Alergija je uzrokovana reakcijom vlastitog imunološkog (obrambenog) sistema, koji inače štiti tijelo od raznih oboljenja tako što stvara antitijela koja se bore protiv bakterija, virusa i klica. Međutim, u slučaju kad osoba ima alergiju, imunološki sistem reaguje pretjerano te pokušava zaštititi organizam od inače neštetnih tvari koje se nalaze u prirodi.
Što uzrokuje alergiju?
Alergijsku reakciju uzrokuju tvari iz našeg okoliša poznate pod nazivom alergeni. Alergeni najčešče sadrže protein, kao i hrana koju jedemo. Protein je organska tvar koja se sastoji od vodika, kisika i dušika, a važan je dio svih živih organizama.
Postoje i neki neproteinski alergeni koji su sastavni dio penicilina ili nekih drugih lijekova. Da bi neproteinski alergeni uzrokovali alergijsku reakciju, jednom kad se nađu u tijelu, moraju biti vezani na protein.
Osoba čiji imunološki sistem vjeruje da je alergen štetan za organizam proizvodi antitijela (IgE) koja napadaju alergen. Taj proces pokreće daljnje biohemijske reakcije koje uzrokuju otpuštanje upalnih medijatora iz upalnih stanica mastocita što dovodi do alergijskog odgovora organizma koji se manifestuje iritacijom, upalom te konačno pojavom simptoma alergije.
Također se pokreću razne biohemijske reakcije u kojima glavnu aktivnost imaju mastociti i eozinofili. Otpuštaju se i aktiviraju mnogi upalni medijatori kao što su histamini, prostaglandini i leukotrijeni te nastaju simptomi alergijske bolesti.
Alergeni mogu biti različiti, međutim najčešće se javljaju:
- Kućna prašina i grinje
- Životinjska dlaka i perje
- Pelud drveća, trava i korova
- Spore plijesni
- Određena hrana, uključujući mlijeko,jaja, orašaste plodove, određeno vođe itd.
- Lijekovi
- Izmet žohara i otrovi insekata
Koje vrste alergija postoje?
U alergijske bolesti najčešće se ubrajaju alergijske bolesti dišnog sistema:
- alergijski rinitis ( povremeni i trajni)
- alergijski konjunktivitis
- alergijska astma
Alergijske bolesti kože:
- urtikarija
- atopijski i kontaktni dermatitis
Ostale alergijske bolesti:
- alergija na hranu
- alergija na otrov insekta
- alergija na vakcine i lijekove
Neke alergijske reakcije mogu uzrokovati anafilaktički šok i biti kobne za preosjetljive osobe.
Koji su najčešći simptomi alergije?
Kao najčešći simptomi alergijske reakcije u gornjim dišnim putevima (alergijski rinitis) javljaju se: začepljenost nosa, curenje nosa, kihanje, svrbež nosa, svrbež i suzenje očiju.
Najčešći simptomi upalne reakcije u donjim dišnim putevima (astma) su: nadražajni suhi kašalj, zviždanje pri disanju i otežano disanje zbog spazma bronha, koji može dovesti i do gušenja
Upalna reakcija na koži (dermatitis) najčešće uzrokuje kožnu urtikariju.
Alergija na hranu uzrokuje svrbež, crvenilo kože ili osip, začepljenost nosa, grčeve u želucu, povraćanje, proljev pa čak i probleme s disanjem.
Alergija ili prehlada?
Ponekad je zaista teško razlikovati simptome sezonske alergije od obične prehlade ili viroze.
Sezonska alergija (sezonski rinitis) se najčešće javlja u doba godine kada počinje polenacija raznog bilja. Alergija uzrokuje kihanje, začepljenost i curenje nosa, svrbež očiju i ušiju, bolno grlo.
Na prehladu upućuju simptomi poput povišene temperature i kašlja, međutim oni nestaju spontano nakon kraćeg vremena za razliku od simptoma alergije koji traju znatno duže i najčešće se smiruju tek uz primjenu odgovarajućih lijekova.
