Kako nastaju tikovi i kako da pomognete svom djetetu

Tik se može definisati kao iznenadni trzaj, pokret ili zvuk koji nema nikakvu svrhu, a osoba ga ne može svojevoljno zaustaviti.

Tikovi spadaju u kategoriju neurorazvojnih poremećaja ili specifičnije, motoričkih poremećaja, a uključuju Tourettov poremećaj, hronični motorički ili glasovni tik, prolazni tik, neodređeni tik te drugi određeni tik.

Tikovi se češće javljaju kod djece nego kod odraslih te su češći kod dječaka nego djevojčica. Čak 10% djece doživi pojavu neke vrste tikova prije 10. godine. U 73% slučajeva tikovi ili nestanu ili se značajno smanje do kasne adolescencije.

Motorički i glasovni tikovi mogu biti jednostavni i složeni. Jednostavni tikovi uključuju iznenadne, brze pokrete pojedinačnih mišićnih grupa, dok složene tikove čine ponavljani pokreti koji uključuju veći broj mišićnih grupa.

Jednostavni motorički tikovi izražavaju se kao treptanje, trzanje glavom ili nosom, slijeganje ramenima, savijanje prstiju, škljocanje zubima i često traju manje od sekunde.
Složeni motorički tikovi manifestiraju se kao dodirivanje nekog dijela tijela, dodirivanje drugih ljudi, "njuškanje" sebe ili drugih, grickanje usnice, mlataranje rukama, skakutanje, ljuljanje glave s jedne na drugu stranu, tapkanje nogama, izvijanje trupa.
Jednostavni glasovni tikovi izražavaju se kao nakašljavanje, "pročišćavanje grla", "pucketanje jezikom", šmrckanje, ispuštanje zvukovi poput "uh uh" ili "eeeee".
Složeni glasovni tikovi uključuju korištenje različitih tonova glasa, ponavljanje vlastitih riječi ili fraza, ponavljanje tuđih riječi ili rečenica, korištenje vulgarnih rečenica itd.

Tikovi mogu biti prolazni ili hronični. Prolazni tikovi često se javljaju usljed stresa te ih uzbuđenje ili napetost pogoršavaju. Javljaju se više puta dnevno, skoro svaki dan kroz najmanje četiri sedmice, ali ne traju duže od godinu. Njihovo liječenje često nije potrebno, jer nestaju sami od sebe. Obično započinju u dobi od 3 do 10 godina, a javljaju se u 4-24% školske djece. Iako prolazni tikovi ne traju duže od godinu, mogu se javljati u više navrata kroz nekoliko godina.

S druge strane, hronični tikovi koji mogu biti ili glasovni ili motorički (ali ne oboje istovremeno), javljaju se više puta dnevno, skoro svaki dan, duže od godinu. Oni su dosta rjeđi i javljaju se kod manje od 1% djece.

Što dovodi do pojave tikova?

Još se uvijek ne zna sa sigurnošću što dovodi do pojave tikova. Ranije se smatralo da su emocije njihov glavni uzrok, no danas se naučnici usmjeravaju na biološke, hemijske i okolinske faktore. Pretpostavlja se da je sklonost razvoju tikova jednim dijelom urođena. Također, posebna pažnja pridaje se i istraživanju prenatalnog utjecaja.

Kada potražiti pomoć?

Za početak, važno je procijeniti u kolikoj mjeri tikovi utiču na kvalitetu života djeteta. Neki su tikovi slabije izraženi i ne ometaju dijete značajno te se sami od sebe vremenom povuku. Ako su tikovi ipak značajno ometajući, bez obzira na njihovo trajanje, ako traju duže od mjesec ili ako je prisutno više vrsta tikova (motorički i glasovni) potrebno je potražiti stručnu pomoć.

Trenutno ne postoji lijek za ovaj poremećaj. Koriste se određeni lijekovi koji mogu umanjiti intenzitet tikova, no oni ih neće u potpunosti zaustaviti. Izuzetno je važno educirati roditelje o poremećaju, jer ako razumiju što se događa s njihovim djetetom, lakše će se nositi s tim i bit će sposobni podržati dijete na adekvatniji način.

Dijete se ne smije prekoravati zbog tikova niti mu je potrebno skretati dodatnu pažnju na njih, jer to može dovesti do dodatnog stresa i pogoršati simptome. Kako je stres jedan od uzroka pogoršanja tikova, važno ga je reducirati tako da se prvo identificira u kojim situacijama dolazi do njega, da bi se zatim moglo krenuti u razradu strategija suočavanja. Osim toga, koriste se i različite tehnike relaksacije, vođenih fantazija i slično.