabosti i mučnine, bljedilom, ali ne i povraćanjem. Kako je sindrom iritabilnog kolona povezan sa stresom, najbolji način prevencije je onaj koji će osigurati maksimalno izbjegavanje svih stresnih situacija. Uz adekvatnu terapiju važno je odabrati i ispravni način prehrane. Prehrana mora biti siromašna dijetetskim vlaknima i svim namirnicama koje bi mogle izazvati nadražaj i poremećaje motiliteta crijeva, naročito u akutnoj fazi bolesti, dok traju učestali proljevi. Također, potrebno je izbjegavati celulozu kao i namirnice koje uzrokuju stvaranje probavnih plinova (mahunarke) jer mogu pogoršati probleme kod prenadraženog kolona.
Terapija proljeva uključuje i bezreceptne lijekove poput loperamida. Loperamid je namijenjen za simptomatsko liječenje akutnog proljeva u odraslih i djece starije od 12 godina te za simptomatsko liječenje akutnih epizoda proljeva vezanih sa sindromom iritabilnog kolona u odraslih osoba starijih od 18 godina, a nakon kliničke potvrde dijagnoze.
mojDoktor.ba/zdravobudi.hr
