Otežano disanje, nedostatak zraka, kašalj, sviranje u grudima mogu biti simptomi HOBP-a, a najugroženiji su pušači, upozorava u razgovoru za NajDoktor.ba dr. Dizdarević. Između ostalog otkriva zašto je i koje vrste lijekova za iskašljavanje opasno davati djeci, koliko smo ugroženi od aerozagađenja te trebamo li i koju vrstu zaštitnih maski nositi ukoliko se ponovi prošlogodišnje zagađenje zraka.
Koji simptomi ukazuju na HOBP i koje kategorije stanovništva su najugroženije?
Prof. dr. Dizdarević: To oboljenje predstavlja progresivnu opstrukciju disajnih puteva. Ubraja se u opstruktivne bolesti pluća, pri kojem je onemogućen dotok kisika u pluća. HOBP je po definiciji WHO-a i Globalne inicijative za HOBP bolest koja često dovodi do smrtnog ishoda. Naime, nerijetko je neprepoznatljiva, a ljudi ne obraćaju pažnju na nju. Osnovni element joj je upalna komponenta, koja dodatno dovodi do restrikcije u disajnim putevima. Zbog toga je kašalj jedan od osnovnih simptoma. No, tom se kašlju ne pridaje velika važnost. Prevalenca oboljenja jako raste, a vidimo da stanovništo i dalje konzumira cigarete. U neurbanoj sredini svake godine prevalenca raste od 13 do 27 posto, a u urbanoj od 3 do 17 posto. Prvi i osnovni faktor u nastanku ove bolesti je pušenje. Ono ne samo da dovodi do malignih oboljenja, nego je i vodeći uzročnik HOBP-a.
Osim kašlja, koji su drugi prepoznatljivi simptomi ovog oboljenja?
Prof. dr. Dizdarević: Simptom je i otežano disanje tzv. dispnoa. Dispnoa je posljedica opstrukcije u izdisaju. Na osnovu pojedinih skala možemo odrediti stepen otežanog disanja. Treći iznimno važan faktor je sviranje u grudima koje je, također, posljedica još većeg i izraženijeg otežanog disanja pri tom izdisaju. Jer disanje se dijeli na udisaj - inspiriju i izdisaj - ekspiriju. Kod HOBP-a je jako otežan izdisaj ili ekspirijum. U Evropi godišnje liječenje ove bolesti košta negdje oko 28, 5 miliona eura. To dovoljno govori zašto je važno slušati savjete ljekara, šta znači ne kontrolisati se, ili uzimati ono što ne odgovara našem organizmu. Uz sve to imamo i veliko aerozagađenje, pušenje nargile. Imamo jako zagađenu sredinu u kojoj se nalaze mladi.
Važno je i naglašavam da trudnice koje puše rađaju manju djecu. Ako tokom trudnoće ne uzimaju vitamine C i D, djeca imaju skolnost i ka respiratornim oboljenjima. S druge strane, i ukoliko se majka trudnica nepušač nalazi u sredini gdje se puši, njeno dijete do tri godine jako je sklono infekcijama disajnih puteva, a u kasnijoj dobi i nastanku HOBP-a.
Ranije je postoja podjela opstruktive bolesti pluća na hronični bronhitis, emfizem i akutni bronhitis. Danas toga nema. Zato se kaže da je HOBP multikomponentna bolest. Primjerice, u anamnezi kod pacijenta koji ima jaki kašalj, njega provociraju mukozne žlijezde i dovode do hroničnog bronhitisa. Dakle, u ovom oboljenju je ukomponovan hronični bronhitis, on je posljedica, nije bolest sama za sebe. Mukozne žlijezde luče sadržaj, koji pacijent iskašljava. Postoje i tzv. peharaste ćelije u plućima, koje također luče taj iskašljaj. Zato je svakog pacijenta veoma važno upitati: Jesi li pušač? Koliko godina pušiš? Koliko cigareta pušiš? Kašlješ li? Ako jeste od kad kašlje, koliko kašlje, kako kašlje, šta iskašljava, koje je boje iskašljaj? Je li suhi kašalj, je li produktivan kašalj? Ako je produktivan - koje je boje, ako je bjeličaste, ili u slučaju žuto-zelenkaste moramo razmišljati da je riječ o hroničnom opstruktivnom bronhitisu u pogoršanju. To pogoršanje izaziva daljnji stepen opstrukcije odnosno suženja disajnih puteva i dodatne subjektivne tegobe. Pojačava se otežano disanje i pri zamoru, i pri kašlji, i pri bilo kojem pokretu. Prema tome, takvi su pacijenti maltene invalidi.