Iako su simptomi sezonske alergije i prehlade slični, postoje pokazatelji koji mogu uputiti na jednu od dijagnoza:
- ukoliko postoji dijagnoza alergije unutar uže obitelji, veća je mogućnost razvoja alergije kod djece
- ukoliko se simptomi javljaju učestalo svake godine u istom vremenskom periodu (proljeće, ljeto, jesen) radi se o alergiji
- ako simptomi traju duže od dvije sedmice, možda se radi o alergiji
- kod alergije se javlja iritantan svrbež očiju i nosa, dok kod prehlade nema svrbeža
- kod alergija je sluz koja se nalazi u nosu i grlu vodenasta i prozirna, dok je kod prehlada sluz obično gusta i žuto-zelena
- kod alergijskog rinitisa nakon kihanja ne postoji olakšanje, a kod infektivnog rinitisa kihanje dovodi do olakšanja
Simptome cjelogodišnjeg rinitisa je nešto teže prepoznati. Ne javljaju se sezonski, nego povremeno tokom godine neovisno o sezoni cvjetanja, a ponekad su doista cjelogodišnji uz promjene u intenzitetu simptoma. Simptomi se pojavljuju ovisno o tome kada i s kojim alergenom osoba dolazi u doticaj u datom trenutku (grinje, kućna prašina, dlaka mačke ili psa, perje, plijesni...)
U nekih bolesnika alergijski rinitis može biti cjelogodišnji sa sezonskim pogoršanjima. Te su osobe osjetljive na cjelogodišnje i sezonske alergene.
Važnost alergijskog rinitisa ogleda se u tome što je on udružen s mnogim drugim bolestima kao što su hronični rinosinuitis, nosna polipoza, sekretorni otitis, astma i neke druge bolesti.
Postoji li mogućnost prevencije alergijske reakcije?
Prva mjera u liječenju alergija je izbjegavanje alergena na koji je osoba osjetljiva.
Za uspješnije izbjegavanje sezonskih alergena (poleni) preporučuje se:
• izbjegavati boravak i provođenje fizičkih aktivnosti u području bujne vegetacije u vrijeme visoke koncentracije polena u zraku (u jutarnjim satima)
• izbjegavati sušenje i provjetravanje odjeće i posteljine vani na zraku
• prostorije u kojima boravimo provjetravati kratko, najbolje u toku popodneva ili putem klima uređaja
Kod osoba osjetljivih na cjelogodišnje alergene preporučuje se:
• smanjiti koncentraciju kućne prašine (grinja) u prostoru u kojem boravimo uklanjanjem tapeciranog namještaja, ukrasnih jastuka, tepiha i zavjesa...
• prostor u kojem boravimo mora se svakodnevno održavati (usisati, obrisati prašinu …)
• jastuci za spavanje ne smiju biti punjeni perjem, a općenito ne bi smjeli biti stariji od 5 godina
• izbjegavati dodir s kućnim ljubimcima s dlakom i perjem. Eventualno ih držati izvan kuće i redovitim kupanjem održavati njihovu higijenu kako bi s njih uklonili alergene
Kako se dijagnosticiraju alergijske bolesti?
Dijagnoza alegijskih bolesti često se provodi na temelju prepoznavanja simptoma. Ključni parametri važni za dijagnosticiranje bolesti su osobna i obiteljska anamneza, fizikalni pregled nosa, citološki bris nosa te alergološki testovi (kožni test i ukupni IgE u serumu). U prepoznavanju alergijskih bolesti važnu ulogu igra subjektivni iskaz bolesnika (osobna i obiteljska anamneza). Na temelju razgovora s bolesnikom postavlja se radna dijagnoza koju je potrebno potvrditi (ili isključiti) različitim dijagnostičkim postupcima. Obzirom da bolesnik često nije svjestan veze vanjskih uticaja i simptoma bolesti, iskusan ljekar može ciljanim pitanjima znatno povećati dijagnostičku vrijednost bolesnikova iskaza. Tim se postupkom pokušava utvrditi koji alergen okoliša uzrokuje alergijsku reakciju.
