Brazilski naučnici iz Sao Paola krenuli su još 2013. godine s međunarodnim projektom Walk Again, a zamišljen je kako bi paraplegičarima ponovno omogućio pokretanje nogu i to zahvaljujući vanjskom skeletonu kojeg pokreću misli.
No naučnici su se iznenadili kad su ustanovili da se tokom treninga pacijentima vraća i izgubljeni osjet. Naime, prije se mislilo da je uslijed povrede kralježnice osjet nepovratno izgubljen, no sada se čini da se ozlijeđeni živci mogu ponovno aktivirati treningom.
Jedan od pacijenata koji nije mogao stajati niti pomoću proteze, nakon deset mjeseci treninga bio je sposoban hodati samo pomoću hodalice i uz malu asistenciju terapeuta. U drugom primjeru, pacijent je mogao hodati samo pomoću štaka.
Doktor Miguel Nicolelis, direktor instituta u kojem je proveden projekt, kazao je kako se ukupno sedam pacijenata koji su prije imali potpunu paralizu, sada vode kao djelomično paralizirani.
"Njihov oporavak još nije završen i oni će nastaviti napredovati", rekao je doktor Nicolelis.
Dodao je i kako naučnici nisu mogli niti zamisliti ovakav uspjeh te su bili vrlo uzbuđeni zbog otkrića. Trening je uključivao korištenje virtualne stvarnosti kako bi se upravljalo kompjuterskim avatarom pomoću sučelja povezanog s mozgom. Kad bi pacijenti pomislili na kretanje, avatar bi doista i krenuo naprijed. Nakon toga su isti sistem primijenili kako bi kontrolirali kretnje robota, a naposljetku i egzoskeletona koji bi pacijent mogao obući.
Nicolelis je privukao svjetsku pažnju juna 2014. godine kada je paraplegičar, u robotskom odijelu koje je on dizajnirao sa još nekoliko naučnika, izveo simbolični prvi udarac na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Brazilu.
Na svečanosti otvorenja početni udarac izveo je muškarac paraliziran od vrata naniže i to upravo koristeći sučelje povezano s mozgom i egzoskeleton.
No ubrzo je postalo jasno da trening ima i fizičke efekte na njihova tijela.
"Na naše veliko iznenađenje primijetili smo da dugotrajno treniranje pomoću sučelja i virtualne stvarnosti, robota ili egzoskeletona, potiče određeni oporavak oštećenih živaca, što se manifestira u djelomičnom vraćanju osjeta i sposobnosti pokreta", kaže doktor Nicolelis.
„Sad mislimo da kod tih pacijenata, iako su već više od desetljeća paraplegičari, s anatomske strane živčano tkivo kralježnice nije posve uništeno već se samo primirilo na duže vrijeme. Zahvaljujući treningu koji koristi aktivnost mozga kako bi upravljao uređajima, paraliziranim dijelovima tijela vraća se osjet te povećava sposobnost hodanja pomoću egzoskeletona. Mislimo čak da smo ovime potaknuli reorganizaciju u korteksu. Zbog ponovne zastupljenosti donjih ekstremiteta i pokreta u korteksu, ovi pacijenti možda mogu odašiljati neke informacije iz korteksa kroz leđnu moždinu kroz te malobrojne živce koji su preživjeli ozljedu. Izgleda kao da smo ih na neki način ponovno uključili i time postigli da korteks pokrene leđnu moždinu koja ponovno počinje prosljeđivati informacije iz nekad oduzetih udova."
Osim toga, pacijenti ponovno počinju kontrolirati svoj mjehur i crijeva, a popravljaju se i kardiovaskularne funkcije, što utječe na snižavanje krvnog tlaka.
Naučnici još nisu sigurni do kolikog poboljšanja može doći nastave li se pacijenti ovako oporavljati.
"Za sada se oporavak nakon povrede kralježnice uglavnom svodio na prilagodbu na invalidska kolica. No sada vjerujemo da oporavak može ići i puno dalje od toga što će motivirati pacijente s povredom kralježnice širom svijeta", kaže doktor Nicolelis.
Prije 15 godina ova je ideja prvi put prikazana na životinjama, a sada se uspješno primjenjuje na ljudima.
"Nema ništa ljepše nego vidjeti mladog čovjeka koji je već dugo oduzet kako nakon dugo vremena ponovno sam korača. Ovaj projekt omogućuje nova saznanja o tome kako naš mozak funkcionira.“
U studiji objavljenoj u stručnom časopisu Scientific Reports objavili su: “Pacijent koji na početku treninga nije bio u stanju čak ni stajati uz pomoć štaka, nakon 10 mjeseci mogao je hodati uz pomoć hodalice, štaka ili terapeuta.” Dok bi ga držali iznad tla, bio je u stanju svojevoljno oponašati kretnje hodanja. Još jedan pacijent nakon treninga je bio sposoban hodati sa štakama te ortozama na nogama i to bez pomoći terapeuta. Kod pacijenata je također došlo do poboljšanja kontrole nad mokrenjem i pražnjenjem crijeva te poboljšanja kardiovaskularnog sistema što je utjecalo na sniženje visokog krvnog tlaka. Kod sedam je pacijenata promijenjena dijagnoza iz potpune u djelomičnu paralizu, a njihov je oporavak i dalje u toku.
Raquel Siganporia, predsjednica Spinal Injuries Association, izrazila je veliko zadovoljstvo rezultatima brazilskih nauučnika, no također je izjavila da je riječ o istraživanju koje je još uvijek u povojima, a trening je proveden na malom broju pacijenata. Još se dug put mora proći da bi se tretman mogao primjenjivati kod svih pacijenata s povredom kralježnice, istaknula je.
NajDoktor.ba/Agencije
