Atopijski dermatitis je hronična (dugotrajna) kožna bolest. Termin "atopijski" se odnosi na grupu bolesti koje su nasljedne i često se pojavljuju s drugim bolestima uključujući astmu ili alergije uz visoku temperaturu.
Mnoga stanja mogu dovesti do pogoršanja atopijskog dermatitisa: emocionalni stres, promjene u temperaturi ili vlažnosti, bakterijske infekcije kože i dodir s nadražujućom odjećom naročito vunom.
Simptomi
Simptomi se razlikuju od osobe do osobe. Atopijski dermatitis ponekad se javlja u prvih nekoliko mjeseci nakon rođenja djeteta. Kod dojenčadi se pojavljuje crveni vlažni osip i kraste na licu, na mjestima na koje se stavljaju pelene, na šakama, rukama, stopalima, nogama i koži glave.
Ova vrsta dermatitisa uglavnom nestaje u dobi od 3 ili 4 godine, ali se vraća. Kod starije djece i odraslih osip se često javlja u obliku samo jedne ili nekoliko mrlja, naročito na nadlakticama, na prednjoj strani lakatnog zgloba ili na stražnjoj strani koljenog zgloba.
Svrbež je jedan od najčešćih simptoma ove vrste dermatitisa i često dovodi do nekontrolisanog češanja što može samo pogoršati stanje. Neprestanim češanjem i trljanjem može se oštetiti koža što omogućuje prodor bakterija i nastanak infekcije. Neki ljudi s atopijskim dermatitisom razviju dodatni sloj kože koji se zove atopijski nabor ili Dennie-Morgannov nabor.
Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na pojavama na koži pacijenta. Ljekar treba pregledati rane kako bi utvrdio uzrok. Ponekad je potrebno i po nekoliko posjeta ljekaru. Ne postoji test za atopijski dermatitis. Može se učiniti biopsija oštećenja kože, ali nije uvijek potrebna da bi se postavila dijagnoza.
Liječenje
Premda je kod dojenčadi atopijski dermatitis sličan seboreičnom dermatitisu, ljekar ih mora razlikovati, jer su njihove komplikacije različite kao i samo liječenje. Iako postoje teorije da se atopijski dermatitis može uspješno liječiti i kod kuće, liječenje bi ipak trebao isključivo voditi ljekar. Pridržavanje određenih ljekarskih mjere može pomoći da se simptomi ublaže i otklone. Liječenje varira ovisno o pojavi (stepenu) rana. Postoje akutne rane koje cure, suhe ugrijane rane ili hronične suhe slijepljene rane i svaka se različito liječi.
Bilo šta što pogoršava simptome treba izbjegavati, uključujući bilo koje alergene u hrani i nadražujuće materijale kao što su vuna i sintetika. Ako primijetite da se stanje nakon konzumiranja neke hrane pogoršalo, izbacite odmah tu namirnicu iz prehrane, bar neko vrijeme.
Suha koža često dodatno pogoršava stanje, tako da kupanje i korištenje sapuna treba biti svedeno na minimum. Promjene temperature i izlaganje stresnim situacijama može uzrokovati znojenje i promjene u krvnim žilama u koži što također pogoršava stanje.
Lokalizirano liječenje rana koje cure može uključivati umirujuće losione, blage sapune ili mokre obloge. Blagi losioni protiv svrabi ili topični steroidi (kortikosteroidi male topične snage) mogu umiriti manje akutna područja ili osušiti ljuskaste rane.
Hronična područja mogu se liječiti uljima ili kremama koje sadrže katranske sastojke, topične steroide, sastojke koji podmazuju ili omekšavaju kožu. Kortikosteroidi se mogu propisati samo u teškim slučajevima, jer njihova primjena na većoj površinu ili tokom dužeg vremenskog razdoblja može izazvati ozbiljne medicinske probleme, naročito kod dojenčadi, jer se ti lijekovi apsorbiraju u krvotok.
Sljedećeg ponedjeljka 22. juna čitajte o seboreičnom dermatitisu, šta ga uzrokuje, koji su simptomi i kako se liječi.