Pomoću anamneze se određuje skupina alergena na koju će se ispitivati reakcija. U kontaktu s nanešenim alergenom javlja se reakcija koja potvrđuje preosjetljivost organizma. Nakon pozitivnog kožnog testa nalaz se nadopunjuje određivanjem IgE protutijela u krvi. Ti testovi se moraju biti podudarati. Ako su rezultati različiti, dijagnostički postupak može se nastaviti izvođenjem testova izravnim izlaganjem organizma stranoj tvari za koju se pretpostavlja da je uzrok alergije, tzv. provokacijskim testovima. Ostale dijagnostičke metode (određivanje upalnih stanica i njihovih proizvoda u krvi i zahvaćenom organu, mjerenje plućne funkcije) služe za razvrstavanje u kliničke oblike bolesti. Dijagnostički postupci koriste se i kod praćenja efekata liječenja ili pogoršanja bolesti.
Kada djecu testirati zbog alergija?
Prije se smatralo da kod djece do treće godine života ne treba izvoditi kožne alergijske testove. Danas se zna da se kod dojenčadi alergične na bjelančevine kravljeg mlijeka alergija može dokazati i kožnim testom. U dojenačkoj dobi opravdano je testiranje na alergene hrane.
Preporučuje se testiranje na manji broj namirnica (kravlje mlijeko, soja, jaja, brašno) uz određivanje specifičnih IgE protutijela.
Laboratorijska dijagnostika korisna je kod djece s težim oblikom atopijskog dermatitisa, kojoj se, zbog proširenih promjena na koži, ne mogu učiniti kožni testovi. Testiranje na inhalacijske alergene može se svesti na grinje iz kućne prašine, skupne alergene peludi te epitel i dlaku mačke.
Alergološka obrada neophodna je kod djece s ponavljajućim prehladama, upalama uha, učestalim curenjem nosa, jutarnjim kašljem, čujnim disanjem (sviranjem u plućima), te probavnim i kožnim alergijskim smetnjama.
Možete li sami prepoznati na što ste alergični?
Testiranje na pojedine alergene i vakcinisanje određenim antitijelima nam ne garantuje sigurnu zaštitu. Pokušajte se testirati i sami. Svaki put kada se pojave znaci preosjetljivosti, treba odmah zapisati šta smo jeli, čega smo se dotakli i što smo pomirisali. Usporedbom bilješki opazit ćete da se neka tvar, jelo, voće ili cvijet uvijek pojavi na spisku kad dobijete alergijsku reakciju. Tu štetnu tvar koja se ponavlja smatrajte uzrokom preosjetljivosti. Štetnu tvar ili više njih eliminirajte iz svog jelovnika ili se čuvajte dodira s njima.
Što su provokacijski testovi?
Provokacijski testovi provode se s ciljem da se kod bolesnika izazove (provocira) blaži alergijski odgovor kao potvrda da boluje od dotične bolesti. U tim se testovima uzročni alergen primjenjuje izravno na sluznici nosa, bronha, očiju ili želuca. Na taj se način izazivaju simptomi alergijske hunjavice, konjunktivitisa i astme. Pozitivan rezultat najsigurniji je dokaz preosjetljivosti na određeni alergen. S obzirom na narav testa, ti testovi nose određeni rizik neželjenih posljedica koje su katkada i vrlo ozbiljne te se izvode samo kada je prijašnji dijagnostički postupak nedovoljan. Ti se testovi izvode samo u specijaliziranim, najčešće bolničkim, jedinicama. Provokacijski testovi imaju osobitu vrijednost u dokazu preosjetljivosti na lijekove.
Čemu nam služe krvne pretrage (RIST, RAST, eozinofilija)?
Za konačnu dijagnozu alergije na neku tvar često je neophodno određivanje protutijela imunoglobulina E (IgE). Zbog svoje praktičnosti, tačnosti, pouzdanosti i osjetljivosti ti su testovi postali rutinski u dijagnostici alergija. Međutim, treba istaknuti da određivanje IgE nije neophodno ako seanamnestički podaci, klinička slika i rezultat kožnog testa podudaraju, a odgovor na terapiju je primjeren.
