Srednje uho je prostor ispunjen zrakom, odvojen od vanjske okoline bubnjićem, a s nosnim dijelom ždrijela povezan Eustahijevom cijevi. Pritisak unutar srednjeg uha mora odgovarati atmosferskom pritisku kako bi bubnjić mogao normalno vibrirati, te u konačnici kako bi sluh bio uredan. Tokom normalne fiziološke funkcije, mukozni pokrov sluznice polako apsorbira zrak u srednjem uhu, čime se pritisak neprestano mijenja. To se obično događa kada neko proguta ili zijevne, dopuštajući kratko otvaranje Eustahijeve cijevi, što uzrokuje protok zraka.
Funkcija Eustahijeve cijevi
Eustahijeva cijev se proteže od srednjeg uha do nazofarinksa i sastoji se od dva dijela:
- stražnje polovice koja vodi od uha; to je koštana cijev obložena sluznicom koja ne mijenja oblik i
- prednje polovice koja je napravljena od mekog tkiva obloženog sluznicom.
Eustahijeva cijev se na trenutak otvara tokom gutanja ili zijevanja zbog djelovanja mišića levator veli palatini i tensor veli palatini. Ovi mišići podižu i napinju nepce te istovremeno otvaraju Eustahijevu cijev.
Uzroci disfunkcije Eustahijeve cijevi
Disfunkcija Eustahijeve cijevi može se pojaviti iz raznih razloga. Oticanje sluznice u nazofarinksu (nosnom dijelu ždrijela) ili u Eustahijevoj cijevi može se pojaviti uz infekciju (npr. infekcija gornjih dišnih puteva ili akutna upala srednjeg uha) ili kod oticanja svih sluznica primjerice u alergijskom tipu upale. Ova oteklina može spriječiti normalnu funkciju Eustahijeve cijevi i dovesti do poteškoća u izjednačavanju pritiska u srednjem uhu, čime se predisponira barotrauma.
Povećana masa tkiva u nazofarinksu, povećani adenoidi i tumori nazofarinksa također mogu ometati adekvatnu ventilaciju srednjeg uha.
Kada je razlika u pritisku velika, zrak se može potisnuti kroz Eustahijevu cijev u srednje uho kako bi se izjednačio pritisak. Može se stvoriti pozitivan pritisak u nosu i nazofarinksu (Valsalvin manevar) kako bi se pokušala prevladati barijera Eustahijeve cijevi.
Uzroci barotraume uha
Postoji nekoliko različitih uzroka barotraume uha.
Najčešći uzrok barotraume uha je letenje. Komercijalni zrakoplovi imaju kabine pod prritiskom, s prritiskom općenito jednakim onom na 7000 do 10.000 stopa, a ne na nivou mora. Vanjski barometarski pritisak opada kako se ravnina uzdiže. Obično je ova promjena postupna i uravnotežuje se gutanjem ili apsorpcijom zraka sluznicom srednjeg uha. Pri spuštanju se mora dogoditi suprotno; pritisak zraka se mora povećati u srednjem uhu kako bi se uravnotežio porast atmosferskog prritiska. Kada se to ne dogodi, bubnjić se pomiče medijalno i rasteže. To može dovesti do modrica ili krvarenja u bubnjiću, stvaranja tekućine u srednjem uhu, a povremeno i do puknuća bubnjića.
Sličan slijed događa se i kod ronjenja. Glavna razlika je u tome što su promjene prritiska na koje se nailazi obično veće, često je promjena pritiska od nekoliko atmosfera u usporedbi s promjenom pritiska manjom od jedne atmosfere koja se događa tokom ljeta. Velike razlike u pritisku između srednjeg uha i okolne vode mogu dovesti do istih povreda kao i kod letenja. Osim toga, može doći do mnogo opasnije barotraume unutarnjeg uha zbog puknuća okrugle i ovalne membrane koje razdvajaju srednje i unutašnje uho. To može uzrokovati stvaranjem perilimfatičke fistule, što dovodi do gubitka tekućine unutrašnjeg uha s posljedičnim gubitkom sluha i vrtoglavicom. Iako daljina, dubina i broj zarona mogu biti povezani s privremenim promjenama u funkciji uha, oni nisu povezani s dugotrajnim problemima. Drugi uzroci barotraume uključuju korištenje dekompresijskih komora i hiperbaričnih komora za kisik.
