Stres ima direktan utjecaj na rizik pojavljivanja psihosomatskih simptoma. Stanje u kojem je zbog psiholoških faktora došlo do trajnog oštećenja organa i tkiva nazivamo psihosomatskom bolešću. One mogu zahvatiti različite organske sisteme i uzrokovati bolesti, na primjer kardiovaskularni sistem (hipertenzija, tahikardija, angina pectoris, infarkt miokarda), endokrini sistem (šećerna bolest, bolesti štitnjače), gastrointestinalni sistem (gastritis, ulkus), respiratorni sistem (astma), kožu (akne, neurodermitisi), koštani sistem (reumatske bolesti, bolovi u kralježnici) i ostalo (glavobolja, vrtoglavica, migrena).
U dijagnostici psihosomatskih bolesti veliku ulogu imaju liječnici porodične medicine koji, sagledavajući cjelokupno zdravstveno stanje pacijenta, mogu zaključiti može li se dio novonastalih ili pogoršanih tjelesnih tegoba pripisati i pogoršanju psihičkog stanja.
Uz tjelesnu obradu, ako se javljaju simptomi koji mogu biti posljedica stresa (nesanica, razdražljivost, niski prag tolerancije, promjene raspoloženja, tužno raspoloženje, zabrinutost, umor, dekoncentracija), bitno je procijeniti i psihičko stanje. Obrada psihijatra mora pokazati je li se razvio i psihički poremećaj koji utiče na tjelesno stanje i zahtijeva tretman. Psihosomatski poremećaj liječe se farmakoterapijom i psihoterapijom.