Dr. Dizdarević: Voditi računa o lijekovima za iskašljavanje
Uz kašalj druga komponenta je emfizem, koji predstavlja destrukciju najudaljenijih disajnih puteva. Pri toj destrukciji odnosno razaranju disajnih puteva gube se septe između pojedinih alveola i bronhiola. Septe, odnosno, pregrade karakteristične su za prokrvljenost pluća. Preko njih se vrši razmjena gasova, izbacuje se ugljen monoksid, nadoknađuje kisik itd. Na ovaj način ukoliko je otežanje disanje, ukoliko postoji i emfizem, i bronhitis u toj multikomponentnoj bolesti, riječ je o težem stepenu HOBP-a.
Podsjećam, glavna komponenta u ovom oboljenju je upala, koja izaziva pogoršanje svih navedenih simptoma. Kod takvog bolesnika moramo procijeniti kakvo je momentalno njegovo stanje na osnovu kojeg možemo klinički da podijelimo HOBP u nekoliko stepeni te imamo: blagu, umjerenu, tešku i veoma tešku bolest. Ti pacijenti su gotovo invalidi i trebaju se educirati kad dođu ljekaru, znati šta su kategorije A, B, C i D koje se stavljaju u dijagnozu.
Kako se postavlja dijagnoza HOBP-a?
Prof. dr. Dizdarević: Osnova kod postavljanja dijagnoze je anamneza. Tu su bitni etiološki faktori poput pušenja, aerozagađenja, koliko su bile učestale upale pluća, da li je neko u porodici imao neko respiratorno oboljenje. Drugi parametar je funkcija pluća ili popularna spirometrija. Ona nije bolna. Kada mi dođu pacijenti, naročito djeca, pitaju hoće li dobiti injekciju. Ne! Imamo male elegantne spirometre kojima mjerimo tri do četiri parametra. Potrebno je uraditi tzv. forsirani ili jako izražen ekspiratorni volumen u jedinici vremena. Drugi put kada dođu, pacijenti to već znaju. Nadalje potrebno je izmjeriti koliki je vitalni kapacitet. Također moramo znati odnos forsiranog ekspiratornog volumena kroz vitalni kapacitet ili obratno. Mada imamo i dodatnih parametara, ali na osnovu te funkcionalne dijagnostike tri do četiri parametra uz anamnestičke podatke možemo postaviti dijagnozu i pokušati liječiti HOBP.
Postoje i dodatne pretrage. Ako uočimo da je pacijent modar na usnama, da ima centralnu ili perifernu cijanozu, moramo utvrditi kakvi su njegovi gasovi u krvi. Ustanoviti kakav mu je infuzijski kapacitet, totalni kapacitet, da li njegova bolest ide više u pravcu emfizemske ili ide u tzv. bronhitičnu bolest. To je entitet podijeljen maltene na tri dijela. Dakle, uradimo gas, analizu arterijske krvi, provjerimo gasove u krvi, kakav je kisik, kakav je ugljen dioksid, kakav je Ph itd, ustanovimo da li treba takvim pacijentima dodatna terapija kisikom. Pacijenti su već dobro upoznati s tim, kupuju koncentratore. Kod takvih pacijenata emfizemska komponenta se može dokazati CT-om grudnih organa. U pojedinim državama rade i operativne zahvate, da bi se izbjegao tzv. pneumotoraks kod HOBP-a.
Šta podrazumijevaju terapija i liječenje HOBP-a?
Prof. dr. Dizdarević: Na svu sreću imamo izuzetno dobru terapiju, široku lepezu izbora. Izborili smo se da na naše prostore dođu miješani lijekovi, odnosno dva u jedan. Jedan lijek liječi upalu, a drugi širi disajne puteve. I kod pumpica pored Ventolina, koji je prije bio "zakon", ništa drugo nije bilo na tržištu. Također, sada imamo na raspolagnju i inhalatorne glukokortikoide. Većina ih je na listi, možda se jedan dio procentualno plaća, ali je činjenica da ti lijekovi postoje i trebaju da postoje. Ipak, evidentna je disproporcija - u pojedinim kantonima ih ima, a u pojedinim nema na listama. Federalna lista treba biti unificirana za sve kantone.