Eksplozivne povrede također mogu biti uzrok barotraume. Prilikom toga dolazi do vala zračnog pritiska, a brza promjena pritiska ne ostavlja dovoljno vremena za izjednačavanje pritiska unutar uha. Ozljede uključuju hematotimpanon, rupturu bubnjića, disrupciju kostiju i povredu unutrašnjeg uha, što uzrokuje vrtoglavicu i tinitusom (šum u uhu). Hiruški zahvat je nužan za popravak puknuća bubnjića u nešto manje od polovice ovih slučajeva.
Simptomi
Barotrauma se može manifestirati kao:
- pritisak u uhu,
- bol,
- gubitak sluha i
- tinitus (šum u uhu).
Može doći do krvarenja u bubnjić, a rijetko puknuće okruglih ili ovalnih prozorskih membrana može uzrokovati vrtoglavicu i senzorineuralni gubitak sluha.
Dijagnoza
Dijagnoza barotraume uha temelji se na dosljednoj kliničkoj anamnezi i kompatibilnim nalazima fizikalnog pregleda. Simptomi koji se javljaju u okruženju promjene pritiska okolnog zraka povećavaju vjerojatnost barotraume: ako fizički pregled potvrdi povredu, dijagnoza je sigurna.
Fizikalni nalazi temelje se na težini povrede. Često se vidi mala količina krvarenja u bubnjić. Krvarenje u srednjem uhu dovest će do vidljivog podljeva s tamnom krvlju koja ispunjava srednje uho. Blage ozljede mogu uzrokovati oticanje bubnjića, dok teže ozljede mogu dovesti do njegova puknuća. Kada dođe do teških ozljeda s pucanjem okruglih ili ovalnih prozora, može biti prisutna vrtoglavica (s ili bez nistagmusa – nekontrolirano trzanje očiju). Rinne i Weber testiranje može pomoći klasificirati svaki gubitak sluha, kao provodni ili senzorineuralni.
Liječenje
Treba liječiti prisutnu neravnotežu pritiska između srednjeg uha i okoline, te upalu Eustahijeve cijevi, ako je prisutna. Većina drugih povreda zbog barotraume zarastu spontano. Antibiotici nisu indicirani, a analgetike treba koristiti prema potrebi. Otok sluznice Eustahijeve cijevi koji uzrokuje bol, nelagodu i gubitak sluha treba liječiti dekongestivnim kapima za nos kroz 5-7 dana ovisno o preporuci liječnika (poslije se mogu propisati i intranazalni kortikosteroidi), oralnim dekongestivima (kratkotrajno i isključivo na preporuku liječnika), manevrom Valsalve, hipertoničnim ili drugim otopinama za nos obogaćenim mineralima koje će pomoći u dovođenju sluznice u ravnotežu, a u određenim slučajevima se mogu propisati i mukolitici (lijekovi koji razrjeđuju sekret dišnog puta).
Vrtoglavica i senzorineuralni gubitak sluha mogu ukazivati na perilimfatičnu fistulu i indikacije su za hitno upućivanje otorinolaringologu.
Timpanoplastika i drugi operativni zahvati mogu biti potrebni za ozbiljne povrede kao što su disrupcija kostiju ili perilimfatična fistula.
Prevencija
Korištenje oralnih dekongestiva i antihistaminika te dekongestivnih sprejeva za nos prije ljeta ili ronjenja, može smanjiti opstrukciju oko Eustahijeve cijevi i omogućiti poboljšano izjednačavanje pritiska. Za poticanje učestalog gutanja, žvakanje gume ili sisanje tvrdih bombona pomaže odraslima; dojenje ili sisanje bočice pomaže dojenčadi. Gutanje s ciljem otvaranja Eustahijeve cijevi ili korištenje Valsalvinog manevra (pozitivni pritisak na zatvoreni nosni dišni put) obično uravnotežuje pritisak u srednjem uhu s vanjskim okruženjem. Ovo često tokom promjene pritiska može spriječiti stvaranje velikih razlika u pritisku i spriječiti barotraumu.
izvor: adiva.hr
