U razdoblju od 2005. do 2012. godine, broj mladih, kojima su ljekari propisali antidepresive u Njemačkoj, povećan je za 49 posto, u Velikoj Britaniji za 54, SAD-u 26, Holandiji 17, a u Danskoj za čak 60 posto.
Stručnjaci se pitaju raste li broj propisanih recepata za antidepresive bez stvarnog razloga, i drugo, mogu li antidepresivi nanijeti samo još veću štetu, a "Guardian" muči ideja da dijete nakon petominutnog razgovora s ljekarom opće medicine može dobiti psihotropični lijek.
Osnovnoškolcima propisuju tablete
Inače, psiholozi upozoravaju da se i u nižim razredima osnovne škole javlja depresija, te se osnovnoškolcima propisuju tablete. Jednako zabrinjavajuće zvuči podatak da se svake godine broj djece i mladih s duševnom bolešću povećava za 700.
Razlozi porasta depresije među djecom i mladima, kako tvrde stručnjaci, leže u sve većem stresu zbog nezaposlenosti i finansijskih problema u kojima se mnoge porodice nalaze, ali je depresija kod djece nerijetko posljedica sistemskog nasilja među roditeljima.
Samo u centrima za mentalno zdravlje u dvije engleske pokrajine, liječnici rade s više od 1.300 djece i mladih u dobi ispod 18 godina. Prema podacima koje je objavio BBC, propisivanje antidepresiva Fluoxetine, poznatijeg pod imenom Prozac, naraslo je za 26 posto u Oxfordshiru i za 13 posto u Berkshiru. U februaru, Služba za mentalno zdravlje djece i adolescenata (CAMHS) u engleskoj pokrajini Sussex imala je u programu čak 330 djece mlađe od 11 godina, i oko 830 djece u dobi od 12 do 18 godina s dijagnozom anksioznosti i depresije. Od 212 mladih koji se s istom dijagnozom liječe u Dorsetu, 118 ih je mlađe od 16 godina.
Sa 18 mjeseci razvio duboko ukorijenjeni strah
Jedan od dječaka koji se nalaze u tom programu, osmogodišnji Jack, već je sa 18 mjeseci razvio duboko ukorijenjeni strah od napuštanja svoje majke. Anksioznost je, po ocjeni psihologa Joa Russella, najvjerovatnije nastala nedugo nakon dječakovog rođenja. Za to, izgleda, postoji i podloga u djetetovoj porodici, koja je od samog početka dječakovog života bila pod stresom zbog posla i finansija, a roditelji su se razveli još dok je Jack bio sasvim mali.
Svoje strahove i anksioznost Jack manifestira ispadima u ponašanju. "Podsjeća me na proljeće, najednom se naoblači i eksplodira", opisala je ponašanje svog sina Jackova majka. Za vrijeme terapije, Jack baca svoje igračke kroz prozor, udaljen od tla nekih desetak metara, no prethodno ih veže trakom za ruku.
"U svojoj glavi, on mala bića dovodi u poziciju nesigurnosti", objašnjava psiholog Russel.
"Dok igračke lete prema tlu, nas dvojica možemo razgovarati o tome kako se ljudi nose s osjećajem velike nesigurnosti".
Iako Jack na terapije ide već godinama, njegova majka kaže kako su se njegovo ponašanje i osjećaji popravili, ali još uvijek ima svoje bolje i lošije dane.
"Očito je da stepen emocionalnih poremećaja, uključujući depresiju, poremećaje anksioznosti i opsesivno-kompulzivni poremećaj stalno raste", ocjenjuje dječja psihologinja Barbara Inkson.
U Velikoj Britaniji svako deseto dijete u dobi između pet i 16 godina ima mentalni poremećaj koji se može dijagnosticirati, a svaki drugi odrasli pojedinac koji pati od mentalnih problema prve je simptome osjetio prije svoje 14-te godine. Procjenjuje je da je oko 20 posto slučajeva depresije, ili svaki peti, zapravo posljedica zlostavljanja u djetinjstvu. Majčino odbacivanje djeteta, psihičko zlostavljanje ili seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, kažu stručnjaci, udvostručuje rizik od depresije.
(NajDoktor.ba/Agencije)
