
Iako se adenomioza najčešće javlja u kasnijoj reproduktivnoj dobi, njezin se utjecaj na svakodnevno funkcionisanje i reproduktivno zdravlje ne smije podcijeniti. Pravovremeno prepoznavanje i individualno prilagođeno liječenje ključni su za ublažavanje simptoma i očuvanje kvalitete života.
Što je adenomioza?
Adenomioza je stanje u kojem tkivo endometrija, odnosno sluznice maternice, prodire u mišićni sloj maternice – miometrij. Takvo neprirodno smještanje endometrijskog tkiva dovodi do zadebljanja i povećanja maternice, obilnih i produženih menstruacija te hroničnih bolova u maloj zdjelici. Najčešće se javlja kod žena starijih od 35 godina te kod onih koje su više puta rađale, iako se može pojaviti i ranije.
Koji je uzrok adenomioze?
Tačan uzrok adenomioze još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, no smatra se da je riječ o kombinaciji više faktora. Oštećenje granice između endometrija i miometrija, primjerice tijekom poroda, kiretaža ili operativnih zahvata na maternici, može omogućiti urastanje bazalnog sloja endometrija u mišićnu stijenku maternice. Osim mehaničkih faktora, važnu ulogu imaju i hormonalni faktori, osobito povišena lokalna sinteza estrogena, kao i imunološki mehanizmi povezani s hroničnom upalom.
Koja je razlika između adenomioze i endometrioze?
Adenomioza i endometrioza često se pojavljuju istodobno, a njihovi se simptomi u velikoj mjeri preklapaju. U oba stanja prisutno je endometrijsko tkivo izvan njegove normalne lokacije, no razlika je u mjestu gdje se ono nalazi. Kod adenomioze se endometrij nalazi unutar stijenke maternice, dok se kod endometrioze širi izvan maternice – najčešće na jajnike, potrbušnicu, crijeva ili druge organe.
Važna je i razlika u porijeklu tkiva. Endometrioza nastaje iz površinskog, funkcionalnog sloja endometrija koji se ljušti tokom menstruacije, dok adenomioza potiče iz dubljeg, bazalnog sloja endometrija odgovornog za regeneraciju sluznice. Promijenjena kontraktilnost miometrija kod adenomioze može potaknuti retrogradne kontrakcije maternice, što se povezuje s razvojem endometrioze.
Simptomi adenomioze i endometrioze mogu biti slični:
- obilna i produžena menstruacija
- menstruacije koje postaju bolnije nego ranije (sekundarna dismenoreja)
- hronična bol u zdjelici
- bol tokom spolnog odnosa (dispareunija)
- poteškoće sa začećem
- simptomi slabokrvnosti uslijed obilnih menstruacija (umor, bljedilo kože, ubrzan rad srca, omaglice)

Kako se postavlja dijagnoza?
Na adenomiozu se može posumnjati već na temelju simptoma i ginekološkog pregleda, pri čemu je maternica često povećana i osjetljiva na dodir. Definitivna dijagnoza postavlja se transvaginalnim ultrazvučnim pregledom, dok se magnetska rezonanca zdjelice koristi samo u slučaju nejasnih nalaza.
Ultrazvučno se adenomioza najčešće prikazuje kao:
- povećana maternica, većinom sa zadebljanom stražnjom stijenkom
- sitne „cistice“ unutar miometrija
- color dopplerom se prikazuju brojne izvijugane krvne žile
- promjena koja ponekad nalikuje miomu (adenomiom)
Može li adenomioza uzrokovati neplodnost?
Adenomioza može negativno uticati na plodnost jer potiče stvaranje upalnih faktora u stijenci maternice, mijenja lokalnu hormonsku ravnotežu i narušava normalnu kontraktilnost maternice. Sve to može otežati implantaciju oplođenog jajašca. Budući da se adenomioza češće javlja nakon 35. godine, a žene sve češće odgađaju trudnoću, njezin se učinak na plodnost dodatno pojačava, naročito kada je udružena s endometriozom ili miomima. U nekim slučajevima za ostvarenje trudnoće potrebna je hormonska terapija ili postupci potpomognute oplodnje.
Kako se liječi adenomioza?
Cilj liječenja adenomioze jest ublažavanje simptoma, dok je jedini način potpunog izlječenja hirurško uklanjanje maternice, što se danas provodi isključivo u iznimnim i jasno indiciranim slučajevima.
Budući da je adenomioza povezana s pojačanim lokalnim djelovanjem estrogena, liječenje se uglavnom temelji na terapijama koje smanjuju estrogenske učinke:
- progestageni
- oralna hormonska kontracepcija
- analozi GnRH
- intrauterini sistem s levonorgestrelom („hormonska spirala”)
Od nehormonskih lijekova koriste se:
- nesteroidni protuupalni lijekovi (ibuprofen, naproksen i dr.)
- antifibrinolitički lijekovi (traneksamična kiselina)
Najboljim dugoročnim terapijskim izborom pokazao se intrauterini sistem s levonorgestrelom („hormonska spirala”) jer smanjuje obilnost menstruacija, ublažava bolove, smanjuje veličinu maternice te kod približno trećine žena dovodi do prestanka menstruacije, što je u slučaju adenomioze povoljan učinak.
Liječenje se prilagođava dobi žene, njezinim reproduktivnim planovima i općem zdravstvenom stanju, s ciljem ublažavanja simptoma i poboljšanja kvalitete života.
Život s adenomiozom – važnost individualnog pristupa
Adenomioza je hronično stanje koje zahtijeva individualan terapijski pristup. Liječenje se prilagođava dobi žene, njezinim reproduktivnim planovima i općem zdravstvenom stanju. Iako se bolest ne može uvijek trajno izliječiti, pravilno odabrana terapija može značajno ublažiti simptome, poboljšati svakodnevno funkcioniranje i kvalitetu života. Pravovremena dijagnoza i redovite kontrole ključni su koraci u uspješnom upravljanju ovim stanjem.




