AUTOR ČLANKA
Reumatoidni artritis je hronična, upalna, sistemska, progresivna bolest, koja ako se ne liječi dovodi do definitivnog zglobnog oštećenja i invalidnosti. Najčešća je pojava bolesti između 4 i 6 decenije, ženeobolijevaju tri puta češće od muškaraca. Zapaženo je da korištenje oralnih hormonskih kontraceptivai trudnoća imaju zaštitni efekat za razvoj reumatoidnog artritisa.
Dojenje pak podstiče razvoj RA , mogućedijelom zbog efekta prolaktina, poznatog proupalnog faktora. Očekivana dužina života je smanjena za muškarce oko 7 godina, a za žene 3 godine. Smanjenje životnog vijeka je uglavnom izazvano infekcijom, renalnim oboljenjem, respiratornim oboljenjem i samim reumatoidnim artritisom.
Početak reumatoidnog artritisa je najčešće postepen i manifestuje se opštim simptomima i znacima kao što su slabost, malaksalost, gubitak apetita i gubitak u tjelesnoj težini, a nekad i sa blago povišenom temperaturom.
Ove nekarakteristične manifestacije mogu trajati sedmicama i mjesecima prije pojave specifičnih, zglobnih simptoma i znakova. Naglo ispoljavanje opštih simptoma je rijetko.
Nakon ovih nekarakterističnih tegoba javljaju se simetričan otok i bol, najprije sitnih zglobova šaka i stopala, ručnog i nožnog zgloba, pa velikih zglobova, koljena , laktova , ramena , rijeđe kukova. Vratni dio kičme je često zahvaćen u reumatoidnom artritisu, najčešće prvi i drugi vratni pršljen, što može da dovede do luksacije između ova dva pršljena.
Jutarnja ukočenost je važan simptom za postavljanje dijagnoze i praćenje kliničkog toka bolesti. Ona je kod reumatoidnog artritisa dugotrajna, traje više od jednog sata, za razliku od kratkotrajne ukočenosti ( 5 do 10 minuta) kod artroza. Ovaj fenomen zavisi od dužine imobilizacije i zbog svog značaja uključen je u dijagnostičke kriterije. Teška ukočenost šaka se može poboljšati toplotom, a najefikasnije vježbama. Aktivne vježbe iako brzo smanjuju ukočenost, ne spriječavaju ponovnu pojavu ukočenosti poslije duže imobilizacije.
Pored zglobnih promjena značajni, integralni i čest dio RA su sistemske manifestacije ove bolesti. U ove sistemske manifestacije spadaju reumatoidni čvorići, vaskulitisi , serozitisi, osteopenija, limfadenopatije, promjene na srcu, plućima, bubrezima, probavnom traktu i znatno rijeđe na očima. Reumatoidni čvorići se tipično sreću na mjestima lokalnog pritiska ili traume, kako potkožno ( lakat, sakrum, glava, peta, nastavci pršljenova) tako i unutrašnjosti ( tetivne ovojnice, perikard, plućni parenhim). Obično su bezbolni i čine samo estetski defekt, ali mogu dovesti do oštečenja funkcije ako su lokalizovani u tetivnim omotačima ili unutrašnjim organima.Prvo se deformiteti javljaju na ručnim zglobovima i šakama koji mogu toliko napredovati da šaka postane neupotrebljiva odnosno da pacijent ne može formirati pesnicu. Sem na šakama deformiteti se javljaju na stopalima što bolesnicima otežava hod i nošenje obuće. Napredovanjem bolesti na svim zglobovima mogu nastati kontrakture koje otežavaju izvođenje aktivnosti svakodnevnog života , tako da na kraju bolesnika dovode do potpune onesposobljenosti i ovisnosti od tuđe pomoći.
Glavna imunska nenormalnost RA je proizvodnja autoantitijela, reumatoidnih faktora ( RF je nađen kod 85 % bolesnika sa RA, seropozitvni bolesnici). Nalaz RF je povezan sa težim oblicima oboljenja i sistemske manifestacije bolesti se sreću skoro isključivo kod seropozitivnih bolesnika. Pored reuma faktora neophodno je uraditi rutinske laboratorijske analize , te Anti – CCP test koji je značajan za ranu detekciju reumatoidnog artritisa.
Postoje brojne metode vizualizacije za registrovanje anatomskih oštečenja zglobova : RTG, MRI, CT, scintigrafija i ultrasonografija. Tipične promjene se javljaju rano, u toku prve dvije godine trajanja bolesti i obavezno treba praviti snimke obje šake i stopala, jer su promjene u RA simetrične i prvo se pojavljuju na ovim mjestima.
Liječenje bolesnika sa RA je složeno i dugotrajno, često doživotno te zahtijeva timski rad i multidisciplinarni pristup.U timskom radu pored saradnje ljekara različitih profila ( opšta medicina, reumatolog, fizijatar, ortoped, neuropsihijatar) neophodna je edukacija i saradnja kako bolesnika tako i članova njegove porodice i radnog okruženja. Sve je ovo neophodno da bi se postigli što bolji dugoročni efekti liječenja – zaustavljanje progresije oboljenja i nepovratnih oštečenja zglobova, spriječavanje invalidnosti, poboljšanje kvaliteta života i što duže očuvanje radne sposobnosti.
Da bi olakšali bolesniku obavljanje svakodnevnih poslova u kući i na radnom mjestu koristimo razna pomagala ( ortoze). Za otežan hod koristi štap, štake, a u težim slučajevima hodalice i invalidska kolica, za kičmeni stub okovratnike, korzete, midere, te razne vrste udlaga za zaštitu i pozicioniranje upaljenog zgloba.je jako važna terapeutska procedura i uključuje se odmah na početku bolesti i podrazumijeva aktivne vježbe za povećanje obima pokretljivosti zglobova i jačanje mišične snage. Pozicioniranje zglobova je također bitno za preveniranje kontraktura. Akupunktura ima svoje mjesto u ukupnoj terapiji RA jer je dokazano da dovodi do smanjenja boli i povećanja pokretljivosti.Lijekovi koji se koriste za liječenje RA svrstavaju se u više grupa: nesteroidni antiupalni lijekovi, lijekovi koji mijenjaju tok bolesti ( bazična terapija) , biološki lijekovi i kortikosteroidi. Svi ovi lijekovi imaju pored djelotvornog dejstva i svoje nus pojave, te su neophodne redovne kontrole pacijenata, posebno kontrole laboratorijskih nalaza. Fizikalna terapija je važan segment u liječenju pacijenata oboljelih od RA. Ona podrazumijeva primjenu raznih fizikalnih modaliteta ( termoterapija u vidu toplote i hladnoće zavisno od aktivnosti bolesti, elektroterapiju, magnetoterapiju i laser, kinezioterapija i hidrokinezioterapija). Kinezioterapija
Slični članci
Druge objave autora
