Fizički i psihički stres mogu dovesti do razvoja ozbiljnih bolesti, a štetne posljedice djelovanja stresa, pogotovo hroničnog, odražavaju se na svaki organ i sve tjelesne funkcije.
Stres - tihi ubica ili bolest 21. stoljeća. Određena razina stresa uvijek je prisutna, u životu svakog pojedinca. Gotovo ga je nemoguće izbjeći, naročito u današnjem vremenu. Brojna istraživanja pokazala su da stres nastaje kao interakcija između uzročnika stresa, našeg opažanja i interpretacije događaja te sposobnosti da se nosimo sa stresom.
 

Stres ima direktan utjecaj na rizik pojavljivanja psihosomatskih simptoma. Stanje u kojem je zbog psiholoških faktora došlo do trajnog oštećenja organa i tkiva nazivamo psihosomatskom bolešću. One mogu zahvatiti različite organske sisteme i uzrokovati bolesti, na primjer kardiovaskularni sistem (hipertenzija, tahikardija, angina pectoris, infarkt miokarda), endokrini sistem (šećerna bolest, bolesti štitnjače), gastrointestinalni sistem (gastritis, ulkus), respiratorni sistem (astma), kožu (akne, neurodermitisi), koštani sistem (reumatske bolesti, bolovi u kralježnici) i ostalo (glavobolja, vrtoglavica, migrena).

U dijagnostici psihosomatskih bolesti veliku ulogu imaju liječnici porodične medicine koji, sagledavajući cjelokupno zdravstveno stanje pacijenta, mogu zaključiti može li se dio novonastalih ili pogoršanih tjelesnih tegoba pripisati i pogoršanju psihičkog stanja.

Uz tjelesnu obradu, ako se javljaju simptomi koji mogu biti posljedica stresa (nesanica, razdražljivost, niski prag tolerancije, promjene raspoloženja, tužno raspoloženje, zabrinutost, umor, dekoncentracija), bitno je procijeniti i psihičko stanje. Obrada psihijatra mora pokazati je li se razvio i psihički poremećaj koji utiče na tjelesno stanje i zahtijeva tretman. Psihosomatski poremećaj liječe se farmakoterapijom i psihoterapijom.