Mnogi pacijenti s vrtoglavicom, među njima i oni mlađe dobi, osjećaju da im određeni pokreti glave provociraju vrtnju. Posebice im smeta pogled prema gore; žale se da ne mogu dosegnuti više police u ormaru, obrisati s njih prašinu, promijeniti sijelicu. Da bude gore, neki od njih nemaju mira niti kad legnu; vrtoglavica se javlja tipično pri polijeganju ili okretanju u krevetu, pa moraju pažljivo birati položaj kako će se namjestiti.
Kristali u uhu kao najčešći uzrok vrtoglavice
Iako ovakva vrtoglavica uglavnom kratko traje, spontano prolazi najčešće unutar minute, može biti intenzivna, izazivati mučninu i nagon na povraćanje, pa pacijenti u panici i nelagodi gube osjećaj za vrijeme. Uz to je vjerovatno i da će se ponoviti, javiti u posebno nezgodnom trenutku, te pacijent s vremenom razvija strah od kretanja, povlači se u sebe, a svakodnevno mu je funkcionisanje prilično ograničeno, čak i unutar vlastita četiri zida.
Najčešći uzrok ovakvih smetnji, a i najčešći uzrok vrtoglavice uopće prema kliničkoj praksi i literaturi su „kristali u uhu“.
Što su kristali u uhu?
Riječ je o sitnim kristalićima kalcij karbonata koji su dio osjetila za ravnotežu u unutrašnjem uhu, i to onog njegovog dijela koji je zadužen za detekciju linearnog (ravnog) gibanja.
Kristalići su „ukopani“ u membranu koja prekriva osjetne stanice sa izdancima, takozvanim dlačicama, daju joj težinu; kad se glava pokrene, pomiče se i membrana te savija dlačice, a to je signal o kretanju koji se putem živca šalje dalje u mozak.
I sve je dobro dok su kristalići u membrani, tamo gdje i trebaju biti.
„Odbjegli“ kristalići kao uzrok vrtoglavice
Ali, ponekad se dogodi, nakon nekog trzaja ili udarca glavom, a često bez jasnog uzroka, da se mali dio tih sitnih kristalića odvoji od svoje membrane i otpluta u tekućini koja se nalazi unutar osjetila za ravnotežu. I opet, sve će biti u redu, za te odmetnike nećemo ni znati, sve dok ne padnu na neko drugo osjetljivo mjesto koje unutar osjetila za ravnotežu služi kao senzor za detekciju gibanja. A takvih mjesta ima po tri sa svake strane, i lijevo i desno, te se nalaze u proširenjima polukružnih kanalića smještenih u neposrednoj blizini.
Vrlo je vjerojatno da će pravi pokret glave te plutajuće lutajuće kristaliće dovesti da padnu baš na to osjetljivo mjesto i eto vrtoglavice. Polukružni kanali u osjetilu ravnoteže služe kao senzori kružnog gibanja i vrtnje.
Dakle, građa i anatomija ljudskog unutrašnjeg uha u kojem se nalazi cijelo osjetilo za ravnotežu je takva da oni najčešće padaju u područje stražnjeg polukružnog kanala (ovdje je provokacija pokret glave prema gore i zabacivanje prema natrag) ili postraničnog kanala (provokacija je okret lijevo – desno), a rijetko padaju u prednji kanal.
Kako se poremećaj dijagnosticira?
Ovaj poremećaj vrlo se brzo i lako dijagnosticira tako da pacijenta u kontrolisanim uvjetima na krevetu ili ležaju postavljamo u položaje za koje se zna da su provokacija za izazivanje vrtoglavice ako su kristalići uzrok njegovih tegoba.
Postoje tipični manevri kojima se ispituje svaki kanal zasebno, za desnu i za lijevu stranu. Ako pri ispitivanju dođe do pada kristalića na osjetljivo mjesto, javit će se vrlo jasni znakovi; pacijent osjeti kratku vrtoglavicu, a uz to se uvijek javi i tipičan refleksni trzaj očiju, tzv. nistagmus koji traje koliko i vrtoglavica te je dokaz aktivacije „senzora“ u polukružnom kanalu.
Namještanje kristala u uhu
Ako ove znakove jasno vidimo, možemo biti sigurni da su kristalići uzrok vrtoglavice, pa se u svrhu liječenja moraju provesti repozicijski manevri koji će kristaliće udaljiti od osjetljivog mjesta i odvesti ih negdje na sigurno, gdje neće smetati.
Ova repozicija provodi se svakako kod liječnika, a kod kuće se preporučuje pošteda od naglih pokreta glavom i ležanje na povišenom uzglavlju tokom nekoliko dana. Prema potrebi se, nakon kontrolnog pregleda, repozicija može i ponoviti.
Repozicijski zahvat u ambulanti u najvećem broju slučajeva dovodi do izlječenja, odnosno do prestanka ili smanjenja vrtoglavice. Uglavnom nije potrebna dodatna terapija lijekovima ako je riječ samo o ovoj bolesti, odnosno o BPPV-u.
Spomenimo za kraj i stručan naziv poremećaja – benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV). Dakle, bolest je po svom karakteru benigna, iako neugodna, nije znak nekih drugih neuroloških težih bolesti te je uzrokovana tipičnim položajima i pokretima glave. Napadaj naglo nastaje, ali najčešće isto tako brzo i prolazi. Prepoznate li ove simptome, ne oklijevajte se javiti vašem liječniku.
Izvor. adiva.hr