Želim naglasiti da postoji i jedan genetski mehanizam kod nastanka HOBP-a tzv. deficit Alfa-1-antitripsina. Kada sam doktorirala 1984. ispitivala sam ga, bilo mi je to prateća teza, i zaista danas je aktuelan taj deficit Alfa-1-antitripsina. Daje se čak i djeci i jako je skup! U to vrijeme sam gotovo pod strahom u doktoratu stavila rečenicu: Vrijeme će pokazati da će Alfal antitripsin biti terapijski lijek. Postoje djeca koja imaju deficit Alfa-1-antitripsina, kao i odrasli. Na svu sreću taj procenat je od jedan do tri posto i jedan je od uzročnih faktora nastanka HOBP-a. To je 100 posto potvrđeno i tačno se zna da pored vanjskih faktora postoji i ta genetska predispoziju koja prerasta u HOBP.
Kada govorimo o prevenciji nameće se vrlo važnim i problem zagađenje zraka te udisanje štetnih čestica. Prošle godine širom BiH građani su nosili maske. Koliko su one efektne?
Prof. dr. Dizdarević: Prošle godine bila sam jedna od prvih koji su u medijima govorili o ovom poblemu i prevenciji. Maske treba nositi, ali ne opće hirurške maske. Mada je bolje imati i njih na licu, nego biti nezaštićen. Imaju tzv. respiratorne maske, jako su važne kod kontrole infekcije. Treba građane educirati kako staviti ovu masku, jer se mogu upotrebljavati mjesec dana ukoliko se pravilno nose. Imaju formu da dobro prilegnu uz lice i njihova svrha je da osoba koja ih nosi ne udiše ništa s vana, a može da diše. To je ta prednost. Ima ih više vrsta i nisu skupe. Moji istupi u medijima imali su efekta. Apoteke su nabavile ove maske, a resorna ministarstva se posvetila aerozagađenju i isparavanju raznih dimova.
Opća hirurška maska nije adekvatna zaštita
Imamo žarišta u Tuzli, Zenici, Sarajevu gdje dosta domaćinstava koristi različite vrste ogrijeva. Pa i ova silna vozila. Evidentno je veliko isparavanje tih štetnih gasova. Oduzimali su vozila koja imaju neplaćane kazne, ali trebaju voditi računa da iz saobraćaja isključe ona koja nemaju evropski standard.
No, želim istaknuti da je nargila najveći problem u BiH. Jer, ako vi u jednoj prostoriji sjedite u krugu, gdje sedam do osam osoba dva sata upražnjava nargilu, a 200 puta je jači njen dim od dima cigarete, zamislite koliko je to opasno po zdravlje. Veliki je riziko faktor. Kaže mi pacijentica: Ja dim ne uvlačim puno. Ne, ne mora se uvlačiti dim. To je smjena, cirkulacija dima, takav je mehanizam. Htjeli vi ili ne uvlači se u pluća. Sve su to riziko faktori. Pušenje je riziko faktor, ali je i uzročno vezano za ovu bolest jer dovodi i do upalnog procesa, dolazi do aktivacije imunoloških mehanizama.
Ili u situaciji kada mi dođe pacijent i kaže: Ma ništa, tako ja kašljem godinama. Ja dok ne popušim cigaretu ne mogu da iskašljem. Naime, kada se daje terapija moramo voditi računa o lijekovima za iskašljavanje. Svi moji pacijenti žele da iskašlju. Kažem im: Vi ne smijete uzimati te lijekove tipa Bronhobosa i Bisolvona, jer imaju elemente koji razaraju već razorene septe. Naime, u HOBP-u je poremećena i vaskulatura i krvni sudovi, jer te septe pucaju. To je vrlo opasan momenat i mora se strogo voditi računa o lijekovima za iskašljavanje. Jedini lijek za iskašljavanje je encistein koji u sebi ima imunološki mehanizam. Naježim se kad vidim da dječica dobiju te silne lijekove za iskašljavanje. Meni je cilj da suzbijem, nije mi cilj da se mukozne žlijezde aktiviraju. One su u HOBP-u jako aktivne. Djeca danas imaju opstrukcije, recidive, a to je posljedica što majke pušte tokom trudnoće, uzimaju malo vitamina C i D, što je predispozicija za nastanak opstruktivnog sindroma kod djece. Novi zakon o zabrani pušenja je jako dobar. Treba ga aktivirati. Jer činjenica je da svaki drugi čovjek ima neku respiratornu tegobu.
NajDoktor.ba