Određivanje ukupnog IgE i specifičnog IgE (usmjeren protiv nekog konkretnog alergena) osobito je vrijedno u slučajevima nesklada između anamneze i kožnog testa ili nezadovoljavajućeg terapijskog odgovora. Ukupni IgE se izražava količinski, a specifični najčešće u razredima (1-4 ili 1-6), što omogućuje procjenu nivo osjetljivosti i praćenje učinka liječenja. Povećan broj eozinofilnih leukocita obično karakterizira hroničnu alergijsku upalnu reakciju. Stoga se u dijagnozi alergijskih bolesti često određuje njihov broj u obrisu nosne sluznice (alergijska hunjavica), iskašljaju (astma) ili u perifernoj krvi.
Šta su kožni testovi?
Obzirom na jednostavnu primjenu, brze rezultate i prihvatljivu nivo invazivnosti, kožni se testovi vrlo često koriste u dijagnostici alergijskih bolesti. Pozitivni kožni testovi, koji suu skladu s tipičnim anamnestičkim podacima i kliničkom slikom, često su dovoljni za postavljanje precizne dijagnoze i odabir ljekara.
Savremene dijagnostičke smjernice tačno određuju odabir pribora, način testiranja i očitavanje testa.
Kožno testiranje može se izvesti na različite načine: test ubodom lancetom (prick), test unošenjem alergena u kožu (intradermalni test), test grebanjem (scratch) te test kontaktnim načinom (patch). Uobičajeno mjesto primjene kožnih testova je unutarnja strana podlaktice, uz izuzetak kod kontaktnih testova koji se izvode na koži leđa.
Kako se liječe alergijske bolesti?
Današnja nauka ulaže ogromne napore u potrazi za pravim lijekom protiv alergija. Najčešće su greške kada se bolesnik samostalno liječi uzimanjem sprejeva i kapi, a da se nije javio svome ljekaru. Tek kada se alergija potvrdi, može se i liječiti ili ublažiti. Alergije su sve učestalije, a broj ljudi koji se javljaju ljekaru s tim problemom je sve veći.
Ključni parametri za uspješno liječenje i smanjene simptoma alergijskih bolesti su:
• edukacija bolesnika
• izbjegavanje alergena
• adekvatna terapija lijekovima
• imunoterapija
Koji nam lijekovi mogu pomoći da ublažimo simptome alergijskog rinitisa?
U liječenju alergijskog rinitisa upotrebljavaju se različite grupe lijekova:
• antihistaminici
• kortikosteroidi
• dekongestivi
• kromoni
• antikolinergici
• antileukotrijeni
• imunoterapija
Posljedice neliječenja alergijskog rinitisa/komplikacije
Obzirom da su gornji (uho, nos, grlo) i donji (pluća) dišni putevi povezani u jedinstven sistem, vrlo često su povezane i bolesti tog sistema (alergijski rinitis, sinuitis, upala uha, nosna polipoza i astma). Rinitis i sinuitis su vrlo često početna faza razvoja bolesti gornjih i donjih dišnih puteva.
Postoji dokazana veza između alergijskog rinitisa, astme, sinuitisa te nosne polipoze.
Alergijski je rinitis jedan od glavnih uzročnika nastanka hroničnog rinosinuitisa.
Neliječeni alergijski rinitis uzrokuje oteklinu sluznice zbog koje može doći do suženja sinusnih ušća, koje pogoduje nastanku sinuitisa. Stoga primjerena kontrola i liječenje alergijskog rinitisa mogu biti važna prevencijska mjera u sprječavanju sinuitisa.
Dokazano je da se astma poboljšava nakon primjerenog liječenja istovremeno prisutnog alergijskog rinitisa i sinuitisa. Također, postoje brojna istraživanja koja dokazuju poboljšanje astme nakon hirurškog liječenja rinosinusne polipoze.
Očita je povezanost i nosne polipoze s raznim hroničnim bolestima dišnog sistema, kao što su astma, sinuitis i rinitis. Statistički podaci pokazuju da oko 15% bolesnika s polipozom ima astmu, a 30% do 70% bolesnika s astmom ima hronični rinosinuitis s nosnom polipozom.
Obzirom na navedenu povezanost bolesti gornjih i donjih dišnih puteva vrlo je važno shvatiti da je pravovremena i adekvatna primjena propisane terapije nužna, koliko za ozdravljenje ili smanjenje simptoma primarne bolesti toliko i za smanjenje mogućnosti pojave pridružene bolesti.
